Ili će oporba na kraju priče, 15. prosinca, biti strastveno smještena među proputinovske mutikaše ili će biti slomljena dvotrećinskom većinom kojom će se Andrej Plenković naceriti Zoranu Milanoviću i onima koji bi htjeli biti stvarna alternativa HDZ-u na sljedećim izborima. I to još nije sve.
Korupcijske afere nisu dovoljne
Dok premijer posljednjih tjedana u gotovo predizborno frenetičnom ritmu obilazi Hrvatsku, ankete pokazuju da se efekt Ine ispuhao. HDZ se vraća blizu ljetnih brojki i niti jedna oporbena stranka, sama za sebe, ne može računati ni na polovicu rejtinga Plenkovićeve stranke.
Ako nekom dosad nije bilo jasno, korupcijske afere, pa ni ona najmasnije u kojima je direktno uključena vladajuća stranka – poput ove u Ini, neće same za sebe slomiti političku dominaciju HDZ-a. Sve to otvara jasan put prema izvanrednim izborima, najvjerojatnije na proljeće iduće godine.
Godina u kojoj neće biti šampanjca
Jer, 2023. neće biti godina šampanjca. Hrvatska će, po svim predviđanjima, doći blizu ruba recesije, a efekt inflacije koja je protutnjala ovom godinom bit će sve teži teret životnom standardu građana. Čekati da te udari takva savršena oluja bilo bi možda previše čak i za najopreznije političare. Čak možda i za Andreja Plenkovića.
Uostalom, pravi politički plijen dijelit će se u ljeto i jesen 2024. godine, kad će se pregovarati o raspodjeli najvrjednijih europskih fotelja. Zahvaljujući dubokoj krizi europskih pučana, koji su u posljednjih nekoliko godina serijski ostajali bez vlasti, Plenković je tamo ostao jedan od rijetkih vladajućih i iskusnijih političara. Dakle, startnu poziciju ima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nema, međutim, kalendar. Redovni parlamentarni izbori u Hrvatskoj trebali bi se održati taman negdje u vrijeme najžešćih pregovora u Bruxellesu. Što je prilično nezgodna, ako ikakva, ulazna karta za najviše europske pozicije.
Oporba živi kao da je rana 2021.
Dakle, izbori na proljeće (ili možda u ranu jesen 2023., nakon turističke sezone), dobivaju na izglednosti gotovo svakim danom i svakim trijumfalnim naslovom o eurointegracijskim uspjesima. Što, pak, dovodi do ključnog pitanja – je li hrvatska opozicija uopće svjesna ove dinamike?
Odgovor se ne čini potvrdan. Veći dio oporbenih stranaka gradi vlastite strategije kao da smo još u ranoj 2021. godini. I dalje najjača, ali u odnosu na neka ranija razdoblja, gotovo prepolovljena stranka je SDP. Čini se kao da su na Iblerovom trgu svjesni da se već čuje kako vrijeme otkucava, te kako su skloni ozbiljnijem objedinjavanju oporbe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tu, međutim, postoje dva problema. Prvi je da je logično kako je najjača stranka opozicije, u situaciji kad sama ne može ugroziti HDZ, sklona širem zajedničkom nastupu na izborima – zato jer bi njima bile rezervirane najbolje pozicije. To, međutim, znaju i ostali, koji sa znatno manje entuzijazma tretiraju priču o predizbornoj koaliciji. I sa, što je ključno, znatno manje žurnosti.
Regularna politička dinamika, ali…
Možemo! i njihovi partneri iz Zeleno-lijevog bloka su, tako, obuzeti gradnjom vlastitog političkog profila, ali, čini se, samo u Zagrebu i Saboru. Centar nakon ozbiljnog uspjeha na izvanrednim izborima u Splitu pokušava izgraditi svoju – samostalnu – nacionalnu priču.
Damir Vanđelić i dalje nastupa tek kao čelnik think tanka, unatoč jasnim političkim ambicijama. Most je, kao i obično, uvjeren u vlastitu mesijansku misiju i političku unikatnost… I sve su to legitimne političke pozicije i regularna politička dinamika. Ako se zanemari što upravo radi HDZ.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čeka se samo startni pucanj
Anketno trenutno uvjerljivo najjača hrvatska politička stranka je, naime, u isto vrijeme posložila sve kockice koje trebaju biti posložene za izvanredne izbore na kojima onaj koji ih izazove očekuje pobjedu. Ostaje samo čekati startni pucanj.
Moguće je, naravno, da Plenković ipak ne povuče okidač, nego da nastavi do kraja s parlamentarnom većinom koju ima i koja je neupitna. Ufati se, međutim, isključivo u premijerovu nesklonost rizicima ne doima se kao pretjerano mudra politička taktika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je posve pripremio scenu za izvanredne izbore sljedeće godine. Oporba za njih nije spremna
Veći dio oporbenih stranaka gradi vlastite strategije kao da smo još u ranoj 2021. godini
Sljedeća godina neće biti godina šampanjca. Hrvatska će, po svim predviđanjima, doći blizu ruba recesije, a efekt inflacije koja je protutnjala ovom godinom bit će sve teži teret životnom standardu građana. Čekati da te udari takva savršena oluja bilo bi možda previše čak i za najopreznije političare. Čak možda i za Andreja Plenkovića
Ne treba biti mag političke analize da se zaključi kako karte padaju baš onako kako se i očekivalo. Paralelno s ulaskom u eurozonu, Hrvatska ulazi u Schengen. Lomljene opozicije na (izmišljenoj) dilemi “Ili Rusija ili Ukrajina” sve je glasnije. Kako god ono završilo, radi se, što je neuobičajeno cinično priznao i sam premijer o “win-win” situaciji za HDZ.
Ili će oporba na kraju priče, 15. prosinca, biti strastveno smještena među proputinovske mutikaše ili će biti slomljena dvotrećinskom većinom kojom će se Andrej Plenković naceriti Zoranu Milanoviću i onima koji bi htjeli biti stvarna alternativa HDZ-u na sljedećim izborima. I to još nije sve.
Korupcijske afere nisu dovoljne
Dok premijer posljednjih tjedana u gotovo predizborno frenetičnom ritmu obilazi Hrvatsku, ankete pokazuju da se efekt Ine ispuhao. HDZ se vraća blizu ljetnih brojki i niti jedna oporbena stranka, sama za sebe, ne može računati ni na polovicu rejtinga Plenkovićeve stranke.
Ako nekom dosad nije bilo jasno, korupcijske afere, pa ni ona najmasnije u kojima je direktno uključena vladajuća stranka – poput ove u Ini, neće same za sebe slomiti političku dominaciju HDZ-a. Sve to otvara jasan put prema izvanrednim izborima, najvjerojatnije na proljeće iduće godine.
Godina u kojoj neće biti šampanjca
Jer, 2023. neće biti godina šampanjca. Hrvatska će, po svim predviđanjima, doći blizu ruba recesije, a efekt inflacije koja je protutnjala ovom godinom bit će sve teži teret životnom standardu građana. Čekati da te udari takva savršena oluja bilo bi možda previše čak i za najopreznije političare. Čak možda i za Andreja Plenkovića.
Uostalom, pravi politički plijen dijelit će se u ljeto i jesen 2024. godine, kad će se pregovarati o raspodjeli najvrjednijih europskih fotelja. Zahvaljujući dubokoj krizi europskih pučana, koji su u posljednjih nekoliko godina serijski ostajali bez vlasti, Plenković je tamo ostao jedan od rijetkih vladajućih i iskusnijih političara. Dakle, startnu poziciju ima.
Nema, međutim, kalendar. Redovni parlamentarni izbori u Hrvatskoj trebali bi se održati taman negdje u vrijeme najžešćih pregovora u Bruxellesu. Što je prilično nezgodna, ako ikakva, ulazna karta za najviše europske pozicije.
Oporba živi kao da je rana 2021.
Dakle, izbori na proljeće (ili možda u ranu jesen 2023., nakon turističke sezone), dobivaju na izglednosti gotovo svakim danom i svakim trijumfalnim naslovom o eurointegracijskim uspjesima. Što, pak, dovodi do ključnog pitanja – je li hrvatska opozicija uopće svjesna ove dinamike?
Odgovor se ne čini potvrdan. Veći dio oporbenih stranaka gradi vlastite strategije kao da smo još u ranoj 2021. godini. I dalje najjača, ali u odnosu na neka ranija razdoblja, gotovo prepolovljena stranka je SDP. Čini se kao da su na Iblerovom trgu svjesni da se već čuje kako vrijeme otkucava, te kako su skloni ozbiljnijem objedinjavanju oporbe.
Tu, međutim, postoje dva problema. Prvi je da je logično kako je najjača stranka opozicije, u situaciji kad sama ne može ugroziti HDZ, sklona širem zajedničkom nastupu na izborima – zato jer bi njima bile rezervirane najbolje pozicije. To, međutim, znaju i ostali, koji sa znatno manje entuzijazma tretiraju priču o predizbornoj koaliciji. I sa, što je ključno, znatno manje žurnosti.
Regularna politička dinamika, ali…
Možemo! i njihovi partneri iz Zeleno-lijevog bloka su, tako, obuzeti gradnjom vlastitog političkog profila, ali, čini se, samo u Zagrebu i Saboru. Centar nakon ozbiljnog uspjeha na izvanrednim izborima u Splitu pokušava izgraditi svoju – samostalnu – nacionalnu priču.
Damir Vanđelić i dalje nastupa tek kao čelnik think tanka, unatoč jasnim političkim ambicijama. Most je, kao i obično, uvjeren u vlastitu mesijansku misiju i političku unikatnost… I sve su to legitimne političke pozicije i regularna politička dinamika. Ako se zanemari što upravo radi HDZ.
Čeka se samo startni pucanj
Anketno trenutno uvjerljivo najjača hrvatska politička stranka je, naime, u isto vrijeme posložila sve kockice koje trebaju biti posložene za izvanredne izbore na kojima onaj koji ih izazove očekuje pobjedu. Ostaje samo čekati startni pucanj.
Moguće je, naravno, da Plenković ipak ne povuče okidač, nego da nastavi do kraja s parlamentarnom većinom koju ima i koja je neupitna. Ufati se, međutim, isključivo u premijerovu nesklonost rizicima ne doima se kao pretjerano mudra politička taktika.