Eurozastupnica Biljana Borzan za Telegram: Rat, nestašica, novi propisi... Postaje li život skuplji?

Plan Europskog parlamenta

Novi europski propis – o kojem će pregovori tek krenuti, ali se EU parlament već duže vrijeme priprema, pa su nedavno donijeli i rezoluciju o „pravu na popravak“ – utjecat će na dosadašnji način proizvodnje i poslovanja.

„Sustav koji sada koristimo – kupi, iskoristi, baci – industriji svakako odgovara jer nas stalno tjera na kupovinu novih proizvoda. Međutim, mi želimo proizvođače usmjeriti na proizvodnju rezervnih dijelova, širenje mreže servisa i slično“, pojašnjava Borzan. „Očekujem puno lobiranja“, dodaje, „jer je tako bilo i u drugim situacijama, primjerice, kada smo imali zakon o dvostrukoj kvaliteti proizvoda“.

TELEGRAM: Najavili ste da ćete pokušati osigurati bolju mogućnost popravka i servisa te jeftinije rezervne dijelove. Kakva je korist od toga, kad, ako mi se nešto pokvari, ne mogu naći majstora?

BORZAN: Postoje dva dijela tog problema. S jedne strane, uporno se potiče gašenje servisa na način da su potrošači prisiljeni stalno kupovati novo. Jer ako vam majstor kaže da vam rezervni dio košta 50 ili 60 posto novog uređaja, to vas, naravno, odvraća od popravka. A ako nema potražnje za uslugama popravka, nema niti toliko majstora. Drugi dio problema kod nas je što kvalitetni majstori odlaze na zapad. Ali na to osobno nemam utjecaja. Treba pitati Vladu na koji način će tome doskočiti.

TELEGRAM: I u jednoj Njemačkoj su se žalili da im nedostaje majstora i zanatlija raznih struka.

BORZAN: Točno, i u Njemačkoj se svojedobno u jednoj godini ugasilo 13 posto servisa, iako nisu nepoželjno tržište za radnike. Međutim, velik dio problema leži u onome što sam spomenula: zašto bi se netko obrazovao za majstora, ako potražnje za tim uslugama nema jer ljudi stalno kupuju novo? A građani preferiraju popravak, a ne kupnju novog uređaja, to je pokazalo istraživanje koje sam radila. Ljudi žele uštedjeti novac, ali i muku s kupnjom novog uređaja. Nažalost, ne mogu iz ovih objektivnih razloga.

TELEGRAM: Hoćemo li zbog ovog propisa skuplje plaćati nove hladnjake i nove perilice?

BORZAN: Očekujem da neće doći do poskupljenja. Proizvođači bi trebali vidjeti svoj interes u proizvodnji rezervnih djelova i širenju mreže servisa. Osim što će potrošači štedjeti novac, što ćemo okoliš sačuvati od prekomjernog odlaganja glomaznog otpada, stvarat će se i nova radna mjesta. A to će u uvjetima krize biti dragocjeno.

TELEGRAM: Zbog rata u Ukrajini, poskupjeli su energenti, inflacija je visoka, život je općenito sve skuplji, kao i hrana. Mediji pišu da bi suncokretovo ulje, primjerice, u Njemačkoj uskoro moglo koštati jednako kao maslinovo. Je li došao kraj jeftine i dostupne hrane za Europljane?

BORZAN: Rasprave o hrani su u EU počele puno prije rata u Ukrajini, zbog covid krize i otežanih lanaca opskrbe, kao i zbog opredjeljenja da EU bude klimatski neutralna do 2050. godine. O hrani se, dakle, i prije počelo puno govoriti, ali ova kriza mijenja stvari. Dio europskih politika je pod pritiskom jer su neki kojima je to u interesu vidjeli ovu situaciju kao priliku da održe status quo…

TELEGRAM: Vratit ćemo se tome. Ali zanima me je li ovo kraj jeftine i dostupne hrane za Europljane?

BORZAN: Ne treba biti u panici da hrane neće biti. Europa je samodostatna u proizvodnji većine najvažnijih namirnica, proizvodi dovoljno za svoje potrebe i za izvoz. Dostupnost hrane nije u pitanju i nema potrebe za gomilanjem zaliha u hladnjacima i ostavama. Ali tu dolazimo do socijalnog aspekta, skupe hrane.

Kako svaku krizu najviše osjete oni koji žive najteže, postoji veliki problem cjenovne dostupnosti jer, s obzirom na cijenu energenata, cijene hrane već rastu. To neće biti kratkotrajni trend. Ali EU ulaže velika sredstva kroz različite fondove, za najugroženije, za poljoprivrednike… postoji potpore za pomoć onima kojima je najteže, ali i poljoprivrednicima, jer su oni ključni – da im se osigura da imaju normalne prihode i da cijene ne idu u nebo.

TELEGRAM: Spomenuli ste da su neke politike pod pritiskom kako bi sve ostalo po starome. EU ima ambiciozan plan ozelenjivanja poljoprivrede, smanjenja upotrebe pesticida i kemijskih gnojiva, osiguravanje četvrtine poljoprivrednih površina za ekološki uzgoj. Treba li zbog ove krize od toga odustati?

BORZAN: Ne, naprotiv. Neki igrači, kojima ne odgovara zelena tranzicija jer dobro zarađuju na postojećem sustavu, iskoristili su ovu situaciju kako bi krenuli u lobiranje da sve ostane po starom. Međutim, mi smo se opredijelili za Green Deal. U njemu se, primjerice, traži povećanje obnovljivih izvora energije. Ako ulažete u obnovljive izvore energije, istovremeno ostvarujete ciljeve Green Deala i smanjujete ovisnost o ruskom ili bilo čijem plinu u budućnosti.

Isto tako, iz Bjelorusije smo uvozili najviše umjetnih gnojiva, a onda smo uveli sankcije Bjelorusiji. Naše opredjeljenje za smanjenjem upotrebe umjetnih gnojiva se sada poklapa s ovim sankcijama.

TELEGRAM: No, rat je utjecao na opskrbu nekim kulturama u kojima su Rusija i Ukrajina veliki proizvođači. Što ako se, radi ostvarenja zelenih ciljeva, smanji i poljoprivredna proizvodnja u EU? Kritičari kažu da ćemo imati sve manje hrane, koja će biti sve skuplja i sve više ćemo uvoziti.

BORZAN: Već su donesene neke mjere. Države su, na primjer, dobile više slobode oko PDV-a mada to kod nas u Hrvatskoj, nažalost, ne proizvodi toliko pozitivnih efekata koliko bi čovjek očekivao. Nadalje, privremeno su olabavljena pravila oko čuvanja zemlje od pretjeranog iscrpljivanja kako bi se što više zemljišta stavilo u funkciju u cilju osiguranja dovoljne količine hrane.

TELEGRAM: Hoće li, međutim, s poljoprivrednom i hranom EU ponoviti istu grešku kao s energentima? O smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima i o smanjenju uvoza govori se godinama, a sada se EU ponovno nalazi u istoj situaciji, da ovisi o opskrbi iz Rusije. Ništa se nije na vrijeme promijenilo.

BORZAN: Sve odluke koje se sada donose rade se uz stalnu misao kako nemamo prostora za pogrešku. Ono što danas odlučimo, imat će dugoročne posljedice. Mislim da je jedna od češćih riječi u raspravama u Bruxellesu samodostatnost. Stalno razmišljamo o tome kako proizvesti koliko nam je potrebno, skratiti opskrbne lance…

Ako ćete jesti jabuke koje su proizvedene u blizini, onda to znači da su manje putovale, manje ih je trebalo držati u hladnjačama s premazima koje ih štite, ali se potiče i domaća proizvodnja. Mi si u ovoj situaciji ne smijemo dopustiti ovisnost o nekom drugom. Zato se sada razmišlja kako osigurati što nam je potrebno kako bismo što manje ovisili o drugim dijelovima svijeta.

TELEGRAM: Kako će se u europske ambicije uklopiti hrvatski poljoprivrednici? Ionako se često tvrdi da je hrvatska poljoprivreda nekonkurentna.

BORZAN: Osobno vidim veliku šansu za Hrvatsku, ali to mora prepoznati i država. U Europi se jako forsira ekološka proizvodnja. U trgovinama u Bruxellesu ili u Strasbourgu već sad je veći dio polica namijenjen bioproizvodima, a manje onima koji su tretirani. Kod nas je još uvijek obrnuto. Ali, vidim šansu za Hrvatsku jer kod nas poljoprivreda nije bila tako agresivna pa se lakše možemo uklopiti u ciljeve koji se i financijski potiču i donose veću zaradu.

TELEGRAM: Ali to su često skuplji proizvodi. Primjerice, ako su zaštićeni nekom tradicionalnom oznakom. Neki dan, recimo, mediji najavljuju da će poskupjeti pršut jer je skuplja sirovina. To će smanjiti potražnju u Hrvatskoj, a sigurno utječe i na izvoz. Je li ta šansa o kojoj govorite samo iluzija?

BORZAN: Ne, za Hrvatsku postoje velike šanse, ali postoji i problem starosne strukture u poljoprivredi, kao i modernizacije. A tu je uloga države bitna. U poljoprivredu bi se trebali uključiti i mlađi ljudi koji će vidjeti šanse i mogućnosti koje pruža EU. Država bi, s druge strane, mogla uskočiti i manjim PDV-om na zdravu hranu.

TELEGRAM: U Hrvatskoj poljoprivrednici baš i ne prosvjeduju, ali vani da. Zbog poskupljenja goriva, u Francuskoj su nedavno traktorima blokirane ceste do rafinerija. U Španjolskoj je bilo 150 tisuća poljoprivrednika na cesti. U Ateni su traktorima blokirali promet. Riskira li EU u ovoj krizi socijalne nemire, veće nego u jeku covid krize?

BORZAN: Ne možemo predvidjeti koliko će rat trajati, kakve će posljedice imati niti kad će se stvari normalizirati. Samim time vrlo je teško prognozirati bilo što. Ali činjenica je da živimo u teškim vremenima koja će potrajati. Posljedice krize trebaju ublažiti i pametne odluke nacionalnih vlada. A to što se u Hrvatskoj nitko ne buni, ne znači da je ljudima dobro. Ljudi šute, ali ne znači da su zadovoljni.

TELEGRAM: Nedavno ste kritizirali Vladu jer ne lobiraju u Bruxellesu za oznaku ‘Živjeti zdravo’ koju je, uz EU sufinanciranje, razvio Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Ta bi oznaka, tvrdite, mogla konkurirati kao oznaka za zdravu hranu na razini cijele EU. Zašto Vam se čini da hrvatska Vlada nije zainteresirana za tu oznaku?

BORZAN: Nije da mi se čini, nego sam vidjela bilješku sa sastanka na kojem se o tome raspravljalo. Predstavnik naše Vlade nije se tamo založio za tu oznaku, nego je na neki način dana indirektna podrška talijanskoj oznaci. Ne otvoreno, ali se to može iščitati između redaka.

Na europskom tržištu trenutno postoji osam različitih oznaka, a cilj je napraviti jednu, jedinstvenu za cijelu EU. Tako da, u kojoj god zemlji EU-a se nalazite, kada na ambalaži proizvoda vidite taj znakić, znate je li to za vas zdrav izbor ili ne. Danas na poleđini pakiranja imate sitnim slovima napisan sastav. Svi kupujemo relativno brzo, nemamo vremena proučavati svaki proizvod i čitati sićušna slova. Oznaka na prednjoj strani pakiranja odmah vam daje jasnu informaciju.

TELEGRAM: Zašto mislite da hrvatska oznaka može konkurirati? Neke druge su već i raširenije, primjerice, u Francuskoj i Beneluxu.

BORZAN: Oznaka koju Hrvatska ima po meni je jednako zanimljiva kao i drugih sedam. Do kraja godine jedna od njih postat će standard za EU. Meni se činilo normalno, što su druge države i radile, da svatko gura svoje kao najbolju ideju. Oko nekih drugih oznaka postoje određeni prijepori i nisu svima prihvatljive.

Hrvatska oznaka isključivo pozitivno diskriminira – potvrđuje da je proizvod poželjan za konzumaciju – i zato bi mogla biti prihvatljivija svim državama članicama. To je potencijalno izvozni brend s kojim bi se Hrvatska ponosila. Zamislite da jedna naša oznaka postane standard i u Njemačkoj, i u Austriji, i u Švedskoj, i u Poljskoj…

TELEGRAM: Kakve su šanse za to?

BORZAN: U Bruxellesu organiziram događaj na koji će doći i predstavnici iz HZJZ-a gdje će se to prezentirati. Sa svoje strane radim kampanju, ali to nije dovoljno, mora se uključiti Vlada koja je u poziciji da u Vijeću i gdje god se o tome raspravlja kaže nešto pozitivno.