Nekad je nužno odabrati stranu

Tip koji je ubio kamatara, raskomadao ga i zakopao drugi put je osuđen za isti zločin. Ovo je rekonstrukcija slučaja

Josip Mađer ranije je bio osuđen na 28 godina zatvora zbog ubojstva Vlade Martinca

FOTO: PIXSELL

Za slučaj Josipa Mađera slobodno se može reći da je jedan od intrigantnijih u hrvatskom pravosuđu. Raspliće se već godinama i to na svim instancama – od lokalnog suda u Velikoj Gorici do onog za ljudska prava u Strasbourgu. Najnoviji je moment nepravomoćna presuda kojom je Mađer osuđen na 25 godina zatvora zbog ubojstva kamatara Vlade Martinca.

Prema presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici Mađer je 3. svibnja 2004. ubio Martinca kako mu ne bi morao vratiti 14 tisuća eura duga. Ustrijelio ga je u automobilu, a zatim njegovo tijelo raskomadao. Pokušao ga je i zapaliti ali nije uspio. Zato ga je zakopao u vinogradu. Istražitelji su pronašli samo ostatke Martinčevog tijela.

Kronologija slučaja

Prvom presudom, koja mu je bila izrečena u siječnju 2006. dobio je 28 godina zatvora. Mađer je odmah nakon uhićenja sve priznao. Iako istražitelji protiv njega nisu imali gotovo nikakve dokaze – ni oružje, ni cijelo tijelo žrtve, ni svjedoke – muzikaš iz Križa svojim im je priznanjem olakšao posao.

Policajci su do njega došli nakon što su mu ime pronašli u Martinčevoj bilježnici s dugovanjima. U njoj je pisalo da je Josip Mađer posudio 14 tisuća eura, te da ih mora vratiti do svibnja 2004. godine.

Tijekom ispitivanja Mađer se navodno slomio i sve priznao. Pokazao je čak inspektorima gdje su ostaci kamatarevog tijela. Opisao je i kako je došlo do toga da od njega početkom listopada 2003. posudi novac.

Priznanje policiji

“Rok vraćanja bio je 28. veljače 2004., ali sam ga prolongirao do 1. travnja, a zatim do 1. svibnja. Oko Božića 2003. Vlado me počeo nazivati i prijetiti da će me iseliti iz kuće ako na vrijeme ne vratim novac. Govorio je da će mi cijelu obitelj pobiti na spavanju”, ispričao je tada Mađer.

Nastavio je uvjeravati Martinca da će mu vratiti novac, no na kraju su se posvađali. “Vlado je tražio da odmah platim dug. Pale su i teške riječi. Rekao mi je da će nas sve pobiti. Kad je izvukao nož i zaprijetio da će mi prerezati grkljan uspio sam nekako blokirati njegov udarac. Zatim sam zgrabio raketni pištolj i prislonio mu ga ispod lijeve ruke, prema leđima. Opalio sam i Vlado je ispao iz auta. Samo su mu noge ostale u autu. Bio je mrtav”, kazao je istražiteljima Mađer.

Skrivanje zločina

Tijelo svoje žrtve ubacio je u prtljažnik i odvezao se kući. Ujutro je otišao do klijeti ne bi li smislio kako se riješiti kamatarevog tijela. Odlučio ga je zapaliti. Zamotao je tijelo u deke i polio benzinom. No, kako je ostalo čitavo još ga je pilom raskomadao na dijelove i zakopao. Par puta ga je prebacivao ne bi li bio siguran da ga nitko neće pronaći, te kako bi se riješio smrada.

Sve je to i priznao u nazočnosti odvjetnika. Međutim, već pred sucem istrage koji mu je određivao istražni zatvor napomenuo je kako to nije odvjetnik kojeg je sam odabrao. Onaj kojeg je želio angažirati nije u tom času bio u Hrvatskoj.

Prvi sudski proces

Policija pak na osnovu priznanja protiv Mađera podiže kaznenu prijavu, a tužiteljstvo ubrzo pokreće sudski postupak. No, tijekom suđenja, kada je angažirao novog odvjetnika, Mađer mijenja priču. Negira krivnju i tvrdi kako su ga policajci ostavili satima bez hrane i vode. Gubio je, kaže, i svijest, te uopće nije bio sposoban davati iskaz.

Županijski sud u Velikoj Gorici ipak mu 2006. izriče nepravomoćnu kaznu od 28 godina zatvora. Vrhovni sud ju potvrđuje. On se žali Ustavnom sudu koji 2009. zaključuje kako to što je satima bio na ispitivanju u policiji nije moglo utjecati na njegovu svijest niti na sadržaj njegove obrane.

Kada je odluka Ustavnog suda objavljena Mađer se već nalazio na izdržavanju zatvorske kazne. Služio je 28 godina na koliko je u tom času bio pravomoćno osuđen zbog ubojstva Martinca.

Tužba Strasbourgu

Iz zatvora podnosi i tužbu Europskom sudu za ljudska prava. Tvrdi kako dužina i način ispitivanja u policiji doista nisu bili pravedni. Smatra da je priznanje zapravo iznuđeno od njega, te da je cijeli sudski postupak zato bio nezakonit. To uspijeva i dokazati.

Europski sud za ljudska prava u rujnu 2011., nakon što je detaljno proučio sve etape procesa, utvrđuje da su policajci Mađera ispitivali stotinjak sati. Za to vrijeme nisu mu davali jesti, piti ni spavati. Uskratili su mu i lijekove. Zato mu je, kao dijabetičaru, po ocjeni suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Nije, kaže sud iz Strasbourga, imao ni odgovarajuću pravnu pomoć. Naime, odvjetnik po službenoj dužnosti, pred kojim je priznao likvidaciju navodno se u policijskoj postaji pojavio tek kad je sporno priznanje službeni daktilograf već pisao.

Ponavljanje postupka

Nakon što je odluka iz Strasbourga stigla u Hrvatsku Mađer na osnovu nje traži poništenje pravomoćne presude. Županijski sud u Velikoj Gorici i Vrhovni sud ga odbijaju. Tvrde da je zakasnio s podnošenjem zahtjeva.

Zato opet piše tužbu Ustavnom sudu. Taj sud zaključuje kako ipak nije točno da je prošao rok u kojem je Mađer trebao tražiti ponavljanje postupka. Njegov zahtjev vraća se Vrhovnom sudu koji, iz drugog pokušaja, ipak ukida već pravomoćnu presudu od 28 godina. Sudski postupak kreće iznova.

Nezakonito priznanje

Mađer na kraju, u ožujku 2015. izlazi na slobodu. Naime, u tom trenutku sasvim je jasno da više ne može ostati u zatvoru jer je i formalno neosuđivan. Na ponovljenom suđenju brani se šutnjom. Ne pojavljuje se često u sudnici. Njegovo priznanje više i službeno nije dokaz – izdvojeno je iz sudskog spisa kao nezakonito zbog postupaka policije prema okrivljenom nakon uhićenja.

Vijeće zato saslušava svjedoke koji opisuju kako su se Mađer i njegova supruga zaduživali. Imali su više kredita, posuđivali su novac od prijatelja. Na kraju su i od Martinca uzeli 14 tisuća eura zajma, a prema potvrdi u slučaju da dug ne bude vraćen kamatar je imao pravo upisati se na Mađerovu kuću.

Upravo u tome sud pronalazi motiv ubojstva. “Želio je osujetiti namjeru vraćanja duga i time steći materijalnu korist”, stoji u nepravomoćnoj presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici.

Detalji presude

“S obzirom da je Mađer osoba natprosječnih intelektualnih sposobnosti, hladnokrvan, manipulativan, vrlo oprezan i sa snažnom potrebom da kontrolira situaciju, te planira svoje postupke, ovaj sud smatra da je Martinca održavao u uvjerenju da će mu vratiti dug. Rekao mu je da će prodati svoju kuću općini. No iz kupoprodajnog ugovora vidljivo je da bi iznos pokrio tek dug Martincu, što znači da bi svi ostali dugovi ostali. Stoga je jedino logično da je Josip Mađer odlučio eliminirati Martinac misleći da će ga njegov nestanak osloboditi dužničke obveze”, zaključuje sud u presudi kojom je Mađer i ovoga puta proglašen krivim za teško ubojstvo počinjeno iz koristoljublja.

Nešto blažu kaznu dobio je zbog većeg proteka vremena od samog događaja, kao i svoje dobi, te zdravstvenog stanja. Odveden je ponovno u zatvor, a njegova odvjetnica po službenoj dužnosti Jadranka Matić najavljuje žalbu.