Foreign policy pokušao je ozbiljno analizirati fascinaciju Pokemonima (kroz vezu s japanskim tinejdžericama i kokainom)
Foreign Policy piše o igrici Pokemon Go kao dijelu kulta kawaii
Postoji jednostavan razlog zašto mobilna igrica Pokemon GO stvara takvu ovisnost – Pokemoni su dizajnirani da budu zarazno slatki. Milijuni ljudi trče okolo pokušavajući uhvatiti animirane životinjice, samo su najnovije žrtve kulta slatkoće – koji, kao i sama igrica Pokemon, ima svoje korijene u Japanu. I upravo u Japanu treba potražiti i tamnije strane tog kulta, piše Foreign Policy.
Pokemon je franžiza Pokemon kompanije, koja je djelomično u vlasništvu japanske multinacionalke Nintendo. Dio je i duge tradicije “kawaii” ili “slatko”, estetske moderne japanske kulture koja je stvorila emotikone na mobitelima i velike kostime životinja koji se nose na nekim partyjima.
Kawaii ostvaruje da sve bude djetinje, a japanska vlada apostrofira taj kult kao jednu od svojih glavnih kulturnih izvoznih proizvoda i dio svoje strategije “meke moći”. S Pokemon Go, kawaii nastavlja svoj nezadrživ upad u američku kulturu, nastavlja FP.
Zašto je Pikachu neodoljiv?
No, što čini Pikachua i njegove prijatelje tako neodoljivima? Osnovni odgovor nalazi se u evolucijskoj psihologiji. Kada ljudi vide da nešto podsjeća na bebu – velike oči, velika glava, skraćeni udovi i nespretan hod – izaziva osjećaj euforije u centru za zadovoljstvo u mozgu (isti dio mozga stimulira i hrana, seks i droga poput kokaina). Taj osjeća potiče ljude da se približe i imaju određenu interakciju sa slatkim objektom. U prošlosti, taj je instinkt osigurao da ljudi njeguju i štite bebe, pomažući da se produži vrsta.
Danas, naravno, također nas potiče da se igramo sa Pokemonima – stvorenjima velikih očiju i okruglog tijela. Svaki put kad to činimo, nastavlja FP, u našem mozgu se aktiviraju receptori za “slatkoću” što je nagrađeno otpuštanjem relaksirajućih hormona sreće. Ista je to poplava sretnih hormona koja objašnjava zašto, u stresnim trenucima, možda gledate fotografije mačaka ili video snimke teturajučih panda na YouTubeu.
Na stranu GIF-ovi i kemija mozga, nemoguće je objasniti uspon kulta slatkoće bez Japana. Pokemon kawaii estetska je reakcija na tradicionalnu japansku kulturu, koja naglašava odgovornost, hrabrost i samokontrolu, FP. Za Japance u potrazi za alternativnom kulturom – ili u nesvjesnoj potrebi za jednom – kawaii predstavlja oblik uživanja i eskapizma, bijega od stvarnosti. Oni koji osjećaju stres brutalno dugog radnog vremena, nemarnih šefova, ili su nesretni privatnim životom mogu primiti kratak mentalni odmor u kawaiiju. Kao odgovor na taj poziv, japanska je vlada imenovala kawaii ambasadore da šire trend diljem svijeta.
Kawaii kultura
Kawaii kultura nije oduvijek bila toliko mainstream. Nastala je kao pobuna učenica 1970. u Japanu što je bila posljedica britanske punk kulture. Tinejdžerke su usvojile djetinjasti rukopis i dječji glas, nosile su odjeću koja je trebala djelovati slatko kao znak protesta i nepoštivanja njihovih profesora, ali i šireg društva koje ih je željelo postaviti u kalup odgovornih, odraslih i ozbiljih odraslih, prema antropologinji Sharon Kinsella.
Za razliku od zapadnih tinejdžera, nastavlja FP, koji su obično svoj pobunjenički duh pokazivali usvajanjem stavova i navika uobičajenih za stariej od njih – pušenje, alkohol, piercing, tetovaže, japanski su se tinejdžeri kako bi pobjegli od roditeljskog i društvenog autoriteta ponašali kao djeca. Tako su odgađali sumornost odraslih i naprezanja i stres koja prate to razdoblje, te su ostajali u idili poput Petra Pana zauvijek.
Što je počelo kao pobuna, sada je međutim status quo. Japan je prošao dug put od ranih pokušaja kompanija poput Sanrio, tvorca Hello Kittyja do prodaje dekoriranih olovki ukrašenih buljookim žabama. Kawaii se pretvorio u širok društveni zagraljaj estetske slatkoće u gotovo svim situacijama. Japan sada tiska crtane zečiće na podsjetnike na traženje simptoma raka, upozorenja od tsunamija i brošure osiguravajućih kuća.
Uplitanje neozbiljnog u ozbiljno
Strancima se može činiti kako je to uplitanje neozbiljnih stvari u ozbiljne probleme. No u Japanu, se sada vjeruje da je slatkoća u potpunosti praktična. Kawaii se koristi da bi tmurne teme bile pristupačnije i lakše probavljive. Odrasli su mislili da će biti puno lakše obaviti papa test ili obnoviti policu osiguranja ako vas animirani zec moli da to učinite.
Tvrtke izvan Japana također su zavoljele psihološke efekte kawaiija. U posljednjih nekoliko godina, međunarodne automobilske kompanije počele su proizvoditi slatke automobile, poput BMW-ovog Mini marquea, okruglom boblika i kružnih svjetala koji izgledaju poput prijateljskih očiju. I Google, koji je svoj logo promijenio u nešto djetinjastiji fond, proizveo je prototip autonomnog vozila koji izgleda kao beba koala, možda kako bi prikrio činjenicu da se radi o potencijalno smrtonosnom robotskom uređaju, piše FP.
Proizvođači automobila možda su procijenili kako ljudi postaju pažljiviji i oprezniji oko slatkih stvari – odnosno da će se drugi vozači manje vjerojatno zabiti u njihove automobile. To su, nastavlja FP, pozitivni učinci kawaii ili slatkh predmeta – mogu nas učiniti nježnijima, neutralizirati našu ljutnju, pojačati naš fokus i produktivnost. Slatki objekti još više koriste u terapeutske svrhe, kao što je robotski tuljan zvan Paro, koji se koristio kako bi poboljšao raspoloženje i poticao socijalnu interakciju pacijenata s demencijom.
Lijek za depresiju i tjeskobu
Zbog toga nije iznenađenje što neki ljudi koji pate od depresije ili tjeskobe kažu kako osjećaju psihičko olakšanje igranjem Pokemon Goa. Uz to, igrica ih motivira da izađu van, vježbaju i druže se s ostalim ljudima koji igraju. Slatkoća pokemona ima učinak koji, recimo, figurica za odrasle ne bi imala.
No, postoje i negativni aspekti kawaiija, piše Foreing Policy. Dobro raspoloženje, hormoni sreće koji pokreću slatke stvari mogu nadjačati druge, racionalnije misli i osjećaje. Čini se kako su mnogi igrači Pokemon Go igrice dobili neku vrst tunelske vizije. Kreću se ulicama i privatnim zgradama u pomahnitalom lovu na rijetka čudovišta poput Vaporeona i Ivysaura. Ako ništa drugo, ljupkost ovih stvorenja čini igrače nesvjesne svega osim tih malih životinjica koje love i onih protiv kojih se natječu, zbog čega više riskiraju.
Bijeg od stvarnosti
Drugi problem s kawaiijem je tendencija da se sakriju ozbiljni problemi i prijetnje. Slično kao mačak u čizmama iz Shrekovih filmova, unajmljeni plaćeni ubojica koji uljuljka svoje neprijatelje u lažni osjećaj sigurnosti svojim nevinim izrazom lica. Kawaii tako može neutralizirati opasne i uznemirujuće elemente stvarnosti. U Tokyju, primjerice, policijska kawai maskota Pipo-kun, maskira prijeteći aspekt provedbe zakona.
Pokemon Go može biti eskapističko putovanje u sloj iznad stvarnosti politike, rastućeg terorizma i ostalih problema, ali nas može odvući pozornost i od stvarnih problema koji zahtijevaju našu pažnju. Uplašeni ste što bi mandat Donalda Trumpa, Brexit, nuklearne bombe i policijska brutalnost mogli značiti za sutrašnicu, pita se FP. I odmah odgovara: “Pa, bez brige, samo igrajte Pokemon Go i te brige će nestati”. Slično kao i japanske tinejžerice koje su započele ovaj cijeli kawaii trend, utapanje u vizualnoj masaži poput Pokemon Go igrice je distrakcija od stvarnosti, zaključuju.