Davno je to bilo, toliko davno da čak i oni rijetki koji se dulje sjećaju pamte samo onu izjavu Bože Petrova ovjerenu kod javnog bilježnika, a zaboravljaju fenomen skoro pa općenarodne fascinacije pričom o neukaljanim, poštenim i ideologijom neopterećenim lokalnim čelnicima koji su odlučili da im je dosta svega, ponajprije maćehinskog odnosa prisvojene države, pa su se tako posve spontano ujedinili u ideji reformi ne mareći za ideologije.
Tek su rijetki bili oni, a eto tu spadam i ja, o čemu sam tada pisao na Telegramu, koji su govorili o tome da jest riječ o heterogenoj skupini ljudi, ali da im obilježje daju radikalni klerikalci i da se nisu spontano okupili. Iako je takvih glasova bilo, činjenica da je Most pomeo na tim prvim parlamentarnim izborima na kojima je sudjelovao i na kojima je, nimalo slučajno i simbolički neutralno, nosio ime “Most nezavisnih lista”, fascinirala je i zaslijepila mnoge.
Desničarska, ali otvoreno klerikalna stranka
Možda je iz današnje perspektive moguće i razumjeti ljude željne bilo kakvog pomaka na političkoj sceni, koji su u svakoj promjeni bili spremni vidjeti samo ono što sami učitavaju ljudima i strankama. A taj Most doista jeste pomeo na izborima, bez obzira na to što je bio po snazi treća lista koja je ušla u Sabor, jer je to napravio iz pozicije nekog novog, na koga nitko nije posebno računao i tko nije imao razgranatu infrastrukturu.
Međutim, vrlo brzo se pokazalo, još od momenta kad je Most odlučio krenuti s HDZ-om, a od njega s vremenom otpali svi oni zahvaljujući kojima su mogli održavati iluziju o nadideološkoj platformi, poput Stipe Petrine, Ivana Kovačića ili Vlahe Orepića, da je riječ o još jednoj desničarskoj stranci, ali otvoreno klerikalnoj. No, zanimljivo je da ih to na lokalnoj razini nije oštetilo, ponajprije zato što su njihovi vijećnici, za što je najbolji primjer Split, radili vrlo angažiran i korektan posao u gradskim i općinskim vijećima.
Preživjeli i drugu koaliciju s HDZ-om
Nevjerojatno je, ali točno i to da su preživjeli i drugu koaliciju s HDZ-om pa i ono filmično izbacivanje iz Vlade, što je jedan od pamtljivijih Plenkovićevih poteza, a potom su preživjeli i činjenicu da su se usput pretvorili u manekenski izlog bračnoga para Raspudić, kao što će očito preživjeti i aktualne razmirice oko sastavljanja lista i vrlo vjerojatno postati presudni faktor za formiranje nove Vlade.
Pa kako se i zašto dogodilo to da je prvo nova opcija uspjela stvarno zaživjeti, što je do pojave Mosta bila nemoguća misija, koju će vjerojatno potvrditi i Možemo! kao druga stranka kojoj je uspjelo nadživjeti zvjezdani trenutak i ne biti jednokratan fenomen? I ne samo to, nego kako je bilo moguće to napraviti potpunim zaokretom od izvorne priče, koja se jeste slabašno održala radom u lokalnim predstavništvima?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dva razloga za Mostov uspjeh
Mislim da su dva razloga za to. Prvi je u tome što hrvatsko društvo jest pretežno konzervativno desno, a nikako nije liberalno-lijevo većinski, pa je Most zapravo predstavljao autentični odgovor na potrebe dobrog dijela ljudi koji nisu bili zapravo reprezentirani jer se nisu mogli ni željeli vezati uz HDZ, a više im nije odgovarao potpuno pogubljeni i ljevici skloniji HSS.
Drugi razlog je u onome što mnogi koji pišu o teškoj socijalnoj stvarnosti u Hrvatskoj, što nije netočno kada govorimo o Slavoniji, Lici, Dalmatinskoj zagori ili brojnim građanima Zagreba, ne shvaćaju, a to je činjenica da najveći broj ljudi na obali živi jako dobro, što jednako vrijedi u Dalmaciji koja je izvorna baza Mosta, koliko i u lijevo-liberalnoj Istri.
Ti ljudi žive dobro, bilo izravno od rente i turizma, bilo zbog vlastite poljoprivredne proizvodnje koja je nakačena na turizam. I oni bazično, ni po svojim ideološkim uvjerenjima, a ni po ekonomskom stanju, ne žele novi sustav i potpuno rušenje nacionalističkog kapitalizma. Oni jednostavno žele postojeći, ali pošteniji i nekorumpirani sustav bez HDZ-a, obojen suštinskim konzervativizmom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Preuzeli prostor koji je ranije imao HSS
A Most im to daje. I upravo zato što ima izvornu glasačku bazu je uspio preživjeti i onda kad su naivniji otpali, jednako kao što će i Možemo! uspjeti preživjeti jer ima glasačku bazu. Pojednostavljeno govoreći, Most je danas ušao u prostor koji je devedesetih i dobar dio dvijetisućitih zauzimao HSS.
A sada je došao moment da u taj prostor uđu i u punom smislu riječi tako što će koalirati sa SDP-om da bi srušili HDZ i tom pokretu protiv aktualnog stanja dodali i njegovo desno krilo. Ovo je prvo neizbježno da bi se HDZ srušio s vlasti, potom proizlazi iz kompletnog njihova djelovanja u posljednjem periodu i na koncu bi bilo od njih jedino racionalno. Jer toliko jaki da sami dođu na vlast neće nikada biti, a da još jednom izaberu HDZ bi sada definitivno napravili političko samoubojstvo.
Istina je da je u politici sve moguće, ali taj scenarij se trenutačno ne čini nimalo izglednim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Došao je taj trenutak, Most mora postati desno krilo pokreta protiv aktualnog stanja i sa SDP-om srušiti HDZ
Most sada ima šansu koalirati sa SDP-om, jer sami ne mogu doći na vlast, kako bi srušili HDZ, ali to se ne čini izglednim
Davno je to bilo, toliko davno da čak i oni rijetki koji se dulje sjećaju pamte samo onu izjavu Bože Petrova ovjerenu kod javnog bilježnika, a zaboravljaju fenomen skoro pa općenarodne fascinacije pričom o neukaljanim, poštenim i ideologijom neopterećenim lokalnim čelnicima koji su odlučili da im je dosta svega, ponajprije maćehinskog odnosa prisvojene države, pa su se tako posve spontano ujedinili u ideji reformi ne mareći za ideologije.
Tek su rijetki bili oni, a eto tu spadam i ja, o čemu sam tada pisao na Telegramu, koji su govorili o tome da jest riječ o heterogenoj skupini ljudi, ali da im obilježje daju radikalni klerikalci i da se nisu spontano okupili. Iako je takvih glasova bilo, činjenica da je Most pomeo na tim prvim parlamentarnim izborima na kojima je sudjelovao i na kojima je, nimalo slučajno i simbolički neutralno, nosio ime “Most nezavisnih lista”, fascinirala je i zaslijepila mnoge.
Desničarska, ali otvoreno klerikalna stranka
Možda je iz današnje perspektive moguće i razumjeti ljude željne bilo kakvog pomaka na političkoj sceni, koji su u svakoj promjeni bili spremni vidjeti samo ono što sami učitavaju ljudima i strankama. A taj Most doista jeste pomeo na izborima, bez obzira na to što je bio po snazi treća lista koja je ušla u Sabor, jer je to napravio iz pozicije nekog novog, na koga nitko nije posebno računao i tko nije imao razgranatu infrastrukturu.
Međutim, vrlo brzo se pokazalo, još od momenta kad je Most odlučio krenuti s HDZ-om, a od njega s vremenom otpali svi oni zahvaljujući kojima su mogli održavati iluziju o nadideološkoj platformi, poput Stipe Petrine, Ivana Kovačića ili Vlahe Orepića, da je riječ o još jednoj desničarskoj stranci, ali otvoreno klerikalnoj. No, zanimljivo je da ih to na lokalnoj razini nije oštetilo, ponajprije zato što su njihovi vijećnici, za što je najbolji primjer Split, radili vrlo angažiran i korektan posao u gradskim i općinskim vijećima.
Preživjeli i drugu koaliciju s HDZ-om
Nevjerojatno je, ali točno i to da su preživjeli i drugu koaliciju s HDZ-om pa i ono filmično izbacivanje iz Vlade, što je jedan od pamtljivijih Plenkovićevih poteza, a potom su preživjeli i činjenicu da su se usput pretvorili u manekenski izlog bračnoga para Raspudić, kao što će očito preživjeti i aktualne razmirice oko sastavljanja lista i vrlo vjerojatno postati presudni faktor za formiranje nove Vlade.
Pa kako se i zašto dogodilo to da je prvo nova opcija uspjela stvarno zaživjeti, što je do pojave Mosta bila nemoguća misija, koju će vjerojatno potvrditi i Možemo! kao druga stranka kojoj je uspjelo nadživjeti zvjezdani trenutak i ne biti jednokratan fenomen? I ne samo to, nego kako je bilo moguće to napraviti potpunim zaokretom od izvorne priče, koja se jeste slabašno održala radom u lokalnim predstavništvima?
Dva razloga za Mostov uspjeh
Mislim da su dva razloga za to. Prvi je u tome što hrvatsko društvo jest pretežno konzervativno desno, a nikako nije liberalno-lijevo većinski, pa je Most zapravo predstavljao autentični odgovor na potrebe dobrog dijela ljudi koji nisu bili zapravo reprezentirani jer se nisu mogli ni željeli vezati uz HDZ, a više im nije odgovarao potpuno pogubljeni i ljevici skloniji HSS.
Drugi razlog je u onome što mnogi koji pišu o teškoj socijalnoj stvarnosti u Hrvatskoj, što nije netočno kada govorimo o Slavoniji, Lici, Dalmatinskoj zagori ili brojnim građanima Zagreba, ne shvaćaju, a to je činjenica da najveći broj ljudi na obali živi jako dobro, što jednako vrijedi u Dalmaciji koja je izvorna baza Mosta, koliko i u lijevo-liberalnoj Istri.
Ti ljudi žive dobro, bilo izravno od rente i turizma, bilo zbog vlastite poljoprivredne proizvodnje koja je nakačena na turizam. I oni bazično, ni po svojim ideološkim uvjerenjima, a ni po ekonomskom stanju, ne žele novi sustav i potpuno rušenje nacionalističkog kapitalizma. Oni jednostavno žele postojeći, ali pošteniji i nekorumpirani sustav bez HDZ-a, obojen suštinskim konzervativizmom.
Preuzeli prostor koji je ranije imao HSS
A Most im to daje. I upravo zato što ima izvornu glasačku bazu je uspio preživjeti i onda kad su naivniji otpali, jednako kao što će i Možemo! uspjeti preživjeti jer ima glasačku bazu. Pojednostavljeno govoreći, Most je danas ušao u prostor koji je devedesetih i dobar dio dvijetisućitih zauzimao HSS.
A sada je došao moment da u taj prostor uđu i u punom smislu riječi tako što će koalirati sa SDP-om da bi srušili HDZ i tom pokretu protiv aktualnog stanja dodali i njegovo desno krilo. Ovo je prvo neizbježno da bi se HDZ srušio s vlasti, potom proizlazi iz kompletnog njihova djelovanja u posljednjem periodu i na koncu bi bilo od njih jedino racionalno. Jer toliko jaki da sami dođu na vlast neće nikada biti, a da još jednom izaberu HDZ bi sada definitivno napravili političko samoubojstvo.
Istina je da je u politici sve moguće, ali taj scenarij se trenutačno ne čini nimalo izglednim.