Drugo lice zloglasnog kolumbijskog narkobosa: Bojao se jedino da mu vlastita djeca ne postanu kao on
Priču o životu s ocem, Pablom Escobarom, donio je njegov sin Sebastian
Imao je dom o kakvom svaki mali dječak sanja, karting staza, ogromni bazeni oko kuće, pa čak i privatni zoo sa egzotičnim životinjama. I sve to u lijepom kolumbijskom selu. Zvuči kao osnova za prilično idilično odrastanje.
No, za mladog Sebastiana Marroquina, sina najpoznatijeg narkobossa Pabla Escobara, to je bilo mjesto straha i užasa, i to ne samo zato što mu je tu jednog dana pobjegao nilski konj, piše Daily Mail.
Glavni razlog straha za malog Sebastiana bila je sigurnost njegova oca, u to vrijeme najtraženijeg narkobossa i gangstera, koji je vodio dugogodišnji krvavi rat s dvije suparničke bande krijumčara kokaina, ali i kolumbijskim vlastima.
Palili novčanice za grijanje i kuhanje
Marroquin, koji je u međuvremenu promijenio ime pa više nije Juan Pablo Escobar, sada ima 38 godina. U vrijeme njegova odrastanja otac mu je bio rangiran kao 7. najbogatiji čovjek na svijetu prema časopisu Forbes. Njegovo bogatstvo procjenjivalo se na 18 milijardi američkih dolara.
Marroquin se sjeća svog života, odrastao je okružen slugama, bazenima, egzotičnim životinjama uključujući i slonove, koje je njegov otac mogao priuštiti bez ikakvog problema.
Daljnje pojedinosti o nevjerojatnom bogatstvu s kojim je susretao kao dijete otkriva u svojoj knjizi “Pablo Escobar: Moj otac.” Autobiografija, koja je postala bestseler u Latinskoj Americi, otkriva i detalje o divljim zabavama na kojima je bilo i privatnih borbi bikova, a gosti su dolazili privantim avionima. No, uz ovu idiličnu bogatašku priču, Marroquin podsjeća i na drugu stranu medalje, priču o izdaji i smrti te o Escobarovom često netipičnom i čudnom ponašanju.
Priča kako mu je otac u strahu da njegova sestra Manuela boluje od hopotermije, jedne noći dok su bili u bijegu spalio više od milijuna američkih dolara kako bi je zagrijao. Priča kako su tih dana redovito palili novčanice, pa čak i za pripremanje hrane. Jednom su tako potrošili 2 milijuna dolara za pripremu obroka.
Priča i kako mu je otac bio u velikom strahu za svoju sigurnost pa je čak kupio taksi firmu u Medillinu gdje su živjeli kako bi mogao kontrolirati kad netko od stranaca dođe u mjesto.
Selili svaki drugi dan s povezom na očima
U knjizi piše kako se obitelj selila svaka dva dana između 15 imanja koja su imali diljem grada. Priča kako bi ih selio zavezanih očiju tako da nikad nisu znali gdje idu. Razlog tome je bio da ako ih ikad uhvate ne mogu odati lokaciju imanja jer je- ne znaju.
Marroquinovo djetinjstvo je bilo sve, samo ne tipično, pa mu je otac kad je imao samo devet godina, počeo pričati o drogama. Escobar mu je priznao kako je provao sve droge osim heroina, te ga upozorio neka nikad ne ide njegovim stopama po tom pitanju, te da se nikad ne okrene svijetu droga. “Moj otac nije osoba koja treba biti uzor. Njegov život nam zapravo pokazuje put koji vodi samouništenju, gubitku vrijednosti,” iskren je Marroquin.
Dijelio novac siromašnima
U intervjuu za AFP u studenome, rekao je da je odlučio napisati priču o svome djetinjstvu iz vlastite perspektive: “Imao sam čudnu privilegiju da mi otac bude najpoznatiji narkoboss Pablo Escobar. Za mene je on bio sjajan otac. Imam tisuće pisama koja mi je napisao kako bi mi dao savjete… Poticao me da se obrazujem, budem dobra osoba, ostanem daleko od droge.” No, čak i te prilče o očinskoj zaštiti sadrže tragove nasilja. “Moj otac je prijetio svojim zaposlenicima da će ih ubiti ako ih vidi da puše marihuanu ispred mene,” sjeća se Marroquin.
Za Independent je otkrio kako su njegova majka i on više puta molili Escobara da napusti posao kojim se bavio, ali bezuspješno. “On je već bio došao do točke s koje više nije bilo povratka,” priča.
Dok je njegov otac bio glavni neprijatelj američke i kolumbijske vlade, za mnoge u Medellinu je zapravo bio heroj, nova verzija Robina Hooda, jer je doslovno dijelio novac siromašnima. Tako je potrošio miliojarde da bi izgradio nogometna igrališta za siromašnu djecu iz susjedstva kako bi se bavila sportom, a ne išla putem kojim je sam pošao, preprodaja droge kako bi se iščupao iz ralja siromaštva.
1989., kada je bio na vrhuncu moći, Escobar je držao oko 80 posto svjetske trgovine kokainom, 1989. naredio je ubojstvo predsjedničkog kandidata Luisa Carlosa Galána. Medellinski kartel je teroristički djelovao ne samo protiv pravosudnog aparata već i protiv civilnog stanovništva, kolumbijskih inženjera, odvjetnika i ekonomista.
Izdao ga i vlastiti brat
Kako bi pomogli kolumbijskoj policiji i vojsci, SAD je u ljeto 1992. poslao specijalne snage Delta Force u Kolumbiju i lov na Pabla Escobara započinje. Praćenjima i prisluškivanjima pokušalo se lokalizirati njegovo skrovište u Medellínu. Odgovornost za operativne radnje preuzeo je pukovnik Hugo Martinez. Na kraju su mu prisluškivanjem razgovora s mobilnog telefona uspjeli ući u trag i uhvatiti ga. Tijekom uhićenja Escobar i njegov tjelohranitelj pokušavaju pobjeći, ali su obojica ubijeni.
Međutim , Marroquin vjeruje da njegova oca nije ubila policija, nego da je sam sebi oduzeo život. U knjizi piše kako su Escobara izdali najbliži članovi obitelji uključujući i brata Roberta. “Protiv njega su se okrenuli dojučerašnji prijatelji,” priča i dodaje kako je nejgovo bogatstvo pokradeno nakon njegove smrti.
Novi život
No, ne želi prikazati oca ni kao heroja, ni kao mučenika, kaže. “zahvalan sam što se to sve dogodilo,” zaključuje Marroquin i dodaje “Moja obitelj je započela nov život.”
Marroquin danas živi u Buenos Airesu, arhitekt je i dizajner, a sada i pisac. “Imao sam tisuće prilika da zagazim u kriminal i bavim se zabranjenim poslovima. Ali ni trenutka nisam pokleknuo jer sam naučio od svoga oca lekciju koju nikada neću zaboraviti. Posao drogom je jako unosan posao, koji uvijek vodi do uništenja.”
https://www.youtube.com/watch?v=9UohQDYZcqE