Erdogan ne miruje, sprema se promijeniti Ustav i ogromnu moć dati predsjedniku države (to bi, naravno, bio on)
O amandmanima će se glasati u parlamentu, a možda i na referendumu
Turski predsjednik Recep Tayip Erdogan vlast drži posljednjih 13 godina, prvo kao premijer, a od 2014. kao predsjednik. To ga čini najdugovječnijim turskim vođom od osnivača moderne turske države Kemala Ataturka, no izgleda da mu to nije ni približno dovoljno. Još jedan korak bliže u svojim stremljenjima ka autokratskoj vlasti došao je prije pet dana kada je premijer Binali Yildirim otkrio nacrte ustavnih promjena koje bi svu izvršnu moć stavile u Erdoganove ruke, piše Economist.
Palament će o amandmanima ustava glasati sljedeće godine. Ako za njih ruke digne 330 od 550 parlamentaraca, o ustavnim promjenama odlučivat će se na referendumu sljedećeg proljeća. Uspjeh tog referenduma predstavljao bi najradikalniji potres turskom političkom sustavu od osnutka sekularne države.
Predsjednik bez kočnica
Revidirani ustav instituciji predsjednika daje nove ovlasti i briše ured premijera. Na taj se način uklanjaju mogućnosti sukoba u vodstvu i nezgrapnih koalicijskih vlada koje su u prošlosti paralizirale politički život. No, Erdogan već vlada bez ikakvih “utega”, bar dok je premijer njegov blizak suradnik Yildirim.
Predložene promijene ustava Erdoganu bi omogućile da upravlja svojom vladom iz Ankare, postavlja i razrješuje dužnosnike svojom voljom, a u nekim slučajevima i vlada dekretom. CNN piše da bi predloženi predsjednički sustav predsjedniku dao ovlasti da idaje zakone, proglašava izvanredno stanje i raspušta parlament.
Erdogan bi na vlasti mogao biti do 2029. godine
Predsjednik bi u takvom sustavu mogao imenovati i pola sudaca na višim instancama, a parlamentu bi se oduzelo pravo na reviziju ministara. Takav predsjednički sustav nema presedana u svijetu. Površno se kopira američki model u kojem nema ureda premijera, ali su u SAD-u predsjedničke ovlasti ograničene strogom podijelom vlasti, dok bi u turskom predsjednik imao gotovo neograničenu kontrolu nad državnim medijima i sudstvom u iznimno centraliziranoj državi.
Mogao bi služiti u maksimalno dva petogodišnja mandata, ali bi mu parlament za vrijeme drugog mandata glasanjem mogao omogućiti i treći. Za pokretanje opoziva bi bila potrebna obična većina u parlamentu. Većina promijena na snagu bi stupile od predsjedničkih izbora 2019. kada Erdoganu ističe trenutni mandat, što bi mu teoretski omogućilo da na vlasti ostane do 2029. godine.
Ustavne promijene produblju sukob s EU
Na vanjskopolitičkom planu, novi predsjednički sustav proširio bi jaz između Turske i EU. Prije par tjedana Europski parlament izglasao je zapravo simboličnu suspenziju ionako umirućih turskih pregovora o pristupanju Uniji. Odnosi Turske i EU, koji su jednom bili prilično dobri, sada su definirani sukobom i sumnjama.
Iako se Ankara već neko vrijeme približava Moskvi, EU je i dalje ključni Turski partner, posebno u smislu gospodarstva, s obzirom da iz Europe dolazi gotovo tri četvrtine svih direktnih stranih ulaganja u Tursku.
Snagu crpi iz traume puča
Ergogan ima dobre šanse da amandmani prođu. Od pokušaja nasilnog puča u srpnju zbog izvanrednih mjera vlada bez opozicije. Snagu vuče iz traume puča i straha od vala terorističkih napada. Takva mu je situacija omogućila da utiša medije, smijeni ili suspendira 100,000 službenika a zatvori 40,00 drugih, uključujući otprilike 100 novinara i tucet pro kurdskih parlamentaraca.
Dodatnu političku snagu daje mu i podrška nacionalista u turskom društvu koje je pridobio obećanjem da će uništiti Kurdistansku Radničku partiju (PKK), militantnu grupu odgovornu za brojne ovogodišnje terorističke napade, uključujući i nedavna bombardiranja koja su ubila 44 osobe ispred nogometnog stadiona u Istanbulu samo par sati nakon najava ustavnih promijena.
Uspjeh amandmana nije do kraja siguran
I uz sve to, uspjeh amandmana nije do kraja siguran. Erdogan je popularniji no ikada, no podrška njegvom predsjedništvu i dalje je ispod 50 posto. Amandmane čeka i opozicija u parlamentu. Da bi prošli, trebaju ruke barem 14 zastupnika opozicijskog MHP-a.
Tajming referenduma mogao bi biti još veći problem. Tursko se gospodarstvo, inače Erdoganov snažan adut, polako počinje ispuhivati. U trećem tromjesječju ove godine BDP je pao za 1,8 posto u odnosu na isto razdoblje lani, što je prvi pad još od 2009. godine. Nemilosrdan koliko i karizmatičan, Erdogan se nije libio koristiti polarizaciju, represiju i konflite kako bi ostao na vlasti. Što će od toga iskoristiti kako bi sačuvao vlast, tek će se vidjeti.