Gubi li konačno Putin naklonost svog moćnog saveznika? Stručnjak za Kinu: 'Sudbina mu ovisi o potezima SAD-a'

Neki smatraju da Putinovi zastoji u ofenzivi Kini daju priliku da se odmakne od Rusije

Russian President Vladimir Putin (R) speaks with Chinese President Xi Jinping (C) as they watch the Victory Day military parade at Moscow's Red Square on May 9, 2015. Russian President Vladimir Putin presides over a huge Victory Day parade celebrating the 70th anniversary of the Soviet win over Nazi Germany, amid a Western boycott of the festivities over the Ukraine crisis. AFP PHOTO / POOL / ALEXANDER ZEMLIANICHENKO (Photo by ALEXANDER ZEMLIANICHENKO / POOL / AFP)
FOTO: AFP

Kada se ruski predsjednik Vladimir Putin prošlog tjedna sastao s kineskim kolegom Xi Jinpingom u Uzbekistanu, ozračje je bilo bitno drugačije od onoga u Pekingu, pred otvaranje Zimskih olimpijskih igara. Tada, podsjetimo, još nije bio počeo rat u Ukrajini.

Ovoga puta nakon sastanka dvojice čelnika nije bilo poruka o prijateljstvu “bez granica”. Naprotiv, Putin je priznao da Peking ima “pitanja i brige” oko sukoba u Ukrajini. Kina se u priopćenju nakon sastanka nije ni osvrnula na “strateško partnerstvo” Pekinga i Moskve. Dapače, Xi je dao “najoprezniju” izjavu na tu temu u posljednjih nekoliko godina, zamijetio je Shi Yinhong, profesor međunarodnih odnosa sa sveučilišta u Pekingu.

Zaokret u retorici ne čudi, s obzirom na niz poraza koje je Rusija doživjela na ratištu, što je Putinovim prijateljima i neprijateljima razotkrilo njegove slabosti. Aktualna zbivanja u Ukrajini ne dolaze u idealnom trenutku ni za kineskog čelnika koji je u utrci za treći mandat na vlasti.

Je li Kina znala za djelomičnu mobilizaciju

Pod vlašću Xi Jinpinga, Kina je uspostavila tijesne veze s Rusijom. No, ne zna se je li Putin s kineskim kolegom raspravio djelomičnu mobilizaciju rezervista, koju je nedavno naredio. Kao što je još uvijek nepoznato je li mu za vrijeme posjeta Pekingu otkrio da planira napasti Ukrajinu.

Prema nekim poznavateljima kineske politike, Putinovi zastoji u ofenzivi dali su Kini priliku da se odmakne od Rusije, a suptilan pomak već je učinjen na posljednjem sastanku dvojice predsjednika, piše CNN.

“Zbog eskalacije rata u Ukrajini, Kina nema drugog izbora nego da se drži dalje od Putina, njegove agresije i pokušaja aneksije, kao i najnovije prijetnje nuklearnim ratom”, smatra politolog Shi Yinhong. “Kina nije htjela da se njezin neposlušni prijatelj bori. Ono što će možda biti njihova sudbina na ratnom polju nije nešto s čime Kina može upravljati”, dodao je.

Peking ne želi narušiti vlastite interese

Ipak, neki stručnjaci za međunarodne odnose su skeptični. Da bi Kina mogla samo dobiti “prostora za diplomatsko migoljenje”, smatra Theresa Fallon iz Centra za studije o Rusiji, Aziji i Europi. Ona smatra da je suzdržana kineska retorika namijenjena europskoj publici . “Kini je dugoročno u interesu imati Rusiju uza se”, dodala je.

Objema zemljama je zajednička duboka sumnja i neprijateljstvo prema SAD-u, a dijele i viziju o novom svjetskom poretku. Isto tako, Kina i Rusija žele produbiti gospodarske veze, prema Putinovim riječima.

“Mislim da nismo vidjeli veliki raskol između Rusije i Kine”, smatra Brian Hart, stručnjak za međunarodne odnose. “Ovo vidim kao nastavak hodanja Kine po tankoj liniji s Rusijom, pri čemu Peking nastoji podržati Moskvu bez narušavanja vlastitih interesa”, dodao je.

Kina poziva na dijalog i pregovore

Tako je Kina do sada uspješno izbjegavala akcije koje bi prekršile zapadne sankcije, poput pružanja izravne vojne pomoći Rusiji. Istovremeno, uvoze njihove energente.

Peking je taj ples po rubu nastavio i nakon Putinove naredbe o djelomičnoj mobilizaciji, pozivajući na dijalog u cilju rješavanja sukoba, piše CNN.

Glasnogovornik kineske Vlade zaobišao je pitanje novinara o novoj nuklearnoj prijetnji iz Kremlja, rekavši da Kina “poziva relevantne strane da postignu prekid vatre kroz dijalog i pregovore”.

Veže ih neprijateljstvo prema SAD-u

Međutim, koliko je Kina “nepristrana” možda najbolje pokazuje televizijski izvještaj tamošnje nacionalne televizije o djelomičnoj mobilizaciji u Rusiji. Tako u TV reportaži, primjerice, nema ni spomena prosvjeda protiv Putinove naredbe, ali je zato citiran međunarodni promatrač koji je optužio SAD za “nastavak raspirivanja sukoba”.

Komentar u ulozi SAD-a u širenju NATO-a do ruskog praga u skladu je s narativom koji propagira i Moskva. Upravo je percepcija o prijetnjama koje stižu iz američkog pravca glavni pokretač strateškog usklađivanja Kine i Rusije, zaključuje Brian Hart.

“Dokle kod Peking ima brige vezane za SAD, do tada će i veze s Moskvom jačati”, smatra.