Čitam u ponedjeljak u Jutarnjem listu jednu sasvim nepojmljivu stvar o kojoj bi očito morao raspravljati Sabor. Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek nastavlja se, kao i njeni prethodnici, lavovski boriti za opasni umišljaj vodstva Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) da se nikoga ne tiče kome i kako oni daju kredite s poticajnom kamatom iz državnog proračuna.
Šefica svih tužiteljstava u Hrvatskoj – koju je vladajuća većina nedavno spasila od smjene usprkos otkriću da je ne samo odigrala kriminalno u predmetu Gabrijele Žalac nego da je o tome još i lagala – ove je godine čak osam puta tražila od Vrhovnog suda da zaštiti HBOR od Visokog upravnog suda koji je toj državnoj banci već više puta naredio da svoje odluke o kreditima ima dati na uvid svima koji to zatraže.
Zahtjev Vrhovnom sudu da poništi presude Visokog upravnog suda može, naime, podnijeti samo DORH, a Zlata Hrvoj Šipek to serijski koristi mada je stav Vrhovnog suda odavna poznat i svaki put ga iznova ponavljaju. I oni se slažu s Visokim upravnim sudom da HBOR ne smije skrivati kome i pod kojim uvjetima odobrava kredite. No, šefica DORH-a svejedno ne odustaje. Bilo bi zgodno da na još jednoj press konferenciji objasni javnosti zašto radi protiv javnosti.
Cjepidlački nadzor nad trošenjem javnog novca
Jer, kao što znaju svi osim Zlate Hrvoj Šipek, majka borbe protiv korupcije je čvrst i cjepidlački nadzor nad trošenjem javnog novca. A HBOR, kao banka u isključivom državnom vlasništvu, operira isključivo javnim novcem i utoliko po definiciji mora biti podložna javnoj kontroli.
Koliki će biti kapital banke određuje Vlada, riječ je o sedam milijardi kuna, i taj im se novac prebacuje iz državnog proračuna da bi ga oni, uz povlaštenu kamatu, nepostojeću u komercijalnim bankama, davali na posudbu klijentima koji se kvalificiraju za takvu pomoć države.
Upravu HBOR-a postavlja Nadzorni odbor od deset članova među kojima su šestero ministri hrvatske Vlade. Trenutno su to HDZ-ovi ministri Zdravko Marić, Tomislav Ćorić, Nikolina Brnjac, Darko Horvat, Nataša Tramišak, i Marija Vučković, a preostali članovi su trojica saborskih zastupnika Žarko Tušek (HDZ), Predrag Štromar (HNS) i Siniša Hajdaš Dončić (SDP) te predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Državna banka nema pravo tajiti podatke
Vlada, dakle – kao javno tijelo koje upravlja milijardama transferiranog proračunskog novca – ima u svim odlukama HBOR-a garantiranu većinu i njezina volja može što hoće. HBOR je osnovan 1992. godine pa je lako zamisliti kolike su se milijarde već izvrtjele preko njihovih računa pod firmom financiranja obnove i razvitka gospodarstva, financiranja infrastrukture, poticanja izvoza i potpora malom i srednjem poduzetništvu. Nitko u principu nema ništa protiv.
Ali krediti HBOR-a su divna stvar koja nije dostupna svima i zato poduzetnici, građani, novinari i bilo tko koga to zanima imaju pravo znati tko su sretnici. Kolike kredite koriste? Pod kojim uvjetima i s kojim obrazloženjima? Tko je eventualno odbijen i zašto? Po kojim kriterijima se dijele zajmovi? Vraćaju li se? Otpisuju li se? Rade li tu stranačke veze itd.
Državna banka, koja operira novcem građana, nema pravo tajiti takve podatke – to su, uostalom, već višekratno potvrdili i Visoki upravni sud i Vrhovni sud.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neslavan prvak po kriteriju percepcije korupcije
Javnost je ovlaštena zabadati nos u svaki slučaj povezan s javnim fondovima. To je temeljni uzus demokratskog poretka. Javni novac je nedvojbeni javni interes. Pa dovraga, zar Zlati Hrvoj Šipek i našim ministrima i to mora objašnjavati europska tužiteljica Laura Kövesi?
I sva su pitanja oko javnog novca legitimna i zaslužuju da ih se tretira pristojno. Jer javni novac su sve te vaše, moje i naše kune koja država i jedinice lokalne samouprave prikupljaju od građana putem poreza, trošarina i drugih obaveznih davanja plus euri koji stižu ovamo iz europskih fondova. A Hrvatska je jedan neslavnih europskih prvaka po kriteriju percepcije korupcije.
Nizom sada bivših hrvatskih ministara i drugih dužnosnika, poput Gabrijele Žalac, Lovre Kuščevića i Tomislava Tolušića, ovoga se časa bave organi pravosuđa zbog sumnji da su opasno mutili s javnim novcem. Zbog korupcije je u zatvoru bivši hrvatski premijer Ivo Sanader.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ideje kakve je teško obraniti i u zemljama Trećeg svijeta
U mandatu Andreja Plenkovića, pravomoćna presuda za korupciju stigla je i vladajuću stranku u Hrvatskoj. Zbog korupcije se sudi bivšem predsjednik Hrvatske Gospodarske komore Nadanu Vidoševiću, bivšem direktoru bogate državne tvrtke JANAF Draganu Kovačeviću, a sudilo se i gradonačelniku najvećeg grada Milanu Bandiću dok ga nije odriješila smrt.
Sumanuto je da DORH, institucija, čiji je ključni zadatak otkrivanje i procesuiranje grabežnog kriminala povezanog s novcem, a koja u svom sastavu ima i USKOK, poseban Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, panično brani sudski već odbačeni stav HBOR-a da o silnim proračunskim milijardama smije odlučivati bez ikakvog javnog nadzora?
Takve ideje teško je već obraniti i u mnogim zemljama Trećeg svijeta jer su totalitarne i bolesne. Pa zar ne bi dobro sjela jedna saborska raspravica, samo da se vlasti podsjete temelja ustavnog poretka, koje njihove najveće face vrte i prevrću kao šarene pikule?
Članak se nastavlja ispod oglasa
DORH brani HBOR koji ne želi da se zna kome i kako dijele milijune javnog novca. Toga nema ni u državama Trećeg svijeta
Bilo bi zgodno da Zlata Hrvoj Šipek na još jednoj press konferenciji objasni javnosti zašto radi protiv javnosti
Javnost je ovlaštena zabadati nos u svaki slučaj povezan s javnim fondovima. To je temeljni uzus demokratskog poretka. Javni novac je nedvojbeni javni interes. Pa dovraga, zar Zlati Hrvoj Šipek i našim ministrima i to mora objašnjavati europska tužiteljica Laura Kövesi?
Čitam u ponedjeljak u Jutarnjem listu jednu sasvim nepojmljivu stvar o kojoj bi očito morao raspravljati Sabor. Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek nastavlja se, kao i njeni prethodnici, lavovski boriti za opasni umišljaj vodstva Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) da se nikoga ne tiče kome i kako oni daju kredite s poticajnom kamatom iz državnog proračuna.
Šefica svih tužiteljstava u Hrvatskoj – koju je vladajuća većina nedavno spasila od smjene usprkos otkriću da je ne samo odigrala kriminalno u predmetu Gabrijele Žalac nego da je o tome još i lagala – ove je godine čak osam puta tražila od Vrhovnog suda da zaštiti HBOR od Visokog upravnog suda koji je toj državnoj banci već više puta naredio da svoje odluke o kreditima ima dati na uvid svima koji to zatraže.
Zahtjev Vrhovnom sudu da poništi presude Visokog upravnog suda može, naime, podnijeti samo DORH, a Zlata Hrvoj Šipek to serijski koristi mada je stav Vrhovnog suda odavna poznat i svaki put ga iznova ponavljaju. I oni se slažu s Visokim upravnim sudom da HBOR ne smije skrivati kome i pod kojim uvjetima odobrava kredite. No, šefica DORH-a svejedno ne odustaje. Bilo bi zgodno da na još jednoj press konferenciji objasni javnosti zašto radi protiv javnosti.
Cjepidlački nadzor nad trošenjem javnog novca
Jer, kao što znaju svi osim Zlate Hrvoj Šipek, majka borbe protiv korupcije je čvrst i cjepidlački nadzor nad trošenjem javnog novca. A HBOR, kao banka u isključivom državnom vlasništvu, operira isključivo javnim novcem i utoliko po definiciji mora biti podložna javnoj kontroli.
Koliki će biti kapital banke određuje Vlada, riječ je o sedam milijardi kuna, i taj im se novac prebacuje iz državnog proračuna da bi ga oni, uz povlaštenu kamatu, nepostojeću u komercijalnim bankama, davali na posudbu klijentima koji se kvalificiraju za takvu pomoć države.
Upravu HBOR-a postavlja Nadzorni odbor od deset članova među kojima su šestero ministri hrvatske Vlade. Trenutno su to HDZ-ovi ministri Zdravko Marić, Tomislav Ćorić, Nikolina Brnjac, Darko Horvat, Nataša Tramišak, i Marija Vučković, a preostali članovi su trojica saborskih zastupnika Žarko Tušek (HDZ), Predrag Štromar (HNS) i Siniša Hajdaš Dončić (SDP) te predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović.
Državna banka nema pravo tajiti podatke
Vlada, dakle – kao javno tijelo koje upravlja milijardama transferiranog proračunskog novca – ima u svim odlukama HBOR-a garantiranu većinu i njezina volja može što hoće. HBOR je osnovan 1992. godine pa je lako zamisliti kolike su se milijarde već izvrtjele preko njihovih računa pod firmom financiranja obnove i razvitka gospodarstva, financiranja infrastrukture, poticanja izvoza i potpora malom i srednjem poduzetništvu. Nitko u principu nema ništa protiv.
Ali krediti HBOR-a su divna stvar koja nije dostupna svima i zato poduzetnici, građani, novinari i bilo tko koga to zanima imaju pravo znati tko su sretnici. Kolike kredite koriste? Pod kojim uvjetima i s kojim obrazloženjima? Tko je eventualno odbijen i zašto? Po kojim kriterijima se dijele zajmovi? Vraćaju li se? Otpisuju li se? Rade li tu stranačke veze itd.
Državna banka, koja operira novcem građana, nema pravo tajiti takve podatke – to su, uostalom, već višekratno potvrdili i Visoki upravni sud i Vrhovni sud.
Neslavan prvak po kriteriju percepcije korupcije
Javnost je ovlaštena zabadati nos u svaki slučaj povezan s javnim fondovima. To je temeljni uzus demokratskog poretka. Javni novac je nedvojbeni javni interes. Pa dovraga, zar Zlati Hrvoj Šipek i našim ministrima i to mora objašnjavati europska tužiteljica Laura Kövesi?
I sva su pitanja oko javnog novca legitimna i zaslužuju da ih se tretira pristojno. Jer javni novac su sve te vaše, moje i naše kune koja država i jedinice lokalne samouprave prikupljaju od građana putem poreza, trošarina i drugih obaveznih davanja plus euri koji stižu ovamo iz europskih fondova. A Hrvatska je jedan neslavnih europskih prvaka po kriteriju percepcije korupcije.
Nizom sada bivših hrvatskih ministara i drugih dužnosnika, poput Gabrijele Žalac, Lovre Kuščevića i Tomislava Tolušića, ovoga se časa bave organi pravosuđa zbog sumnji da su opasno mutili s javnim novcem. Zbog korupcije je u zatvoru bivši hrvatski premijer Ivo Sanader.
Ideje kakve je teško obraniti i u zemljama Trećeg svijeta
U mandatu Andreja Plenkovića, pravomoćna presuda za korupciju stigla je i vladajuću stranku u Hrvatskoj. Zbog korupcije se sudi bivšem predsjednik Hrvatske Gospodarske komore Nadanu Vidoševiću, bivšem direktoru bogate državne tvrtke JANAF Draganu Kovačeviću, a sudilo se i gradonačelniku najvećeg grada Milanu Bandiću dok ga nije odriješila smrt.
Sumanuto je da DORH, institucija, čiji je ključni zadatak otkrivanje i procesuiranje grabežnog kriminala povezanog s novcem, a koja u svom sastavu ima i USKOK, poseban Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, panično brani sudski već odbačeni stav HBOR-a da o silnim proračunskim milijardama smije odlučivati bez ikakvog javnog nadzora?
Takve ideje teško je već obraniti i u mnogim zemljama Trećeg svijeta jer su totalitarne i bolesne. Pa zar ne bi dobro sjela jedna saborska raspravica, samo da se vlasti podsjete temelja ustavnog poretka, koje njihove najveće face vrte i prevrću kao šarene pikule?