EU dogovorio bolja pravila za strane radnike. Doznajemo zašto hrvatska Vlada to nije podržala
Vladi nije sporan cijeli prijedlog, nego nekoliko detalja zbog čega je Hrvatska, na sastanku u prosincu, bila suzdržana
Prošlog prosinca Europska unija postigla je važan dogovor. Gotovo dvije godine nakon što je Europska komisija predložila ažurirana pravila za izdavanje jedinstvenih boravišnih i radnih dozvola za strane radnike, države članice EU-a potvrdile su kompromis postignut u pregovorima s Europskim parlamentom.
Stara pravila, koja datiraju iz 2011., ovim su kompromisom poboljšana. No, hrvatska Vlada, kako doznajemo, taj dogovor nije podržala. To su nam, neizravno, potvrdili i iz Ministarstva unutarnjih poslova (MUP).
Vlada nije podržala
Vijeće EU-a izvijestilo je 20. prosinca da su predstavnici zemalja članica potvrdili dogovor španjolskog predsjedništva Vijeća, koje je pregovaralo uime država, i Europskog parlamenta o ažuriranim pravilima za strane radnike. Time će, priopćeno je, postupak izdavanja jedinstvene dozvole za boravak i rad biti pojednostavljen, a za radnike iz tzv. trećih zemalja – država koje nisu članice EU-a – osigurana veća prava.
Hrvatska, međutim, nije podržala taj kompromisni dogovor. Kao i Estonija, i Hrvatska je bila suzdržana, navedeno je u zapisniku prosinačkog sastanka, iz kojeg je vidljivo da dogovor nisu podržale ni Češka, Finska te Mađarska. Prema tumačenju MUP-a, Vladi nije sporan cijeli prijedlog, već nekoliko detalja zbog kojih je došlo do ovakve odluke.
Bolji propis, veća prava
Iz odgovora MUP-a na naš upit, kao i dokumenata Vijeća, proizlazi da dogovorene izmjene direktive donose nekoliko novosti u odnosu na pravila koja vrijede sada. Skraćuje se maksimalan rok za rješavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad, s četiri mjeseca na 90 dana od predaje urednog zahtjeva, u što ulazi i vrijeme koje je potrebno za provođenje testa tržišta rada (u kojem se provjerava ima li radnika na domaćem tržištu).
Kompromisni tekst direktive, nadalje, omogućava stranom radniku, koji je nositelj važeće jedinstvene dozvole za boravak i rad, promjenu poslodavca unutar te iste dozvole – novi poslodavac ne mora za njega ili nju tražiti novu dozvolu – te bolje štiti strane radnike u slučaju nezaposlenosti.
Traženje novog posla
Države članice mogu propisati minimalno razdoblje tijekom kojeg radnik iz tzv. treće države mora raditi za tog prvog poslodavca – onog zbog kojeg je originalno i došao raditi u EU članicu, na primjer, Hrvatsku. Iznimka su situacije kada taj poslodavac ozbiljno krši uvjete ugovora ili radnog odnosa. No, općenito, to propisano razdoblje ne smije biti dulje od šest mjeseci.
Nadalje, dogovoreno je koliko dugo strani radnik smije biti bez posla, a da mu jedinstvena dozvola za boravak i rad ne bude ukinuta. Drugim riječima, da smije ostati u državi članici EU-a i tražiti novi posao.
Ako ima dozvolu do dvije godine, može maksimalno tri mjeseca biti nezaposlen bez posljedica na važenje te dozvole. Taj se period udvostručuje – na šest mjeseci – u slučaju ljudi koji imaju radne dozvole na duže od dvije godine.
‘Puno dobroga, ali..’
“Za razdoblje nezaposlenosti duže od tri mjeseca, države članice mogu tražiti da državljanin treće zemlje dokaže da posjeduje sredstva za uzdržavanje za to vrijeme. Iznimno se vrijeme nezaposlenosti može produžiti za dodatna tri mjeseca, ako postoji osnovana sumnja na posebno iskorištavajuće radne uvjete od strane poslodavca”, objašnjavaju iz MUP-a.
Vlada nema primjedbe na cjelokupni kompromisni tekst. Dapače, iz MUP-a ističu da Hrvatska “smatra kako zakonodavni prijedlog donosi puno novina koje su dobre te ih pozdravlja”.
Ipak, nisu zadovoljni predviđenim razdobljima nezaposlenosti (tri do šest mjeseci; misle da su preduga) i vremenom koje strani radnik mora provesti kod prvog poslodavca (maksimalno šest mjeseci; smatraju da je prekratko). To “nisu najpovoljnija rješenje”, ocjenjuju u resoru ministra Davora Božinovića.
Bolji uvjeti i nadzor
To je rezultiralo neuobičajenim potezom, da ne podrže kompromisni prijedlog oko kojeg se usuglasila većina članica. Što ne znači da se Hrvatska toga neće pridržavati – nakon što izmjene direktive stupe na snagu, s njima će biti usklađen i hrvatski zakon, napominju iz MUP-a iz kojeg su ovih dana najavili niz zakonskih izmjena, upravo radi poboljšanja zakonskog okvira kojim je reguliran rad stranih radnika u Hrvatskoj.
Bez obzira, dakle, na neuobičajen potez Vlade u Bruxellesu, kombinacija izmjenjenog domaćeg zakonodavstva i poboljšanih europskih pravila trebala bi osigurati bolje uvjete za dolazak i rad radnika iz trećih zemalja. Ali i jaču i efikasniju kontrolu države nad poslodavcima.