Incident je aktualizirao pitanje: treba li Vladu preseliti s Markova trga?

(Pre)težak zadatak

Jutrošnji napad na Markovom trgu, u kojem je ranjen policajac, ponovno je aktualizirao pitanje s kojim se domaća politička i medijska javnost, u određenim intervalima, bave godinama: treba li državne institucije, prije svega Vladu, ali možda i Sabor, doista preseliti s Gornjeg grada? Nakon današnjeg incidenta, to je bilo jedno od novinarskih pitanja upućenih potpredsjedniku Vlade Davoru Božinoviću.

Ministar unutarnjih poslova smatra da bi sigurnosno bilo bolje da su državne institucije smještene na nekoj drugoj lokaciji, ali ističe da to i nije tako lak zadatak. “Pogotovo Hrvatski sabor ima tradiciju da je ovdje i nije tako jednostavno preseliti ovako važne institucije koje su tu desetljećima, pa i duže”, izjavio je Božinović.

Ušteda vremena i novca

Desetljeće, pa i duže, u javnosti se povremeno raspravljalo o preseljenju prvenstveno Vlade sa zagrebačkog Gornjeg grada na drugu lokaciju. Pritom je uglavnom bila riječ o tome da bi se na tu lokaciju preselila ne samo Vlada (iz Banskih dvora), nego i ostale državne institucije izvršne vlasti, poput ministarstava, agencija i drugih tijela koja rade na različitim adresama (ali ne na Gornjem gradu).

Ako bi sve te institucije i popratne službe bili na jednom mjestu, država bi uštedjela – na vremenu i novcu. Na sjednicu Vlade ministri i njihovi suradnici ne bi dolazili iz različitih dijelova grada, vozni park mogao bi se organizirati na jednom mjestu, i tako dalje, i tako dalje.

Preseljenjem bi se, dakako, rasteretio taj dio stare gradske jezgre, koji je, kako svjedoče pojedini stanari, pod velikim pritiskom prometa, parkinga…, a trebala bi, smatraju, biti mirna, sigurna četvrt, pošteđena velikog prometa i buke. Svim tim argumentima u povremenim javnim raspravama treba, svakako, dodati i onaj sigurnosni na koji je pozornost skrenuo i jutrošnji incident.

Na obalama Save

U prošlosti doista nije manjkalo ideja kako bi trebalo realizirati preseljenje Vlade (i njezinih ministarstava) na jednu lokaciju. No, dalje od ideja ništa se baš konkretno nije pomaknulo. Spomenuli smo već priču iz 2006. godine, u vrijeme Vlade Ive Sanadera: tada se pisalo da bi golemi kompleks na Savi objedinio Vladu i sva ministarstva raštrkana (tada) na 25 lokacija, uz ugrubo procijenjeni trošak gradnje na sto milijuna eura.

Šest godina kasnije, Vlada Zorana Milanovića oživjela je ideju o preseljenju Vlade i ministarstava na obale rijeke Save, u okviru projekta koji je, među ostalim, predviđao gradnju hidroelektrana i novog oteretnog kanala, a onda i izgradnju nove zgrade za Vladu i pravosudne institucije. Potpredsjednik Vlade Radimir Čačić tada je optimistično predviđao preseljenje Vlade i njezinih institucija 2017. godine, javljali su mediji.

Projekt “Zagreb na Savi”, u sklopu kojeg bi se i prostorije Vlade, svih ministarstava i agencija preselile s Markovog trga, Čačić je predlagao još u vrijeme prve nehadezeove hrvatske Vlade, one Ivice Račana u kojoj je Čačić od 2000. do 2003. godine bio ministar graditeljstva.

Trošak – ‘niti jedne lipe’?

Desetak godina kasnije, Čačić je bio prvi potpredsjednik Milanovićeve Vlade i, kako sam danas kaže, imao je potrebne ovlasti, te je ideja “Zagreba na Savi” dobila, veli, vrlo ozbiljne konture, a i novac za pripremu projekta iz Europske unije. Najbolje od svega je, kako Čačić tvrdi i danas, što sve skupa državu ne bi koštalo – “niti jednu jedinu lipu”.

Naime, sadašnji župan Varaždinske županije ukazuje na troškove koja država sada ima za najam svih prostora u kojima rade razna tijela vlasti, te trošak komunikacije koju imaju tijela raspršena po gradu. Kad se tome pribroji tržišna vrijednost nekretnina koje država koristi za rad svojih upravljačkih tijela, cijela financijska konstrukcija gradnje vladinog kompleksa na Savi je – zatvorena.

“Time bi, naravno, bio riješen i ozbiljan sigurnosni problem”, smatra Čačić, referirajući se na današnju pucnjavu na Markovom trgu, u srcu zagrebačkog Gornjeg grada. “Naravno da nije slučajno da je američka ambasada u Buzinu, a ne više na Zrinjevcu”, dodaje bivši ministar.

Više od pukog preseljenja

Projekt “Zagreba na Savi” je, međutim, trebao biti mnogo više od samog izmještanja vladinih upravnih zgrada razasutih po Zagrebu. “Imate usred glavnog grada pojas dug 17,5 kilometara i širok 300 metara zemljišta koje je 1/1 državno”, ukazuje Čačić. Projekt na kojem je on radio 2012. godine podrazumijevao je hidroelektrane i odvodne kanale koje bi riješile pitanje poplava sve do granice sa Srbijom, problem otpadnih voda, zelene energije za Zagreb…

Kako bi se projekt realizirao osnovana je zasebna firma u HEP-u, koja je do kraja Milanovićeve Vlade, priču dovela, govori Čačić, do visoke razine pripremljenosti. “A onda je ugašena dolaskom nove vlasti”, kaže bivši ministar.

Od Pantovčaka do ‘Kockice’

Bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko imao je, pak, sasvim drugačiju zamisao o preseljenju Vlade, koja, očito, nije bila motivirana sigurnosnim aspektima ili rasterećenjem Gornjeg grada od prometnih gužvi i štićenih kolona. Prema njegovom prijedlogu, o kojem su u siječnju 2016. godine pisali mediji, u Banskim dvorima trebala je i dalje biti visoka državna institucija. Ali, ne Vlada, nego Ured predsjednice.

Vlada bi, smatrao je budući prvi potpredsjednik u Vladi Tihomira Oreškovića, trebala preseliti na Prisavlje, u ‘Kockicu’, bivše sjedište CK SKH. Kako je pisao Večernji list, u ‘Kockici’ su trebali biti premijer i potpredsjednici Vlade.

Karamarko je tada za Večernji list najavio da će svoju ideju iznijeti Oreškoviću (koji je u tom trenutku još bio mandatar) i čelniku Mosta Boži Petrovu. Pet mjeseci kasnije, Oreškovićeva Vlada poslana je s Markova trga, umjesto u ‘Kockicu’, u povijest.