Grlić Radman ima neobičnu praksu; neumorno urgira po Njemačkoj. Pritom, vrlo je neuspješan
Naš ministar vanjskih poslova i prije pokušaja pritiska na Allianz imao je eskapade po Njemačkoj
Gordan Grlić Radman dobro poznaje Njemačku. Do ljeta 2019., kada ga je premijer Andrej Plenković doveo na ministarsku poziciju, ministar vanjskih i europskih poslova bio je veleposlanik u Njemačkoj. Na dužnosti u Berlinu proveo je dvije godine, od jeseni 2017. do velike rekonstrukcije prve Plenkovićeve Vlade. Logično je stoga zaključiti da Grlić Radman dobro poznaje Njemačku. Ali s Njemačkom baš i nema sreće.
Ministar vanjskih i europskih poslova jedan je od aktera neuspješne lobističke akcije hrvatske Vlade čije je detalje ovog tjedna otkrio Financial Times. Prema tvrdnjama FT-ovih izvora, Vlada je pritiskala njemačkog osiguravatelja Allianz u želji da osigura da mirovinski fondovi kupe udio Sberbanke u Fortenovi.
Neuspješno lobiranje
Utjecajni medij spominje i šefa hrvatske diplomacije za kojeg se tvrdi da je, skupa s aktualnim veleposlanikom u Njemačkoj, lobirao kod menadžera njemačke kompanije koja ima 51 posto vlasništva u AZ (mirovinskom) fondu.
Nakon što je AZ fond odustao od sudjelovanja u kupnji, Grlić Radman je, prema pisanju FT-a, nastojao urgirati kod člana uprave Allianza Klaus Petera Röhlera da se ta odluka promijeni, argumentirajući da je Fortenova ključna za hrvatsku ekonomiju. O ministrovim pokušajima lobiranja doznaje se tek sada, iz izvješća uglednog lista. Ali ishod tog pokušaja odavno je ustvari poznat: nije imao nikakvog efekta.
Pismo javnoj televiziji
Kao što nikakav konkretan učinak nije imala ni jedna druga, ne baš uobičajena ministrova akcija: u studenom 2019., četiri mjeseca nakon što je imenovan ministrom, Grlić Radman poslao je otvoreno pismo ZDF-u u kojem je polemizirao s dokumentarnom serijom „Balkan u plamenu: Jugoslavija – bačva baruta“ koju je njemački javni servis ranije te godine prikazao.
Pismo je detaljno i vrlo opširno, u verziji na njemačkom jeziku ima 11 stranica, a o njemu je ministar javnost izvijestio putem Twittera, uz prigodnu fotografiju sebe za radnim stolom u Ministarstvu dok pažljivo i ozbiljna lica potpisuje neki papir. No, kao ni lobiranje kod njemačkog osiguravatelja, tako ni dopis javnom servisu nije imao nikakav efekt – osim što su sa ZDF-a ubrzo odgovorili, odbacivši Radmanove kritike.
Propitivalo se tada što je nagnalo Radmana na takav potez, koji od starta nije imao šanse bilo što promijeniti. Iz Ministarstva su uvjeravali da je svrha „pridonijeti boljem razumijevanju procesa i uzroka“ raspada bivše države, „opovrgnuti niz tvrdnji“ iz dokumentarca te „ukazati na neke nespomenute, a važne činjenice“. Serija je, doduše, prikazana u lipnju. Pismo je poslano krajem studenog, u jeku kampanje za predsjedničke izbore.
Što (ne) kaže ministar
Da je bila riječ o doista nesvakidašnjem potezu jednog ministra – da se javno, de facto, žali na sadržaj programa javne televizije u Njemačkoj – potvrdile su kasnije informacije Deutsche Wellea. Te su se godine, doznao je DW, samo dvije zemlje na ovakav način požalile na program njemačkog javnog servisa: Hrvatska i Mađarska. Očito, nije se radilo o uobičajenoj praksi.
Kao što je u aktualnom slučaju, o kojem izvještava Financial Times, ključni problem u tome što druga strana cijelu stvar očito nije shvatila tek kao puko, uobičajeno lobiranje – barem ne kad se u priču uključila regulatorna agencija Hanfa. Na upit FT-a o ovom slučaju Ministarstvo nije odgovorilo. A bilo bi zanimljivo čuti što na sve kaže obično vrlo razgovorljiv ministar.