Francuska je i dalje jezivo rasistička. Ogroman broj građana razbjesnila ideja da Olimpijske igre otvori crna pjevačica
Zbog najveće francuske pjevačke zvijezde, koja je crnkinja, vodi se pravi politički, kulturološki i civilizacijski rat
Kad je skupina desnih ekstremista “Domoroci” izvjesila transparent na obalama Seine na kojem je pisalo: “Nema šanse, Aya. Ovo je Pariz, a ne tržnica u Bamaku,” i brojni strani turisti mogli su se uvjeriti kako se u Francuskoj trenutno vodi pravi politički, kulturološki i civilizacijski rat.
Povod je najava da bi na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Parizu za četiri mjeseca mogla pjevati Aya Nakamura, najveća francuska pjevačka zvijezda. Ona je najslušanija umjetnica francuskog govornog područja u svijetu i jedina žena koja se nalazi među 20 najprodavanijih albuma u 2023. godini. Njezin hit “Djadja” iz 2018. dosegao je gotovo milijardu preslušavanja na YouTubeu i postao je himna žena koje se bore protiv seksizma i seksističkog nasilja.
U njoj Nakamura proziva muškarca koji laže da je spavao s njom pjevajući „Ja nisam tvoja catin,“ koristeći stoljećima star francuski izraz za prostitutku. Njen drugi album iz 2021. premašio je milijardu streamova na Spotifyju. Kad je prošle godine najavila dva koncerta u legendarnoj areni Bercy u Parizu, ulaznice su rasprodane za 15 minuta – dosad neviđeno za pjevačicu s francuskog govornog područja.
Gnjev francuskih ekstremnih desničara
Sve te impresivne rezultate i nevjerojatnu popularnost Aye Nakamure desničari pokušavaju umanjiti te konstantno ponavljaju da je rođena u Bamaku, u Maliju, da je odrasla u predgrađu Pariza te da nije “prava Francuskinja”, premda ima francusko državljanstvo.
Čim je časopis L’Express otkrio da je francuski predsjednik Emmanuel Macron ponudio Nakamuri da na otvaranju igara otpjeva jednu pjesmu legendarne francuske pjevačice Édith Piaf, na nju i predsjednika obrušio se gnjev francuskih ekstremnih desničara.
Marine Le Pen, čelnica krajnje desne stranke Nacionalno okupljanje, optužila je Macrona da se svako jutro budi pitajući se kako može poniziti francuski narod. Kazala je da Nakamura pjeva na “tko zna kojem jeziku, svakako ne francuskom – i zbog toga ne može predstavljati Francusku”. Požalila se također na Nakamurinu “odjeću i vulgarnost”.
‘Postoji panika oko identiteta’
Zanimljivo da je i Edith Piaf, čiju ostavštinu navodno brane desničari, bila potomak siromašnih uličnih izvođača te je bila ismijavana zbog svog neortodoksnog stila i česte upotrebe žargonskih izraza.
Nakamura, čije je pravo prezime Danioko, samohrana je majka dvoje djece. Pjeva na francuskom, ali njezini tekstovi uvelike su posuđeni iz argota, francuskog slenga, kao i engleskog, arapskog i bambara, malijskog jezika kojim govore njezini roditelji. Njen kozmopolitski miks nadahnut je njezinim odrastanjem u obitelji griota, tradicionalnih zapadnoafričkih glazbenika i pjesnika.
A taj njen pjesnički izričaj začinjen je slengom koji je daleko od akademskog francuskog. U njenoj glazbi isprepliću se R&B, zouk i ritmovi afropopa. „Postoji panika oko identiteta,“ izjavila je Rokhaya Diallo, francuska spisateljica, filmašica i aktivistica. “Francuska ne želi vidjeti sebe onakvom kakva zaista jest.”
Zapravo im najviše smeta boja njene kože
Citirajući nogometnu zvijezdu Kyliana Mbappéa, Diallo je sugerirala da se „bijela Francuska osjeća ugroženo na način na koji se nije osjećala prije 30 godina.“ Diallo je zaključila da se jezična kreativnost Nakamure ne može smatrati nekompetentnošću nego umjetničkim talentom.
Nakon početnih napada na Nakamuru zbog “nečistog” francuskog jezika, desničari su se ipak na kraju razotkrili priznavši da im zapravo najviše smeta boja njene kože. Pitali su kako se crnkinja može nazivati Francuskinjom i kako je crna žena iz predgrađa mogla prisvojiti pjesme legendarne Edith Piaf.
Julien Barret, lingvist i pisac, autor je internetskog rječnika jezika koji prevladava u siromašnim predgrađima Pariza u kojima je Nakamura odrasla. On je ustvrdio „da je francuski identitet poistovjećen s francuskim jezikom, što se svodi na “kult čistoće”.
‘Možete biti rasist, ali ne i gluh… To te boli’
Međutim, ta takozvana jezična čistoća odavno više ne postoji, upozorava Barret te objašnjava da iz bivših francuskih afričkih kolonija dolazi sve više izraza koji nisu francuski. „Pjevači i reperi, često odrasli u imigrantskim obiteljima, skovali su nove pojmove. Ne možete napisati pjesmu kao što pišete školsku zadaću,“ zaključio je Barret.
Od početka svoje karijere, Aya Nakamura, zbog boje svoje kože, suočavala se s diskriminacijom i uznemiravanjem. Istaknuti umjetnici, kao i organizacijski odbor Olimpijskih igara u Parizu, osudili su rasističke napade na Nakamuru.
U pjesmi Doggy, među ostalim pjeva:“ Gomila neprijatelja, ali ja ih čak i ne poznajem.”
Odgovarajući, pak, kritičarima na X-u Nakamura je napisala: „Možete biti rasist, ali ne i gluh… To te boli. Postajem državni subjekt broj 1 u raspravama, a što vam zapravo dugujem?“ Kazala je također da ima dojam da je svoje protivnike natjerala da ponovno otkrivaju Édith Piaf. „Ona se reinkarnirala u meni.“
Neprijateljstvo ide i preko granica krajnje desnice
Zbog pritužbi Međunarodne lige protiv rasizma i antisemitizma pariški istražitelji pokrenuli su istragu zbog rasističkog zlostavljanja pjevačice. Prema jednoj anketi, 73 posto Francuza smatra da Nakamura ne predstavlja francusku glazbu, dok se 63 posto protivi ideji da ona bude u glavnoj ulozi na svečanom otvaranju OI-ja.
To pokazuje da mnogi Francuzi koji za sebe tvrde da nisu rasisti ipak ne mogu zamisliti da njihovu zemlju predstavlja obojena osoba. Oni jednostavno ne mogu podnijeti da crna žena utjelovljuje francuski identitet. Rezultati ove ankete pokazuju da se neprijateljstvo prema Nakamuri prelilo i preko granica krajnje desnice.
Dio političkih komentatora i analitičara upozorava da su takvi zastrašujući rezultati posljedica stalnog pritiska desničara: njihovi čelnici šire bijes na društvenim medijima, sve dok kontroverzu ne pokupi šira publika. Reperi i R&B pjevači rutinski se koriste kao žrtveni jarci u raspravama koje ih nadilaze.
‘Da je riječ o glazbi, ne bismo ni vodili debatu’
Pravo je pitanje imaju li ljudi imigrantskog podrijetla pravo djelovati u francuskoj kulturi i mogu li obogaćivati francuski jezik i način izražavanja. Za sada se obojenim sportašima tek donekle priznaju njihove zasluge za uspjehe francuskog sporta. Jer bez njih, posebice, nogomet, atletika, rukomet i košarka, bili bi potpuno marginalizirani sportovi.
Da napadi na Nakamuru nisu iznimka potvrđuje i slučaj Christiane Taubire, prve crnkinje koja je postala francuska ministrica pravosuđa. Ona je više puta bila meta najgrubljih rasističkih uvreda, kao uostalom i Pap Ndiaye, prvi crni ministar obrazovanja.
“Da je riječ o glazbi, ne bismo ni vodili debatu – Nakamura je najveća francuska pop zvijezda, točka”, rekao je Olivier Cachin, istaknuti glazbeni kritičar koji je među prvima na društvenim mrežama istupio u obranu pjevačice. “Ali ne radi se o glazbi. Radi se o boji njezine kože,“ dodao je. “To je rasizam, čist i jednostavan.”
U svojim pjesmama izbjegavala politiku
Lilian Thuram, bivši francuski nogometni reprezentativac rođen na Karibima, u intervjuu za radio France Info, kazao je kako točno zna kriterije po kojima neki ljudi govore da Nakamura nije sposobna predstavljati Francusku. „Ti su isti argumenti korišteni protiv mene. Ako pitate ljude bi li najpopularniji francuski umjetnik na svijetu trebao nastupiti na Olimpijskim igrama, većina bi rekla da. I zbog toga Nakamura može predstavljati Francusku.”
Ministrica sporta Amélie Oudéa-Castéra javno je poručila Nakamuri: “Nije važno, ljudi te vole. Ne brini ni o čemu.” Nakamura se, tvrde glazbeni kritičari, ali i društveni analitičari, nije prilagođavala ili pravila onim što nije, kako bi se svima svidjela.
Ona je izbjegavala politiku u svojim pjesmama, govorila je isključivo o ljubavi, vezama, flertu i ženskim prijateljstvima. Čak je odbijala da joj pripišu feminizam, sugerirajući da bi to bila lažno.
‘Ako Aya ne otvori Igre, to će biti poraz Francuske’
Binetou Sylla, producentica i vlasnica Syllart Recordsa, objasnila je, pak: „Treba puno samosvojnosti i inteligencije da, kad niste bjelkinja u patrijarhalnom društvu oblikovanom kolonijalnom prošlošću, pronađete riječi da se obranite.“
I organizacijski odbor OI objavio je da vrlo šokiran rasističkim napadima na Ayu Nakamuru. „Dajemo potpuno potporu najslušanijoj francuskoj glazbenici na svijetu.”
Dok slavne osobe, ljevičarski političari i vladini dužnosnici podržavaju ideju da Nakamura sudjeluje u ceremoniji otvaranja OI-ja, desničari u tomu vide opasnost da će multikulturalna Francuska izgubiti svoje kršćanske korijene.
“Ako Aya odstupi, ako ne otvori Igre, to će biti poraz Francuske,“ napisao je ugledni Libération, opisujući Nakamuru kao rijedak “element francuske moći u pop kulturi kojom dominiraju engleski i španjolski”. A glazbeni kritičar Olivier Cachin poručio je da bi otvaranje Olimpijskih igara bez Nakamure značilo da su Francuzi pokleknuli i prepustili pobjedu krajnjoj desnici.