Je li Most, nakon dvije čuvene koalicije s HDZ-om i recentnog uspona Škore, propao na ovim izborima?

Analizirali smo izborni uspjeh Mosta na lokalnim izborima

Most prije svega može biti zadovoljan ulaskom u gradske skupštine u sva četiri velika grada, velikom prednošću i izglednom pobjedom Mire Bulja u Sinju (gradonačelnik), te solidnim rezultatom Bože Petrova koji nije baš posve bez šansi u drugom krugu izbora za župana Dubrovačko-neretvanske županije

Pad Mosta je najčešće predviđan politički fenomen u Hrvatskoj još od čuvenih pregovora o formiranju vlasti nakon parlamentarnih izbora 2015. godine. Ništa čudno – sve okolnosti su upućivale na kratko trajanje ekipi s bazom na jugu Dalmacije, koja je tvrdila da su ideološki neopredijeljeni, samo da bi dvaput odabrali koaliciju s HDZ-om, da bi se zatim prometnula u nepomirljivu oporbu baš toj stranci i usidrila negdje na konzervativnijem dijelu domaće političke mape.

A baš tamo, desno od centra, posljednjih godina je zavladala velika gužva, pogotovo s usponom Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Most je, međutim, i nakon ovih izbora – preživio. Štoviše, iako su zabilježili nešto lošiji rezultat nego na lokalnim izborima 2017. godine, bilo bi licemjerno označiti ga drugačije od barem umjereno – uspješnog.

Kome smiješak bolje stoji?

Most je u četiri godine izgubio 11,54 posto glasova, kad se gleda broj birača koji su ih odabrali u županijskim skupštinama. To nije malo, uostalom, zbog pada od desetak posto u HDZ-u ovih dana neuspješno pokušavaju održati veseo izraz lica dok pričaju o još jednoj pobjedi na lokalnim izborima.

Međutim, s Mostom je priča ipak nešto drugačija. Dva su glavna faktora zbog kojih se njihov rezultat na izborima 2021. godine ne može ocijeniti neuspješnim.

Bez tajnice i Agrokora

Prije četiri godine im je, naime, ulazak u kampanju označila – tajnica Vlade. Ona koja je, na nalog izrečen od premijera u TV prijenosu iz Banskih dvora, krenula pisati razrješenja za Mostove ministre. Razlog? Most nije htio podržati ostanak u Vladi Zdravka Marića i sve što je Vlada kanila napraviti i napravila s tvrtkom u kojoj je Marić prije dolaska u Vladu bio jedan od direktora – Agrokorom.

Bio je to drugi put u samo godinu dana da je Most ostanak u vlasti podredio vlastitim političkim principima i veliki poticaj neposredno pred lokalne izbore 2017. godine. Takvog predizbornog poguranca ovaj put ipak nije bilo.

Fragmentirana scena

Drugo, prije četiri godine Most je bio jedini relevantan izbor onima koji su htjeli desnu, ali drugačiju vlast od HDZ-ove. Sad je tu Domovinski pokret i scena na desnici je daleko fragmentiranija.

Naravno, bez obzira na okolnosti, 15 tisuća glasova manje (na 135 tisuća koliko su dobili 2017. godine) ne može biti proglašavano trijumfom, ali daleko, daleko manje – porazom.

U sva četiri velika grada

Most prije svega može biti zadovoljan ulaskom u gradske skupštine u sva četiri velika grada, velikom prednošću i izglednom pobjedom Mire Bulja u Sinju (gradonačelnik), te solidnim rezultatom Bože Petrova koji nije baš posve bez šansi u drugom krugu izbora za župana Dubrovačko-neretvanske županije.

U toj stranci će danas ukazati na to da su ih ankete redovno podcjenjivale u odnosu na kasnije ostvarene rezultate, pa su rijetko zvani na televizijska sučeljavanja, što im je smanjilo vidljivost među biračima. Ali, će i ukazati na to kako su u Dalmaciji jači od Domovinskog pokreta, dok su i u Slavoniji – preživjeli. Most se, ukratko, glede&unatoč svemu, još uvijek itekako drži.