Ne samo za SDP, nego i za HDZ, mjesto gradonačelnika Splita posve je nedostižno, isti scenarij smo već vidjeli lani u Zagrebu, a sada imamo reprizu i u drugom najvećem gradu u Hrvatskoj.
O SDP-u ne treba trošiti riječi jer je ta stranka i u Splitu posve izgubljen slučaj. Njihov čovjek Davor Matijević dobio je u prvom krugu siću od 3,84 posto glasova, a zajednička lista SDP-a i stranke umirovljenika jedva dva vijećnika.
Ali i HDZ se može pozdraviti s ambicijom da će vladati barem u Splitu kad su već kiksali u Zagrebu. Zamalo pa već natpolovična većina, koju je dosadašnji gradonačelnik Ivica Puljak ubrao u prvom krugu, tako je impozantna prema 25,7 posto glasova HDZ-ovog Zorana Đogaša, da se to više ne da izvući. Doktoru za bolesti spavanja Đogašu, koji nije ni član HDZ-a, a u politiku je iznebuha uletio kao grlom u jagode, ne pomaže ni kampanja za drugi krug u koju su se ubacili prvo predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, a za njim i član stranačkog Predsjedništva HDZ-a Gordan Jandroković.
HDZ se osramotio šurovanjem s Kerumom
Obojica su, naime, ovih dana izašli pred Splićane s istom neinteligentnom recitacijom da iza Đogaša ”stoji cijeli HDZ”. Ali njihov je kandidat upravo zbog toga i propao kao što im je na prošlim izborima propao i Vice Mihanović. Jer HDZ Splitu nije donio ništa dobroga, a pogotovo su se osramotili šurovanjem s Kerumom.
Kao grad s nevjerojatnim potencijalima, Split je ostao malo misto razliveno na velikoj površini. Začepljeno pogodovanjima. Dilovima. Šemama ja-tebi-ti-meni. Neuređeno i administracijski nefunkcionalno. Rezultat je taj da su gradonačelnički kandidati starih partnera, Đogaš i Kerum, ako se zbroji, zajedno dobacili do trećine glasova. Moglo bi se reći da je to mjera korupcije u Splitu.
Za HDZ i Keruma u tom se gradu sigurno ne glasa zbog razvoja, reda i kulture koju su oni donijeli, nego jer bi umrežena klijentela voljela zadržati svoje pozicije. Ali nije upalilo kao što nije ni u Zagrebu, gdje su s Bandićem igrali kolo sve dok tikva nije pukla.
Đogaš je zloupotrebljen, ali ne treba ga žaliti
Zato je Plenković, kraj svih svojih splitskih muškardina, i izvukao iz šešira Zorana Đogaša, a nepoznati se doktor infantilno navukao na zov predsjednika HDZ-a i predsjednika Vlade. Ne treba ga žaliti iako je zloupotrijebljen jer ozbiljan bi čovjek, koga se vabi da se natječe za funkciju koja upravlja velikim i kompliciranim gradom, znao odvagati gdje mu je mjesto. A ako ga je Plenković kupio nekim obećanjem, onda još manje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U svakom slučaju, Plenković, Jandroković, Đogaš i ostali mogu se postaviti na glavu uvjeravajući sve po redu da je slab rezultat HDZ-a zapravo dobar rezultat, samo, eto, ”normalni” Splićani nisu izašli na izbore nego su radije otišli na pivu na Bačvicama ili su upalili barku pa se odvezli u kakvu valu na kupanje.
Taj tip argumentacije patentirao je naš stari prijatelj iz popularnog stripa Alan Ford, ali to je žanr za smijanje, a ovi ga vade za skroz ozbiljno.
Puljak i Ivošević su Splićanima dali nadu
I za ozbiljno još drobe kako je konkurencija ”lažni centar”, a zapravo je ”apsolutna ljevica” te kako je njihov kandidat sušta finoća i francuski bonton prema Ivoševiću i onom drugom Puljkovom aktivistu koji su se dali pubertetski nasanjkati od političkog podzemlja s avatarima nepostojećih cura iz Beograda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jah. Očito poznaju Split kao što ja poznajem Nagasaki. Plastični lik Zorana Đogaša, koji je ujedno i totalni mačak u vreći, nikad se Splitu neće više svidjeti od ”naših rasnih momaka” koji, doduše, na jeziku mogu biti rabijatni, koji vole čašu vina, dobre bokune i lijepe cure, ali neće beskrvno sjediti u klimatiziranoj kancelariji i prodavati građanima muda pod bubrege. To je jedno. Stvar južnjačkog mentaliteta.
A drugo je da se prosječnom Splićaninu pretežno fućka za okoštale klasifikacije lijevo-desno-centar i da ih neusporedivo više zanima da se u njihovom gradu prekine ta klijentelistička spirala koja ih vodi u nigdje. I zbog koje – na razini cijele Hrvatske – 53 posto građana smatra da je za uspjeh u životu važnije biti član jake stranke nego biti dobro obrazovan. Ne možeš dati ruku u vatru da će Puljku i njegovima to uspjeti, ali Puljak i Ivošević očito su im dali nadu. A Đogaš baš ništa osim kompromitiranog stranačkog pedigrea.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je pokazao da nema pojma o Splitu
O SDP-u pak ne treba trošiti riječi jer je ta stranka i u Splitu posve izgubljen slučaj
Zato je Plenković, kraj svih svojih splitskih muškardina, i izvukao iz šešira Zorana Đogaša, a nepoznati se doktor infantilno navukao na zov predsjednika HDZ-a i predsjednika Vlade. Ne treba ga žaliti iako je zloupotrijebljen jer ozbiljan bi čovjek, koga se vabi da se natječe za funkciju koja upravlja velikim i kompliciranim gradom, znao odvagati gdje mu je mjesto
Ne samo za SDP, nego i za HDZ, mjesto gradonačelnika Splita posve je nedostižno, isti scenarij smo već vidjeli lani u Zagrebu, a sada imamo reprizu i u drugom najvećem gradu u Hrvatskoj.
O SDP-u ne treba trošiti riječi jer je ta stranka i u Splitu posve izgubljen slučaj. Njihov čovjek Davor Matijević dobio je u prvom krugu siću od 3,84 posto glasova, a zajednička lista SDP-a i stranke umirovljenika jedva dva vijećnika.
Ali i HDZ se može pozdraviti s ambicijom da će vladati barem u Splitu kad su već kiksali u Zagrebu. Zamalo pa već natpolovična većina, koju je dosadašnji gradonačelnik Ivica Puljak ubrao u prvom krugu, tako je impozantna prema 25,7 posto glasova HDZ-ovog Zorana Đogaša, da se to više ne da izvući. Doktoru za bolesti spavanja Đogašu, koji nije ni član HDZ-a, a u politiku je iznebuha uletio kao grlom u jagode, ne pomaže ni kampanja za drugi krug u koju su se ubacili prvo predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, a za njim i član stranačkog Predsjedništva HDZ-a Gordan Jandroković.
HDZ se osramotio šurovanjem s Kerumom
Obojica su, naime, ovih dana izašli pred Splićane s istom neinteligentnom recitacijom da iza Đogaša ”stoji cijeli HDZ”. Ali njihov je kandidat upravo zbog toga i propao kao što im je na prošlim izborima propao i Vice Mihanović. Jer HDZ Splitu nije donio ništa dobroga, a pogotovo su se osramotili šurovanjem s Kerumom.
Kao grad s nevjerojatnim potencijalima, Split je ostao malo misto razliveno na velikoj površini. Začepljeno pogodovanjima. Dilovima. Šemama ja-tebi-ti-meni. Neuređeno i administracijski nefunkcionalno. Rezultat je taj da su gradonačelnički kandidati starih partnera, Đogaš i Kerum, ako se zbroji, zajedno dobacili do trećine glasova. Moglo bi se reći da je to mjera korupcije u Splitu.
Za HDZ i Keruma u tom se gradu sigurno ne glasa zbog razvoja, reda i kulture koju su oni donijeli, nego jer bi umrežena klijentela voljela zadržati svoje pozicije. Ali nije upalilo kao što nije ni u Zagrebu, gdje su s Bandićem igrali kolo sve dok tikva nije pukla.
Đogaš je zloupotrebljen, ali ne treba ga žaliti
Zato je Plenković, kraj svih svojih splitskih muškardina, i izvukao iz šešira Zorana Đogaša, a nepoznati se doktor infantilno navukao na zov predsjednika HDZ-a i predsjednika Vlade. Ne treba ga žaliti iako je zloupotrijebljen jer ozbiljan bi čovjek, koga se vabi da se natječe za funkciju koja upravlja velikim i kompliciranim gradom, znao odvagati gdje mu je mjesto. A ako ga je Plenković kupio nekim obećanjem, onda još manje.
U svakom slučaju, Plenković, Jandroković, Đogaš i ostali mogu se postaviti na glavu uvjeravajući sve po redu da je slab rezultat HDZ-a zapravo dobar rezultat, samo, eto, ”normalni” Splićani nisu izašli na izbore nego su radije otišli na pivu na Bačvicama ili su upalili barku pa se odvezli u kakvu valu na kupanje.
Taj tip argumentacije patentirao je naš stari prijatelj iz popularnog stripa Alan Ford, ali to je žanr za smijanje, a ovi ga vade za skroz ozbiljno.
Puljak i Ivošević su Splićanima dali nadu
I za ozbiljno još drobe kako je konkurencija ”lažni centar”, a zapravo je ”apsolutna ljevica” te kako je njihov kandidat sušta finoća i francuski bonton prema Ivoševiću i onom drugom Puljkovom aktivistu koji su se dali pubertetski nasanjkati od političkog podzemlja s avatarima nepostojećih cura iz Beograda.
Jah. Očito poznaju Split kao što ja poznajem Nagasaki. Plastični lik Zorana Đogaša, koji je ujedno i totalni mačak u vreći, nikad se Splitu neće više svidjeti od ”naših rasnih momaka” koji, doduše, na jeziku mogu biti rabijatni, koji vole čašu vina, dobre bokune i lijepe cure, ali neće beskrvno sjediti u klimatiziranoj kancelariji i prodavati građanima muda pod bubrege. To je jedno. Stvar južnjačkog mentaliteta.
A drugo je da se prosječnom Splićaninu pretežno fućka za okoštale klasifikacije lijevo-desno-centar i da ih neusporedivo više zanima da se u njihovom gradu prekine ta klijentelistička spirala koja ih vodi u nigdje. I zbog koje – na razini cijele Hrvatske – 53 posto građana smatra da je za uspjeh u životu važnije biti član jake stranke nego biti dobro obrazovan. Ne možeš dati ruku u vatru da će Puljku i njegovima to uspjeti, ali Puljak i Ivošević očito su im dali nadu. A Đogaš baš ništa osim kompromitiranog stranačkog pedigrea.