Došli smo do fotke Glogoškog kako drži sastanak pod Titovom slikom i raspitali se o njegovoj fazi u partiji koju ne spominje
Drago Hedl razgovarao je s prijateljima i bratom Đure Glogoškog
Đuro Glogoški (53), jedan od vođa braniteljskog prosvjeda u šatoru u Savskoj i nesuđeni ministar branitelja u Vladi Tihomira Oreškovića, u mladosti je bio aktivan član Saveza socijalističke omladine, potom i Saveza komunista.
U njegovim brojnim istupima tijekom 555 dana trajanja braniteljskog prosvjeda, kao i u mnogim biografskim crticama objavljenim u različitim medijima, ta se činjenica iz života umirovljenog pukovnika HV-a i predsjednika Udruge 100-postotnih invalida Domovinskog rata, nigdje ne spominje.
Brižljivo je, vjerojatno da ne bi naštetila imidžu, retuširana u njegovu životopisu, mada ni po čemu nije kompromitirajuća. Bilo je to vrijeme kada su mnogi mladi ljudi bili članovi Saveza socijalističke omladine i Saveza komunista, no taj dio iz životopisa neki od njih danas brižljivo skrivaju ili niječu.
Ljude na neoštroj fotografiji potvrdili svjedoci vremena
Telegram je u posjedu prilično neoštre fotografije snimljene sredinom osamdesetih prošlog stoljeća koja svjedoči o omladinskim danima Đure Glogoškog. Slika je snimljena u društvenim prostorijama pustare Rudine kraj Ivanovca, dijelu nekadašnjeg poljoprivrednog dobra u sastavu IPK Osijek. Iako je Glogoški fotografiran izdaleka, okrenut prema kameri, na slici sasvim desno, pri povećanju, može se nazrijeti njegova fizionomija.
“Da, to je Đuro. Slika je snimljena na jednom omladinskom sastanku u Ivanovcu. Na njoj, sasvim lijevo, je Stjepan Njokoš, sadašnji Đurin šogor, brat njegove supruge Tatjane Glogoški. “Omladinska organizacija u Ivanovcu tada je bila vrlo aktivna, sjećam se, među ostalim radili smo na uređenju parka i sudjelovali u drugim aktivnostima”, kaže Stjepan Glogoški, Đurin brat kojem smo pokazali fotografiju.
Kako su se braća našla na različitim ideološkim stranama
Stjepan Njokoš također je potvrdio autentičnost slike. “Desno na fotografiji je Đuro, lijevo sam ja”. Fotografiju je Telegramu ustupio Drago Sabo, branitelj iz Ivanovca, koji se s Glogoškim zna iz djetinjstva. Kaže, uvijek je sa sobom nosio fotoaparat, a sliku iz društvenog doma u Rudinama snimio je na zamolbu Đure Glogoškog.
Sabo inače ima na stotine fotografija iz Domovinskog rata i, kaže, namjerava ih izložiti kada preseli u Vukovar. Đuro Glogoški u Savez komunista primljen je u Požarevcu, gdje je služio JNA u minobacačkoj četi. Po povratku iz vojske, uključio se u rad partijske organizacije u Ivanovcu, gdje je njegov brat Stjepan bio partijski sekretar. No, vrlo brzo, u godinama pred rat, Đuro je pristupio Hrvatskoj stranci prava i obukao uniformu HOS-a.
Njegov brat Stjepan, međutim, i dalje je ostao u SKH-u, kasnije Stranci demokratskih promjena, pa u SDP-u. Bio je zapovjednik kriznog štaba u Ivanovcu (selu koje se prije rata zvalo Jovanovac) i aktivno je, kao i Đuro, sudjelovao u obrani svog mjesta. Stjepan Glogoški kasnije je bio SDP-ov općinski vijećnik u Antunovcu, općini nadomak Osijeka, u čijem je sastavu i Ivanovac.
Pripadnost partiji postala neželjena crtica u biografiji
To razdoblje života iz biografije Đure Glogoškog, osobe koja je doživjela tešku životnu tragediju kada je nakon ranjavanja, prije 26 godina, zauvijek ostala prikovana u invalidskim kolicima, do sada je nepoznata javnosti. Ponavljamo, ne mislimo da to na bilo koji način kompromitira Glogoškog, naprosto, bio je sudionik jednog vremena u kojem je političko djelovanje tada bilo moguće jedino u SKH-u.
No, pripadnost tadašnjoj partiji, mada su u njoj, prije osnivanja HDZ-a i uspostave samostalne Republike Hrvatske, bili mnogi najbliži suradnici Franje Tuđmana, uključujući i njega samog, postala je neželjena crtica u biografiji.
Činjenica da su dva brata, početkom Domovinskog rata, bila na različitim ideološkim stranama, ali obojica za samostalnu Hrvatsku i obojica stala u obranu svoje domovine, izložene velikosrpskoj agresiji i snagama JNA, govori pak o raširenoj i poticanoj zabludi kako su Hrvatsku početkom devedesetih, isključivo branili članovi i simpatizeri HDZ-a ili HSP-a, dok se onima iz drugih političkih opcija te zasluge ne priznaju. Slučaj braće Glogoški to najbolje demantira. Prije objave ovog teksta pokušali smo doći do gospodina Đure Glogoškog, ali nije nam se javljao.