Postoji, nažalost, niz podjednako groznih ratnih priča, ali zaista ne može biti groznijih od namjerne likvidacije dvanaestogodišnjakinje. Drugo, Aleksandra Zec svojom je sudbinom, i sudbinom svojih roditelja, postala simbol strahovite državne nepravde, napravljene u ime brutalne verzije nacionalizma.
Ne osobne, ne grupne, nego baš državne nepravde. Evo zašto.
Pošto su pripadnici postrojbe pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, kojom je zapovijedao Tomislav Merčep, likvidirali obitelj Zec, redovna je policija vrlo brzo pronašla počinitelje ovog ubojstva, koje nije bilo motivirano samo etničkim, nego i koristoljubivim razlozima (Mihajlo Zec bio je, podsjetimo, mesar kojem je išlo prilično dobro).
Državna odluka motivirana politikom
Ubojice su u idućih nekoliko dana priznale zločin, s detaljnim opisima svega što su napravili, uključujući likvidaciju Aleksandre Zec Heckler und Kochom. Aleksandru je ubio Munib Suljić, predratni sitni kriminalac, koji je tijekom devedesetih, poslije ubojstva i puštanja iz zatvora, otvorio restoran u Istri (Suljić je u međuvremenu umro).
Znamo da su zbog proceduralne pogreške tijekom ispitivanja, ubojice obitelji Zec oslobođene. Ne znamo tko je točno naredio da se postupak za ubojstvo obitelji Zec ne obnavlja, ali je potpuno jasno da se radilo o državnoj odluci motiviranoj političkim razlozima.
Znamo da je Siniša Rimac, jedan od pripadnika skupine koja je ubila obitelj Zec, kasnije postao član postrojbe koja je štitila ministra obrane i potpredsjednika HDZ-a Gojka Šuška, i da je dobio viši vojni čin. Kasnije je, međutim, osuđen zbog jednog drugog ubojstva, pa pomilovan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To je razumni, moralni i politički akt
Znamo, dakle, imenom i prezimenom, tko je ubio obitelj Zec, znamo da je država odustala od progona ubojica, i znamo da je jedan od počinitelja nagrađen vojnim činom. Jasno je, dakle, da je država počinila golemu nepravdu prema obitelji Zec i dvanaestogodišnjoj Aleksandri.
Budući da se očigledno radi o eminentnoj državnoj nepravdi, i to nepravdi prema potpuno nevinoj žrtvi, kao što jedna dvanaestogodišnjakinja samo može biti, logično je, i moralno i politički gledajući, da ta nepravda bude ispravljena, ali i da država samu sebe stalno podsjeća na sramotne postupke, koje ni jedna funkcionalna, demokratska i barem donekle pravna država više nikad ne smije ponoviti.
Imenovanje ulice u Zagrebu po Aleksandri Zec stoga nije samo čin pijeteta zbog groznog zločina, nego je i razumni, moralni i politički akt prema imenu koje opravdano simbolizira strahovitu državnu nepravdu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Javna, transparentna i bezuvjetna isprika
Republika Hrvatska u Domovinski je rat ušla s težnjom da izgradi demokratsku državu. Utoliko se Republika Hrvatska esencijalno razlikovala od svojih protivnika, Srbije i pobunjenih Srba. Srbija je bila neka vrsta postkomunističke diktature obilježene bezakonjem , a pobunjeničke su formacije zapravo bile razbojničko terorističke skupine.
Republika Hrvatska, kao demokratska i pravna država, dužna je štititi sve svoje građane od nasilja i dužna je kažnjavati nasilje, a osobito najbrutalnije oblike nasilja. Demokratska i pravna država naprosto ne smije dopustiti da se ubojice 12-godišnje djevojčice puste na slobodu, jer onda više nije ni demokratska ni pravna.
A kad se takvo što nažalost ipak dogodi, kao u slučaju Aleksandre Zec i njenih roditelja, demokratska država mora se javno, potpuno transparentno i bezuvjetno, pokajati i ispričati zbog svog golemog propusta. Utoliko bi imenovanjem ulice po Aleksandri Zec Republika Hrvatska pokazala da želi ispraviti državnu nepravdu, i da se želi ponašati kao pravna i demokratska država.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Evo zašto je za slučaj obitelji Zec kriva država. I to država koja nije ni demokratska ni pravna
Očigledno se radi o eminentnoj državnoj nepravdi, i to nepravdi prema potpuno nevinoj žrtvi, kao što jedna 12-godišnjakinja samo može biti
Budući da se očigledno radi o eminentnoj državnoj nepravdi, i to nepravdi prema potpuno nevinoj žrtvi, kao što jedna dvanaestogodišnjakinja samo može biti, logično je, i moralno i politički gledajući, da ta nepravda bude ispravljena, ali i da država samu sebe stalno podsjeća na sramotne postupke, koje ni jedna funkcionalna, demokratska i barem donekle pravna država više nikad ne smije ponoviti
Moralno i politički ispravan prijedlog da Aleksandra Zec dobije ulicu u Zagrebu, izazvao je niz vulgarnih i nemoralnih politikantskih reakcija. Primjerice, sasvim je jasno da nema groznijih ratnih priča od hladnokrvnog ubojstva 12-godišnje djevojčice izvan bilo kakvih borbenih djelovanja.
Postoji, nažalost, niz podjednako groznih ratnih priča, ali zaista ne može biti groznijih od namjerne likvidacije dvanaestogodišnjakinje. Drugo, Aleksandra Zec svojom je sudbinom, i sudbinom svojih roditelja, postala simbol strahovite državne nepravde, napravljene u ime brutalne verzije nacionalizma.
Ne osobne, ne grupne, nego baš državne nepravde. Evo zašto.
Pošto su pripadnici postrojbe pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, kojom je zapovijedao Tomislav Merčep, likvidirali obitelj Zec, redovna je policija vrlo brzo pronašla počinitelje ovog ubojstva, koje nije bilo motivirano samo etničkim, nego i koristoljubivim razlozima (Mihajlo Zec bio je, podsjetimo, mesar kojem je išlo prilično dobro).
Državna odluka motivirana politikom
Ubojice su u idućih nekoliko dana priznale zločin, s detaljnim opisima svega što su napravili, uključujući likvidaciju Aleksandre Zec Heckler und Kochom. Aleksandru je ubio Munib Suljić, predratni sitni kriminalac, koji je tijekom devedesetih, poslije ubojstva i puštanja iz zatvora, otvorio restoran u Istri (Suljić je u međuvremenu umro).
Znamo da su zbog proceduralne pogreške tijekom ispitivanja, ubojice obitelji Zec oslobođene. Ne znamo tko je točno naredio da se postupak za ubojstvo obitelji Zec ne obnavlja, ali je potpuno jasno da se radilo o državnoj odluci motiviranoj političkim razlozima.
Znamo da je Siniša Rimac, jedan od pripadnika skupine koja je ubila obitelj Zec, kasnije postao član postrojbe koja je štitila ministra obrane i potpredsjednika HDZ-a Gojka Šuška, i da je dobio viši vojni čin. Kasnije je, međutim, osuđen zbog jednog drugog ubojstva, pa pomilovan.
To je razumni, moralni i politički akt
Znamo, dakle, imenom i prezimenom, tko je ubio obitelj Zec, znamo da je država odustala od progona ubojica, i znamo da je jedan od počinitelja nagrađen vojnim činom. Jasno je, dakle, da je država počinila golemu nepravdu prema obitelji Zec i dvanaestogodišnjoj Aleksandri.
Budući da se očigledno radi o eminentnoj državnoj nepravdi, i to nepravdi prema potpuno nevinoj žrtvi, kao što jedna dvanaestogodišnjakinja samo može biti, logično je, i moralno i politički gledajući, da ta nepravda bude ispravljena, ali i da država samu sebe stalno podsjeća na sramotne postupke, koje ni jedna funkcionalna, demokratska i barem donekle pravna država više nikad ne smije ponoviti.
Imenovanje ulice u Zagrebu po Aleksandri Zec stoga nije samo čin pijeteta zbog groznog zločina, nego je i razumni, moralni i politički akt prema imenu koje opravdano simbolizira strahovitu državnu nepravdu.
Javna, transparentna i bezuvjetna isprika
Republika Hrvatska u Domovinski je rat ušla s težnjom da izgradi demokratsku državu. Utoliko se Republika Hrvatska esencijalno razlikovala od svojih protivnika, Srbije i pobunjenih Srba. Srbija je bila neka vrsta postkomunističke diktature obilježene bezakonjem , a pobunjeničke su formacije zapravo bile razbojničko terorističke skupine.
Republika Hrvatska, kao demokratska i pravna država, dužna je štititi sve svoje građane od nasilja i dužna je kažnjavati nasilje, a osobito najbrutalnije oblike nasilja. Demokratska i pravna država naprosto ne smije dopustiti da se ubojice 12-godišnje djevojčice puste na slobodu, jer onda više nije ni demokratska ni pravna.
A kad se takvo što nažalost ipak dogodi, kao u slučaju Aleksandre Zec i njenih roditelja, demokratska država mora se javno, potpuno transparentno i bezuvjetno, pokajati i ispričati zbog svog golemog propusta. Utoliko bi imenovanjem ulice po Aleksandri Zec Republika Hrvatska pokazala da želi ispraviti državnu nepravdu, i da se želi ponašati kao pravna i demokratska država.