I vrlo je vjerojatno da i ono posljednje što je Vučiću preostalo, a to je da ide na iscrpljivanje i čeka da vrijeme učini svoje i prosvjedi se sami od sebe ispušu, neće upaliti.
Ljude više ne zanima što Vučić ima za reći
Razlog zbog kojeg neće nalazi se u kombinaciji nekog čudnog optimizma koji je zahvatio ljude i koji sad realno vjeruju da su jači od vlasti i da je Vučićev odlazak moguć, te očitog pada propagandne i logističke mašinerije koja režimu stoji na raspolaganju, jasnoće formuliranih zahtjeva, sinergije prosvjednika i opozicije koja nije napravila pogrešan korak dosad, činjenice da je gotovo kompletna relevantna kulturna scena stala uz prosvjede, i možda najbitnije, to što je sve manjem broju ljudi bitno što će Aleksandar Vučić o bilo čemu reći.
Tako je sveprisutni čovjek koji o svemu odlučuje i čija su redovna višesatna ukazivanja u domovima ljudi putem kontroliranih medija postala nezaobilazna i jako praćena posljednjih godina, postao puno manje bitan. I građani su to osjetili, kao što je sigurno osjetio i sam Vučić.
Povijesni prizor Vučića kojega u zrak odvlače baloni
No, opet nam ostaje pitanje kamo dalje, na koje sam ponudio nekoliko mogućnosti u tekstu od prošlog vikenda i s te strane se još uvijek nema ništa novo za reći. Ono što se, međutim, ovog vikenda jeste novo dogodilo, uz dodatni porast broja prosvjednika, jesu tri stvari.
Prva su sjajni govori Svetlane Bojković, Zorana Kesića i Dragana Bjelogrlića, ljudi koji svakako jesu odavno javno angažirani protiv režima, ali su ujedno i zvijezde i pomažu običnim ljudima da razbiju strahove, a k tome su i artikulirani u nastupu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Druga nova stvar je vizualna upečatljivost poruka, nevezana usko uz sami broj prosvjednika, koji jeste presudan, ali je u ovom slučaju tek kulisa. Jer transparent s likom Aleksandra Vučića kojeg u zrak odvlače baloni napunjeni helijem u bojama srpske zastave, s jednostavnom porukom “Vučiću odlazi”, definitivno će ući u povijest popularne kulture generalno i postati jedna od ključnih slika prve polovice 21. stoljeća u Srbiji.
Vidno umoran, loše komunicira, nesiguran, povlači se
I na koncu, treće, jeste vidljivi umor samog Vučića te način na koji je odlučio komunicirati s prosvjednicima. Pravi narodni tribun bi, npr. izišao pred okupljene ljude ispred zgrade Predsjedništva i održao neki epohalni govor, čak i po cijenu sramoćenja i zviždanja. On se, pak, odlučio oglasiti objavom iz zgrade Predsjedništva na Instagramu u 22.30 s nekim pozivom na zajedništvo i najavama još jedne turneje i razgovora s građanima. To što mu je desetine tisuća ljudi došlo pod prozore očito nije dovoljan povod da s njima razgovara.
Kako god on sam ili njegova mašinerija pokušala objasniti ovakvo komuniciranje, evidentno je da je riječ o povlačenju i nesigurnosti. Što će samo dodatno ojačati prosvjedni val.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, iako rasplet još uvijek nije na vidiku i nije se ukazao nijedan novi scenarij, sasvim je izvjesno da će se beogradsko proljeće pretočiti u beogradsko ljeto i da će se događaji uskoro ubrzati. I koliko god i dalje imao nevjerojatnu količinu moći u vlastitim rukama, jednostavno nije vidljiv način da Vučić preokrene trendove. Čak i kad bi na Kosovu dodatno eskaliralo, što se, izgleda, zahvaljujući međunarodnoj zajednici ipak neće dogoditi.
Čini se da u Srbiji gledamo 'Beogradsko proljeće'. Vučić ljude više gotovo i ne zanima, ima tek jednu opciju koja teško može upaliti
Sasvim je izvjesno da bi se događaji uskoro mogli ubrzati, a Vučić teško može preokrenuti trendove
Sveprisutni čovjek koji o svemu odlučuje i čija su redovna višesatna ukazivanja u domovima ljudi putem kontroliranih medija postala nezaobilazna i jako praćena posljednjih godina, postao je puno manje bitan. I građani su to osjetili, kao što je sigurno osjetio i sam Vučić
Ono što se već peti tjedan odvija u Beogradu, a događa se općenarodni bunt koji iz tjedna u tjedan raste i na koji Aleksandar Vučić ne uspijeva pronaći odgovor, a probao je sve što mu je dosad prolazilo, od ignoriranja, pa vrijeđanja demonstranata, preko kontramitinga, ubacivanja nasilnih grupa, navodne pomirljivosti i ispunjavanja dijela zahtijeva, sad već možemo slobodno imenovati kao “Beogradsko proljeće”.
I vrlo je vjerojatno da i ono posljednje što je Vučiću preostalo, a to je da ide na iscrpljivanje i čeka da vrijeme učini svoje i prosvjedi se sami od sebe ispušu, neće upaliti.
Ljude više ne zanima što Vučić ima za reći
Razlog zbog kojeg neće nalazi se u kombinaciji nekog čudnog optimizma koji je zahvatio ljude i koji sad realno vjeruju da su jači od vlasti i da je Vučićev odlazak moguć, te očitog pada propagandne i logističke mašinerije koja režimu stoji na raspolaganju, jasnoće formuliranih zahtjeva, sinergije prosvjednika i opozicije koja nije napravila pogrešan korak dosad, činjenice da je gotovo kompletna relevantna kulturna scena stala uz prosvjede, i možda najbitnije, to što je sve manjem broju ljudi bitno što će Aleksandar Vučić o bilo čemu reći.
Tako je sveprisutni čovjek koji o svemu odlučuje i čija su redovna višesatna ukazivanja u domovima ljudi putem kontroliranih medija postala nezaobilazna i jako praćena posljednjih godina, postao puno manje bitan. I građani su to osjetili, kao što je sigurno osjetio i sam Vučić.
Povijesni prizor Vučića kojega u zrak odvlače baloni
No, opet nam ostaje pitanje kamo dalje, na koje sam ponudio nekoliko mogućnosti u tekstu od prošlog vikenda i s te strane se još uvijek nema ništa novo za reći. Ono što se, međutim, ovog vikenda jeste novo dogodilo, uz dodatni porast broja prosvjednika, jesu tri stvari.
Prva su sjajni govori Svetlane Bojković, Zorana Kesića i Dragana Bjelogrlića, ljudi koji svakako jesu odavno javno angažirani protiv režima, ali su ujedno i zvijezde i pomažu običnim ljudima da razbiju strahove, a k tome su i artikulirani u nastupu.
Druga nova stvar je vizualna upečatljivost poruka, nevezana usko uz sami broj prosvjednika, koji jeste presudan, ali je u ovom slučaju tek kulisa. Jer transparent s likom Aleksandra Vučića kojeg u zrak odvlače baloni napunjeni helijem u bojama srpske zastave, s jednostavnom porukom “Vučiću odlazi”, definitivno će ući u povijest popularne kulture generalno i postati jedna od ključnih slika prve polovice 21. stoljeća u Srbiji.
Vidno umoran, loše komunicira, nesiguran, povlači se
I na koncu, treće, jeste vidljivi umor samog Vučića te način na koji je odlučio komunicirati s prosvjednicima. Pravi narodni tribun bi, npr. izišao pred okupljene ljude ispred zgrade Predsjedništva i održao neki epohalni govor, čak i po cijenu sramoćenja i zviždanja. On se, pak, odlučio oglasiti objavom iz zgrade Predsjedništva na Instagramu u 22.30 s nekim pozivom na zajedništvo i najavama još jedne turneje i razgovora s građanima. To što mu je desetine tisuća ljudi došlo pod prozore očito nije dovoljan povod da s njima razgovara.
Kako god on sam ili njegova mašinerija pokušala objasniti ovakvo komuniciranje, evidentno je da je riječ o povlačenju i nesigurnosti. Što će samo dodatno ojačati prosvjedni val.
Dakle, iako rasplet još uvijek nije na vidiku i nije se ukazao nijedan novi scenarij, sasvim je izvjesno da će se beogradsko proljeće pretočiti u beogradsko ljeto i da će se događaji uskoro ubrzati. I koliko god i dalje imao nevjerojatnu količinu moći u vlastitim rukama, jednostavno nije vidljiv način da Vučić preokrene trendove. Čak i kad bi na Kosovu dodatno eskaliralo, što se, izgleda, zahvaljujući međunarodnoj zajednici ipak neće dogoditi.