Nije sporno da je i dosadašnja koalicija HDZ-a i SDSS-a utjecala na popularnost Andreja Plenkovića među, Tuđmanovim riječima, europskim čimbenicima. Razvrgavanje te koalicije i sklapanje braka s hrvatskom inačicom njemačkoga AfD-a sigurno neće naročito dobro odjeknuti u Bruxellesu, Berlinu i Parizu
Sve analize rezultata izbora i kombinatoriku stvaranja nove saborske većine moguće je reducirati na prozaično pitanje: može li SDSS podržavati Vladu u kojoj je Domovinski pokret? Valjda nikome nije sporno da je jedina misija DP-a i zamašnjak njegovoga izbornog uspjeha izbacivanje SDSS-a i Srba iz vladajuće koalicije, da je to i neizrečena želja dobroga dijela HDZ-ova članstva i njegovih birača i da je DP-ov razlog postojanja vraćanje HDZ-a na tvorničke postavke slanjem Andreja Plenkovića u Bruxelles.
Sve ostalo je nužna mimikrija, a svi oni koji u javnome prostoru zazivaju hitno formiranje vladajuće koalicije zapravo žele to isto. Milorad Pupovac morao je progutati previše gorkih pilula zbog očuvanja saveza s Andrejem Plenkovićem, ali ni jedna od njih nije zadirala u do sada ostvarena manjinska prava Srba. Zbog toga je za njega pilula DP-a ne samo teško probavljiva, već dovodi u pitanje i dosadašnju političku poziciju SDSS-a i ostalih manjinskih zastupnika.
Alternativa je manjinska Vlada
Alternativa je moguća manjinska Vlada SDP-a (Peđa Grbin) ili Mosta (Marija Selak-Raspudić) koja može računati na najviše 68 zastupnika, a uz 8 zastupnika manjina može doći potrebnih 76 zastupnika. Manjinski saborski zastupnici našli su se opet u (ne)prilici da odlučuju o formiranju vladajuće većine, ali ako na jednoj strani imaju potencijalnoga ozbiljnog zatiratelja njihovih stečenih prava, a na drugoj zaštitnike tih istih prava, tko ima pravo osporavati njihovu odluku kakva god ona bila.
Manjinska Vlada ionako bi bila limitirana kako u opsegu djelovanja, tako i u svome trajanju. Već i samo njeno formiranje značilo bi ogroman korak u razvoju hrvatske parlamentarne demokracije, vratilo bi stvarnu moć Hrvatskome saboru svedenom na zlatnu ribicu Banskih dvora, a što možda zvuči apsurdno, pomoglo bi i europskoj karijeri Andreja Plenkovića.
Nije sporno da je i dosadašnja koalicija HDZ-a i SDSS-a utjecala na popularnost Andreja Plenkovića među, Tuđmanovim riječima, europskim čimbenicima. Razvrgavanje te koalicije i sklapanje braka s hrvatskom inačicom njemačkoga AfD-a sigurno neće naročito dobro odjeknuti u Bruxellesu, Berlinu i Parizu, a tako ni pomoći njegovoj budućoj karijeri pa bi u nekome idealnom scenariju Hrvatska trebala dobiti manjinsku Vladu SDP-a ili Mosta koja bi Andreja Plenkovića poslala u Bruxelles, a HDZ na odmor i oporavak u opozicijske klupe.
Dijelovi programa DP-a
„Kulturni program Domovinskog pokreta svoju središnju energiju usmjerit će stvaranju novog hrvatskog kulturnog imaginarija. Za provedbu ovoga programa novoformirana Vlada će odmah početi raditi najprije na snaženju svijesti o hrvatskom nacionalnom identitetu u svim elementima kulture i medija, te još i na uklanjanju interesnih skupina koje su godinama radile na uvođenju globalističkih sadržaja u ovu problematiku. Središnje kulturno izvršno tijelo svojim će sadržajnim odlukama, ali i financijskim uputama pokrenuti identitetska pitanja na svim planovima javnoga života te će posebnu pozornost posvetiti uvođenju zanemarenih identitetskih područja kao što će od onih medija i udruga koje dobivaju javni novac tražiti snažniju kroatizaciju sadržaja. Ta će se djelatnost širiti iz kulturne sfere i na sve razine obrazovnog sustava, kao i u poslove koji imaju dodir s kulturnom politikom, ali se odnose i na područja turizma, te vanjskih i europskih poslova. Uz to izvršit će se reforma upravljanja javnim televizijskim i radijskim servisom te Hrvatskom izvještajnom novinskom agencijom – HINA.“
Članak se nastavlja ispod oglasa
„Stanje u hrvatskim medijima odraz je kulturnih politika u Hrvatskoj tijekom protekle 24 godine. Sve kreće od podjele novca i izbora sadržaja grupacija koje se financira iz državnog proračuna te profila privatnog vlasništva kojem je politika omogućila vlasništvo nad pojedinim medijima. Ideološka preferencija kojoj se ide ususret pod okriljem takozvane politike neovisnog medijskog prostora, redovito se pronalazi u neojugoslavenskom kadrovskom i duhovnom okviru. Svjedočimo općeprihvaćenom eufemizmu – Regija, koji se mimikrijski koristi za jugoslavenski sadržaj, koji unisono promovira i uvodi u upotrebu medijska politika zadnjih desetljeća. Posljedično se promovira kulturna matrica bivšeg jugoslavenskog prostora vidljiva u profiliranju raznih nagrada u kulturi, novinarstvu, sportu i šire, čija je pogubnost evidentna u svakom segmentu društva: od jugoslavenskih sportskih liga preko jugoslavenske estrade, a kojima se guši javni medijski prostor, zatim kinematografije prožete bezvrijednim estetskim sadržajnim projugoslavenskim duhovnim ozračjem, pa do, u konačnici, stvaranja okruženja koje rezultira demografskom katastrofom i promoviranjem tzv. woke kulture. Politike za koje se DP zalaže su tome suprotne.“
„DP izražava izrazitu zabrinutost dvjema činjenicama u nastavnim programima srednjoškolskog obrazovanja, a to su sadržaji udžbenika iz povijesti na nacionalnoj razini i paralelni obrazovni programi u područjima obuhvaćenima mirnom reintegracijom. Obje situacije čine gotovo nepopravljivu štetu čitavom hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti s obzirom na to da s jedne strane cijela populacija kroz obavezno školovanje ne dobiva istinite informacije i pravu sliku o položaju Hrvatske ni u Drugom svjetskom ratu, niti u Domovinskom ratu, ni u razdoblju komunističke diktature niti u razdoblju nakon Domovinskog rata; s druge strane pripadnicima srpske nacionalne manjine dopušta se da generacijama uče još više iskrivljenu povijest, bez gotovo ikakve mogućnosti da putem medija – koji također ne pronose istinite podatke u dovoljnoj mjeri – ili na bilo koji drugi način spoznaju tu zabludu na kojoj su obrazovani.“
Mjere:
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Ukidanje paralelnih obrazovnih programa na čitavom teritoriju Republike Hrvatske, uz slobodno dodatno provođenje obrazovnih programa nacionalnih manjina u vidu izvanškolskih aktivnosti;
Reviziju svih obrazovnih programa i udžbenika iz povijesti i drugih predmeta koji stvaraju neistinitu sliku o stvarnoj povijesti Hrvatske;
Kroz obrazovne programe poticati nacionalnu svijest i nacionalni ponos – od na primjer starog hrvatskog jezika i pisma, i općenito doprinosa Hrvata u kulturi i znanosti pa do tiska inkunabula i drugo.“
Dijelovi programa iz tri poglavlja
Izabrao sam dijelove političkog programa Domovinskog pokreta (DP) iz tri poglavlja: „Kultura-novi hrvatski imaginarij“, „Mediji u RH“ i „Obrazovanje i sport“. Dvjesto tisuća glasova i dvanaest saborskih mandata (dva mandata osvojili su koalicijski partneri Mislav Kolakušići Željko Lacković) sigurno nisu rezultat masovnoga proučavanja i čitanja političkoga programa DP-a, već budimo barem nakon izbora iskreni, njihove žestoke antisrpske i antiimigrantske retorike. Ali za sve one kojima je DP posve prihvatljiv koalicijski partner u formiranju nove parlamentarne većine bilo bi jako poželjno da se barem sada upoznaju sa svim finesama „stvaranja novoga hrvatskog kulturnog imaginarija“.
DP uočava opasnosti koje su HDZ-u i njegovim dosadašnjim partnerima neobjašnjivo promakle poput jugoslavenskih sportskih liga ili medijskoga promoviranja tzv. woke kulture. Zbog toga je među ostalim, tako piše u programu DP-a, nužno provesti i reviziju svih obrazovnih programa i udžbenika iz povijesti i drugih predmeta koji stvaraju neistinitu sliku o stvarnoj povijesti Hrvatske. Budući da je jedan od novoizabranih saborskih zastupnika DP-a profesor i publicist Josip Jurčević ne bi trebalo biti nikakve dvojbe što je sve „neistinito“ u trenutnim povijesnim udžbenicima.
Treći najslabiji rezultat HDZ-a
U priloženome grafu dao sam prikaz rezultata svih parlamentarnih izbora od 1992. godine. Udio ukupnoga broja glasača HDZ-a i stranaka desno od centra pokazuje da je HDZ u srijedu ostvario svoj treći najslabiji rezultat, ali i povijesno najmanji udio u desnome biračkom korpusu. Andrej Plenković zna vrlo dobro da u ovoj godini polazi njegov posljednji vlak za Bruxelles, koalicija s DP-om poslat će ga na polazni kolodvor, ali će mjesto u Bruxellesu koje priželjkuje postati nedohvatno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vrijeme je za veliki kompromis, ne zbog Bruxellesa i Plenkovićeve karijere, već zbog Hrvatske i njenih građana. Neka „stvaranje novoga hrvatskog kulturnog imaginarija“ ostane samo kao jedna od bizarnosti programa DP-a jer Hrvatska po svaku cijenu treba izbjeći kopiranje, imitiranje, a onda i dijeljenje sudbine svoga sjevernog ili istočnog susjeda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Vrijeme je za veliki kompromis. Neka 'stvaranje novoga hrvatskog kulturnog imaginarija' ostane samo jedna od bizarnosti programa DP-a
Formiranje manjinske Vlade, što možda zvuči apsurdno, pomoglo bi i europskoj karijeri Andreja Plenkovića
Nije sporno da je i dosadašnja koalicija HDZ-a i SDSS-a utjecala na popularnost Andreja Plenkovića među, Tuđmanovim riječima, europskim čimbenicima. Razvrgavanje te koalicije i sklapanje braka s hrvatskom inačicom njemačkoga AfD-a sigurno neće naročito dobro odjeknuti u Bruxellesu, Berlinu i Parizu
Sve analize rezultata izbora i kombinatoriku stvaranja nove saborske većine moguće je reducirati na prozaično pitanje: može li SDSS podržavati Vladu u kojoj je Domovinski pokret? Valjda nikome nije sporno da je jedina misija DP-a i zamašnjak njegovoga izbornog uspjeha izbacivanje SDSS-a i Srba iz vladajuće koalicije, da je to i neizrečena želja dobroga dijela HDZ-ova članstva i njegovih birača i da je DP-ov razlog postojanja vraćanje HDZ-a na tvorničke postavke slanjem Andreja Plenkovića u Bruxelles.
Sve ostalo je nužna mimikrija, a svi oni koji u javnome prostoru zazivaju hitno formiranje vladajuće koalicije zapravo žele to isto. Milorad Pupovac morao je progutati previše gorkih pilula zbog očuvanja saveza s Andrejem Plenkovićem, ali ni jedna od njih nije zadirala u do sada ostvarena manjinska prava Srba. Zbog toga je za njega pilula DP-a ne samo teško probavljiva, već dovodi u pitanje i dosadašnju političku poziciju SDSS-a i ostalih manjinskih zastupnika.
Alternativa je manjinska Vlada
Alternativa je moguća manjinska Vlada SDP-a (Peđa Grbin) ili Mosta (Marija Selak-Raspudić) koja može računati na najviše 68 zastupnika, a uz 8 zastupnika manjina može doći potrebnih 76 zastupnika. Manjinski saborski zastupnici našli su se opet u (ne)prilici da odlučuju o formiranju vladajuće većine, ali ako na jednoj strani imaju potencijalnoga ozbiljnog zatiratelja njihovih stečenih prava, a na drugoj zaštitnike tih istih prava, tko ima pravo osporavati njihovu odluku kakva god ona bila.
Manjinska Vlada ionako bi bila limitirana kako u opsegu djelovanja, tako i u svome trajanju. Već i samo njeno formiranje značilo bi ogroman korak u razvoju hrvatske parlamentarne demokracije, vratilo bi stvarnu moć Hrvatskome saboru svedenom na zlatnu ribicu Banskih dvora, a što možda zvuči apsurdno, pomoglo bi i europskoj karijeri Andreja Plenkovića.
Nije sporno da je i dosadašnja koalicija HDZ-a i SDSS-a utjecala na popularnost Andreja Plenkovića među, Tuđmanovim riječima, europskim čimbenicima. Razvrgavanje te koalicije i sklapanje braka s hrvatskom inačicom njemačkoga AfD-a sigurno neće naročito dobro odjeknuti u Bruxellesu, Berlinu i Parizu, a tako ni pomoći njegovoj budućoj karijeri pa bi u nekome idealnom scenariju Hrvatska trebala dobiti manjinsku Vladu SDP-a ili Mosta koja bi Andreja Plenkovića poslala u Bruxelles, a HDZ na odmor i oporavak u opozicijske klupe.
Dijelovi programa DP-a
„Kulturni program Domovinskog pokreta svoju središnju energiju usmjerit će stvaranju novog hrvatskog kulturnog imaginarija. Za provedbu ovoga programa novoformirana Vlada će odmah početi raditi najprije na snaženju svijesti o hrvatskom nacionalnom identitetu u svim elementima kulture i medija, te još i na uklanjanju interesnih skupina koje su godinama radile na uvođenju globalističkih sadržaja u ovu problematiku. Središnje kulturno izvršno tijelo svojim će sadržajnim odlukama, ali i financijskim uputama pokrenuti identitetska pitanja na svim planovima javnoga života te će posebnu pozornost posvetiti uvođenju zanemarenih identitetskih područja kao što će od onih medija i udruga koje dobivaju javni novac tražiti snažniju kroatizaciju sadržaja. Ta će se djelatnost širiti iz kulturne sfere i na sve razine obrazovnog sustava, kao i u poslove koji imaju dodir s kulturnom politikom, ali se odnose i na područja turizma, te vanjskih i europskih poslova. Uz to izvršit će se reforma upravljanja javnim televizijskim i radijskim servisom te Hrvatskom izvještajnom novinskom agencijom – HINA.“
„Stanje u hrvatskim medijima odraz je kulturnih politika u Hrvatskoj tijekom protekle 24 godine. Sve kreće od podjele novca i izbora sadržaja grupacija koje se financira iz državnog proračuna te profila privatnog vlasništva kojem je politika omogućila vlasništvo nad pojedinim medijima. Ideološka preferencija kojoj se ide ususret pod okriljem takozvane politike neovisnog medijskog prostora, redovito se pronalazi u neojugoslavenskom kadrovskom i duhovnom okviru. Svjedočimo općeprihvaćenom eufemizmu – Regija, koji se mimikrijski koristi za jugoslavenski sadržaj, koji unisono promovira i uvodi u upotrebu medijska politika zadnjih desetljeća. Posljedično se promovira kulturna matrica bivšeg jugoslavenskog prostora vidljiva u profiliranju raznih nagrada u kulturi, novinarstvu, sportu i šire, čija je pogubnost evidentna u svakom segmentu društva: od jugoslavenskih sportskih liga preko jugoslavenske estrade, a kojima se guši javni medijski prostor, zatim kinematografije prožete bezvrijednim estetskim sadržajnim projugoslavenskim duhovnim ozračjem, pa do, u konačnici, stvaranja okruženja koje rezultira demografskom katastrofom i promoviranjem tzv. woke kulture. Politike za koje se DP zalaže su tome suprotne.“
„DP izražava izrazitu zabrinutost dvjema činjenicama u nastavnim programima srednjoškolskog obrazovanja, a to su sadržaji udžbenika iz povijesti na nacionalnoj razini i paralelni obrazovni programi u područjima obuhvaćenima mirnom reintegracijom. Obje situacije čine gotovo nepopravljivu štetu čitavom hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti s obzirom na to da s jedne strane cijela populacija kroz obavezno školovanje ne dobiva istinite informacije i pravu sliku o položaju Hrvatske ni u Drugom svjetskom ratu, niti u Domovinskom ratu, ni u razdoblju komunističke diktature niti u razdoblju nakon Domovinskog rata; s druge strane pripadnicima srpske nacionalne manjine dopušta se da generacijama uče još više iskrivljenu povijest, bez gotovo ikakve mogućnosti da putem medija – koji također ne pronose istinite podatke u dovoljnoj mjeri – ili na bilo koji drugi način spoznaju tu zabludu na kojoj su obrazovani.“
Mjere:
Dijelovi programa iz tri poglavlja
Izabrao sam dijelove političkog programa Domovinskog pokreta (DP) iz tri poglavlja: „Kultura-novi hrvatski imaginarij“, „Mediji u RH“ i „Obrazovanje i sport“. Dvjesto tisuća glasova i dvanaest saborskih mandata (dva mandata osvojili su koalicijski partneri Mislav Kolakušić i Željko Lacković) sigurno nisu rezultat masovnoga proučavanja i čitanja političkoga programa DP-a, već budimo barem nakon izbora iskreni, njihove žestoke antisrpske i antiimigrantske retorike. Ali za sve one kojima je DP posve prihvatljiv koalicijski partner u formiranju nove parlamentarne većine bilo bi jako poželjno da se barem sada upoznaju sa svim finesama „stvaranja novoga hrvatskog kulturnog imaginarija“.
DP uočava opasnosti koje su HDZ-u i njegovim dosadašnjim partnerima neobjašnjivo promakle poput jugoslavenskih sportskih liga ili medijskoga promoviranja tzv. woke kulture. Zbog toga je među ostalim, tako piše u programu DP-a, nužno provesti i reviziju svih obrazovnih programa i udžbenika iz povijesti i drugih predmeta koji stvaraju neistinitu sliku o stvarnoj povijesti Hrvatske. Budući da je jedan od novoizabranih saborskih zastupnika DP-a profesor i publicist Josip Jurčević ne bi trebalo biti nikakve dvojbe što je sve „neistinito“ u trenutnim povijesnim udžbenicima.
Treći najslabiji rezultat HDZ-a
U priloženome grafu dao sam prikaz rezultata svih parlamentarnih izbora od 1992. godine. Udio ukupnoga broja glasača HDZ-a i stranaka desno od centra pokazuje da je HDZ u srijedu ostvario svoj treći najslabiji rezultat, ali i povijesno najmanji udio u desnome biračkom korpusu. Andrej Plenković zna vrlo dobro da u ovoj godini polazi njegov posljednji vlak za Bruxelles, koalicija s DP-om poslat će ga na polazni kolodvor, ali će mjesto u Bruxellesu koje priželjkuje postati nedohvatno.
Vrijeme je za veliki kompromis, ne zbog Bruxellesa i Plenkovićeve karijere, već zbog Hrvatske i njenih građana. Neka „stvaranje novoga hrvatskog kulturnog imaginarija“ ostane samo kao jedna od bizarnosti programa DP-a jer Hrvatska po svaku cijenu treba izbjeći kopiranje, imitiranje, a onda i dijeljenje sudbine svoga sjevernog ili istočnog susjeda.