Bio je četvrtak, 20. listopada 2022. godine i po prvi put je stvarno ozbiljnije zamirisalo na izvanredne izbore u Hrvatskoj. U izjavi koju je davao u Bruxellesu, hrvatski premijer je jasno ocrtao granice po kojima želi podijeliti političku scenu u Hrvatskoj – granice koje djeluju poput oštre crno-bijele slike kakva se obično nudi biračima.
“Ako je on sada zajedno sa svojim proruskim, nepismenim vanjskopolitičkim jatacima spreman to blokirati, onda neka blokira. Da vidimo hoće li to ostati za povijest, onda ćemo znati tko je tko. Meni je to u interesu, da jednom riješimo tu dilemu, a ne da se skrivaju”, rigao je vatru Andrej Plenković. “To” u njegovoj izjavi je obuka ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, “on” je Zoran Milanović, a “oni” su, praktički, cijela hrvatska oporba.
Odgovor na ‘Ili HDZ ili Hrvatska’
Time je postalo jasno kako se u HDZ-u skuhala, zapravo, kontra paroli Centra koju počinju prihvaćati i drugi oporbeni zastupnici – “Ili HDZ ili Hrvatska”. Plenković bi političku scenu Hrvatske podijelio na malo drugačiji izbor: “Ili Ukrajina ili Rusija”.
Težak je to, gotovo najteži mogući argument koji jedan političar može tresnuti na stol – radi se o (tobožnjem, naravno, ali to za ovu priču nije bitno) opredjeljivanju za jedno od zaraćenih strana u ratu na tlu Europe koji prijeti da svakog trenutka preraste i u novi Svjetski rat. Radi se o ocrtavanju fronte usred hrvatskog društva.
Gigantska neodgovornost u oceanu afera
Radi se o nečemu što se radi tek iz goleme neodgovornosti ili prijeke potrebe, one koja se javlja kad ti je ugrožen puki politički opstanak ili kao pokušaj da se opravdaju, a zatim i dobiju izvanredno sazvani izbori. Kako politički opstanak s postojećom većinom u Saboru naredne dvije godine apsolutno nije upitan, vonj izvanrednih izbora sve jače je u nosnicama svih koji prate političku scenu u ovoj zemlji.
Ne treba, jasno, odbaciti i mogućnost da se radi o gigantskog količini neodgovornosti, manjoj jedino od premijerovog političkog ega koji ne priznaje da je itko drugi ikad, možda, jednom bio u pravu. Pa pritisnut oceanom afera i padom rejtinga viđaš po zemlji prvo naoružane paramilitarne skupine koje žele srušiti vlast, pa one političke faktore koje možda organiziraju strane sile, da bi na kraju stvar sveo na binaran (i nepostojeći, jer nitko ovdje nije za Moskvu) odabir između Ukrajine i Rusije na političkom terenu – Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, kao izborni plakat, moglo bi držati vodu. Da se ne govori o još jednoj distrakciji od neumitne činjenice da je Ina opljačkana za milijardu kuna, da su u priči bili ljudi iz HDZ-a, da je pljačka odrađena preko firme koju kontrolira HDZ i da se posljednjih dana otkriva kako je Plenkovićeva Vlada u Ini ustrajno gurala interese tvrtke u vlasništvu – Mađarske.
Prednosti i mane izbora 2023.
O izvanrednim izborima se spekulira već skoro dvije godine. I kad je priča krenula, bilo je jasno da od njih neće ništa biti prije 2023. godine – one u kojoj će se na Pelješki most otvoren ovog ljeta, još nakalemiti nekoliko postignuća – od ulaska u eurozonu, do Schengena. Time bi se Plenkoviću, jasno, u slučaju pobjede, otvorila i opcija da sudjeluje u raspodjelama visokih europskih funkcija godinu dana kasnije, što mu baš i ne bi bilo jednostavno (ako bi uopće bilo i moguće) u jeku predizborne kampanje za redovne parlamentarne izbore 2024. godine.
Isto tako, očiti su i minusi tog scenarija. Od činjenice da će HDZ jako teško opet imati većinu bez ozbiljnog koalicijskog partnera, dakle praktički neograničenu vlast, preko potpuno sigurne aktualne saborske većine do kraja mandata, pa do osobne nesklonosti političkom riziku samog Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zona crvene strelice
Okolnosti su se, međutim, danas ipak ponešto promijenile. Naime, nakon afere s Inom, rejting HDZ-a je iz stabilnog preselio u zonu crvene strelice. One koja pokazuje pad prema dole i koja je – bez obzira na postotak koji stoji pored nje – uvijek jako loša vijest. Možda još gora – jer potpora HDZ-u jako teško može ići značajnije ispod 25 posto – je ona o vremenima koja slijede.
Sama Vlada za iduću godinu ima jako loša, gotovo recesijska očekivanja. Predviđa se rast BDP-a od samo 0,7 posto – najniži od izlaska Hrvatske iz globalne recesije i europske dužničke krize u prvoj polovici prošlog desetljeća. Prodavati svoje rezultate kao hiper uspješne, što ovih dana i potpuno izvan konteksta radi HDZ – bit će u takvim okolnostima posebno izazovno. Da se ne spominje kakve bi volje bili birači kad u takvoj ekonomskoj situaciji odlučivali o tome tko će biti naredne četiri godine na vlasti.
Jedna lijepa, brza, predizborna kampanja
Stoga cijela ta priča, koja je krenula kao serijal dimnih zavjesa ne bi li se prekrilo vražju Inu, vražjeg Grmoju i vražja svjedočenja na Antikorupcijskom vijeću, počinje mirisati i na nešto više od same distrakcije. Gradnja nogometnih stadiona u Zagrebu i posvuda, kupnja mega skupe protuzračne obrane, obroci za svu djecu u školama, kvragu, čak i još jedan pokušaj zabrane rada nedjeljom – sve to može biti i preludij za jednu lijepu, izvanrednu i brzu kampanju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za skore izbore na kojima će, žarko bi to želio premijer, odluka biti jednostavna: “Ili Ukrajina ili Rusija”. Kako bi rekao onaj pradavni predizborni plakat HDZ-a iz 1990. godine: “Odlučimo sami o sudbini svoje Hrvatske”. Stvari nekad doista mutiraju u nevjerojatnim smjerovima.
Idemo li mi to na izvanredne izbore?
Preslikavanje ratne fronte usred hrvatskog društva mogao bi biti početak kampanje
O izvanrednim izborima se spekulira već skoro dvije godine. I kad je priča krenula, bilo je jasno da od njih neće ništa biti prije 2023. godine. Koja je pred vratima, a HDZ i Plenković sve frenetičnije izbacuju obećanja građanima i optužbe na račun cijele oporbe
Bio je četvrtak, 20. listopada 2022. godine i po prvi put je stvarno ozbiljnije zamirisalo na izvanredne izbore u Hrvatskoj. U izjavi koju je davao u Bruxellesu, hrvatski premijer je jasno ocrtao granice po kojima želi podijeliti političku scenu u Hrvatskoj – granice koje djeluju poput oštre crno-bijele slike kakva se obično nudi biračima.
“Ako je on sada zajedno sa svojim proruskim, nepismenim vanjskopolitičkim jatacima spreman to blokirati, onda neka blokira. Da vidimo hoće li to ostati za povijest, onda ćemo znati tko je tko. Meni je to u interesu, da jednom riješimo tu dilemu, a ne da se skrivaju”, rigao je vatru Andrej Plenković. “To” u njegovoj izjavi je obuka ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, “on” je Zoran Milanović, a “oni” su, praktički, cijela hrvatska oporba.
Odgovor na ‘Ili HDZ ili Hrvatska’
Time je postalo jasno kako se u HDZ-u skuhala, zapravo, kontra paroli Centra koju počinju prihvaćati i drugi oporbeni zastupnici – “Ili HDZ ili Hrvatska”. Plenković bi političku scenu Hrvatske podijelio na malo drugačiji izbor: “Ili Ukrajina ili Rusija”.
Težak je to, gotovo najteži mogući argument koji jedan političar može tresnuti na stol – radi se o (tobožnjem, naravno, ali to za ovu priču nije bitno) opredjeljivanju za jedno od zaraćenih strana u ratu na tlu Europe koji prijeti da svakog trenutka preraste i u novi Svjetski rat. Radi se o ocrtavanju fronte usred hrvatskog društva.
Gigantska neodgovornost u oceanu afera
Radi se o nečemu što se radi tek iz goleme neodgovornosti ili prijeke potrebe, one koja se javlja kad ti je ugrožen puki politički opstanak ili kao pokušaj da se opravdaju, a zatim i dobiju izvanredno sazvani izbori. Kako politički opstanak s postojećom većinom u Saboru naredne dvije godine apsolutno nije upitan, vonj izvanrednih izbora sve jače je u nosnicama svih koji prate političku scenu u ovoj zemlji.
Ne treba, jasno, odbaciti i mogućnost da se radi o gigantskog količini neodgovornosti, manjoj jedino od premijerovog političkog ega koji ne priznaje da je itko drugi ikad, možda, jednom bio u pravu. Pa pritisnut oceanom afera i padom rejtinga viđaš po zemlji prvo naoružane paramilitarne skupine koje žele srušiti vlast, pa one političke faktore koje možda organiziraju strane sile, da bi na kraju stvar sveo na binaran (i nepostojeći, jer nitko ovdje nije za Moskvu) odabir između Ukrajine i Rusije na političkom terenu – Hrvatske.
No, kao izborni plakat, moglo bi držati vodu. Da se ne govori o još jednoj distrakciji od neumitne činjenice da je Ina opljačkana za milijardu kuna, da su u priči bili ljudi iz HDZ-a, da je pljačka odrađena preko firme koju kontrolira HDZ i da se posljednjih dana otkriva kako je Plenkovićeva Vlada u Ini ustrajno gurala interese tvrtke u vlasništvu – Mađarske.
Prednosti i mane izbora 2023.
O izvanrednim izborima se spekulira već skoro dvije godine. I kad je priča krenula, bilo je jasno da od njih neće ništa biti prije 2023. godine – one u kojoj će se na Pelješki most otvoren ovog ljeta, još nakalemiti nekoliko postignuća – od ulaska u eurozonu, do Schengena. Time bi se Plenkoviću, jasno, u slučaju pobjede, otvorila i opcija da sudjeluje u raspodjelama visokih europskih funkcija godinu dana kasnije, što mu baš i ne bi bilo jednostavno (ako bi uopće bilo i moguće) u jeku predizborne kampanje za redovne parlamentarne izbore 2024. godine.
Isto tako, očiti su i minusi tog scenarija. Od činjenice da će HDZ jako teško opet imati većinu bez ozbiljnog koalicijskog partnera, dakle praktički neograničenu vlast, preko potpuno sigurne aktualne saborske većine do kraja mandata, pa do osobne nesklonosti političkom riziku samog Plenkovića.
Zona crvene strelice
Okolnosti su se, međutim, danas ipak ponešto promijenile. Naime, nakon afere s Inom, rejting HDZ-a je iz stabilnog preselio u zonu crvene strelice. One koja pokazuje pad prema dole i koja je – bez obzira na postotak koji stoji pored nje – uvijek jako loša vijest. Možda još gora – jer potpora HDZ-u jako teško može ići značajnije ispod 25 posto – je ona o vremenima koja slijede.
Sama Vlada za iduću godinu ima jako loša, gotovo recesijska očekivanja. Predviđa se rast BDP-a od samo 0,7 posto – najniži od izlaska Hrvatske iz globalne recesije i europske dužničke krize u prvoj polovici prošlog desetljeća. Prodavati svoje rezultate kao hiper uspješne, što ovih dana i potpuno izvan konteksta radi HDZ – bit će u takvim okolnostima posebno izazovno. Da se ne spominje kakve bi volje bili birači kad u takvoj ekonomskoj situaciji odlučivali o tome tko će biti naredne četiri godine na vlasti.
Jedna lijepa, brza, predizborna kampanja
Stoga cijela ta priča, koja je krenula kao serijal dimnih zavjesa ne bi li se prekrilo vražju Inu, vražjeg Grmoju i vražja svjedočenja na Antikorupcijskom vijeću, počinje mirisati i na nešto više od same distrakcije. Gradnja nogometnih stadiona u Zagrebu i posvuda, kupnja mega skupe protuzračne obrane, obroci za svu djecu u školama, kvragu, čak i još jedan pokušaj zabrane rada nedjeljom – sve to može biti i preludij za jednu lijepu, izvanrednu i brzu kampanju.
Za skore izbore na kojima će, žarko bi to želio premijer, odluka biti jednostavna: “Ili Ukrajina ili Rusija”. Kako bi rekao onaj pradavni predizborni plakat HDZ-a iz 1990. godine: “Odlučimo sami o sudbini svoje Hrvatske”. Stvari nekad doista mutiraju u nevjerojatnim smjerovima.