Za novac su ti dostupni privatni kapaciteti koje se otvaraju kao na traci i u kojima u najvećem broju u fušu rade liječnici primarno zaposleni u javnim bolnicama, i to na sasvim dobrim plaćama. Ako su ti u bolnici dijagnostika ili zahvat dostupni tek za devet ili 18 mjeseci, voila, tamo, na licu mjesta, usmjerit će te u kakvu privatnu ustanovu.
Privatno se djeluje brzo i bez odlaganja. Osobi iz moje obitelji rečeno je da na svoju tešku operaciju mora čekati oko godinu dana, ali od tog kirurga u državnom KBC-u dobila je odmah ljubazan savjet da to može obaviti već za tjedan dana, ali u privatnoj klinici, gdje će – bez brige – operaciju izvesti taj isti kirurg. No, dakako, to bi koštalo oko 10.000 eura, koje ta osoba nije imala. Pa je ostala u lijevku javnog zdravstva. Drugi džoker je veza.
Javno zdravstvo je upropašteno do balčaka
Veza je jeftinija, ali isto pali. Ako je imaš. S njom ideš instantno, preko reda, čak biraš gdje i kod koga. Telefon i – riješeno. Tako da za Beroša ima posla, ako ispravno sagledava stvari i ako želi djelovati na ovo nakaradno stanje u korist građana, stanje koje je ovih pustih godina razastrlo već tako debelo korijenje da izgleda beznadno nepopravljivo.
Javno zdravstvo je upropašteno do balčaka, velikim dijelom na račun privatnoga. To je sustav ne samo dozvolio, nego je apetite privatnog poduzetništva u zdravstvu u velikoj mjeri i podmazivao. I to je osnovni ključ te stvari.
Konture reforme su impresionističke i nije se još inteligentno upuštati u komentiranje te plivajuće materije koju se još ne da točno uhvatiti ni za glavu, ni za rep. Utoliko zasad niti hvalimo, niti kudimo. Vidjet ćemo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sirovi istup šefa HZZO-a
Samo u međuvremenu, dok strpljivo čekamo slatke plodove najavljenih promjena, tražimo i zahtijevamo da se nas, građane, koji cijelu tu industriju financiramo, ne vrijeđa i ne ponižava i da nam Beroševi i Plenkovićevi kadrovi ne dijele nepristojne lekcije.
A u to se sirovo i bezobrazno upustio ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, stanoviti HDZ-ovac Lucijan Vukelić. Interesantno kako je svaka sirovina ujedno i nadmena. Taj je, dakle, na Beroševoj press konferenciji o reformi opomenuo Hrvate da su – bahati. Jer on, na primjer, ima puno rodbine u Americi. A tamo zdravlje ”košta i plaća se iz svoga džepa”.
Dočim naši ljudi smatraju da je zdravstvena usluga besplatna. E pa ”zdravlje u Hrvata nije besplatno, zdravlje u Hrvata košta”, podučio nas je Vukelić kao razuzdane balavce koji ništa niti znaju, niti razumiju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svatko od nas plaća doprinose
Evo sad smo ispali i bahati pa nas dotični Vukelić mora svisoka privoditi pameti. Pri čemu svatko od nas cijelog života plaća visoki zdravstveni doprinos koji sada iznosi 16,5 posto. Pri čemu mi namirujemo sve redovite i svakogodišnje sanacije zdravstva koje idu iz državnog proračuna i računaju se u milijardama.
I pri čemu je sve veći broj osiguranika HZZO-a prinuđen plaćati u privatnim klinikama za usluge koje već obilato financira kroz gore spomenute dadžbine da bi ih dobio od javnog zdravstva, ali su mu te usluge nedostupne.
Moraš biti poseban magarac da se drzneš ovako dijeliti packe ruci koja strpljivo i šutke hrani i cijeli sustav i tebe samoga, čija nas plaća košta oko 30.000 kuna bruto plus državni stan u Zagrebu. Jerbo svi mi i te kako shvaćamo da javno zdravstvo nije besplatno i da košta budući da ga mi redovito plaćamo iz svoga džepa. A kad je sila, paralelno moramo smoći novac za te iste liječnike popodne, u privatnim klinikama, jer su u bolnicama prezauzeti i ne može se do njih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zdravstvena rupa bez dna
I stalno slušamo kako ih nema dovoljno, a onda iskrsne podatak da je u ovih deset godina, u kojima se iz Hrvatske iselilo 400.000 ljudi, javno zdravstvo zaposlilo 2500 liječnika. Kako to ide jedno s drugim, molili bismo da nam se objasni ovako neukima. Jer mi dajemo za magnetsku rezonancu po dvije tisuće kuna, petsto za specijalističke preglede, dajemo za terapije, za operacije po 30 i 60 tisuća kuna, za fizijatre, ortodonte, gastroenterologe, ginekologe, doktore za srce, pluća, artritis i sve što čovjeka može zadesiti.
A tko ne može, neka se, dakako, slika i moli krunicu. Tko mu je kriv što se nije osposobio da se odgovorno pobrine za svoje zdravlje pa nema ni novca da plati, ni vezu da ga spašava. A nema ni Berošev broj telefona da se njemu javi za protekciju kao što je, prema vlastitim ministrovim riječima, trebala učiniti Mirela Čavajda sa svojom nesretnom trudnoćom kad su je potezali od nemila do nedraga da bi na koncu završila u Sloveniji.
Ili Vladimir Matijanić, pokoj mu dobroj duši. Ili kakav drugi pacijent iz mrkle provincije koji nikad nije dospio u medije pa za njega i ne znamo. U svakom slučaju, tek ćemo vidjeti i osjetiti na vlastitoj koži što će učiniti Beroševa administracija s ovom našom zdravstvenom rupom bez dna kojom upravljaju stranački kadrovi umjesto da upravljaju najsposobniji pa zato i jesmo tu gdje jesmo. No još jučer je trebao pedagoški otpustiti ovog Lucijana Vukelića, koji ordinira u HZZO-u, vozi Mercedes od 300.000 kuna, nosi Rolex Deep Sea i na naš račun stanuje u državnom stanu. Pa barem smo to zaslužili, ovakvi trpežljivi, da nam takvi neotesanci ne pljuju u tanjur.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ-ovac, čija nas plaća košta 30.000 kuna bruto plus državni stan u Zagrebu, drznuo se dijeliti packe da zdravstvo nije besplatno
Beroš je trebao pedagoški otpustiti ovog Lucijana Vukelića, koji ordinira u HZZO-u
Svi mi i te kako shvaćamo da javno zdravstvo nije besplatno i da košta budući da ga mi redovito plaćamo iz svoga džepa. A kad je sila, paralelno moramo smoći novac za te iste liječnike popodne, u privatnim klinikama, jer su u bolnicama prezauzeti i ne može se do njih
Za reformu zdravstva, a nešto pod tim naslovom upravo priprema ministar Vili Beroš, ima milijun razloga. Glavna su dva i ta dva obuhvaćaju sve ostale. Dakle: da bi se čovjek u Hrvatskoj brzo i efikasno liječio od bilo koje ozbiljne i prijeteće bolesti, mora imati a) novac ili b) vezu. Još bolje je oboje.
Za novac su ti dostupni privatni kapaciteti koje se otvaraju kao na traci i u kojima u najvećem broju u fušu rade liječnici primarno zaposleni u javnim bolnicama, i to na sasvim dobrim plaćama. Ako su ti u bolnici dijagnostika ili zahvat dostupni tek za devet ili 18 mjeseci, voila, tamo, na licu mjesta, usmjerit će te u kakvu privatnu ustanovu.
Privatno se djeluje brzo i bez odlaganja. Osobi iz moje obitelji rečeno je da na svoju tešku operaciju mora čekati oko godinu dana, ali od tog kirurga u državnom KBC-u dobila je odmah ljubazan savjet da to može obaviti već za tjedan dana, ali u privatnoj klinici, gdje će – bez brige – operaciju izvesti taj isti kirurg. No, dakako, to bi koštalo oko 10.000 eura, koje ta osoba nije imala. Pa je ostala u lijevku javnog zdravstva. Drugi džoker je veza.
Javno zdravstvo je upropašteno do balčaka
Veza je jeftinija, ali isto pali. Ako je imaš. S njom ideš instantno, preko reda, čak biraš gdje i kod koga. Telefon i – riješeno. Tako da za Beroša ima posla, ako ispravno sagledava stvari i ako želi djelovati na ovo nakaradno stanje u korist građana, stanje koje je ovih pustih godina razastrlo već tako debelo korijenje da izgleda beznadno nepopravljivo.
Javno zdravstvo je upropašteno do balčaka, velikim dijelom na račun privatnoga. To je sustav ne samo dozvolio, nego je apetite privatnog poduzetništva u zdravstvu u velikoj mjeri i podmazivao. I to je osnovni ključ te stvari.
Konture reforme su impresionističke i nije se još inteligentno upuštati u komentiranje te plivajuće materije koju se još ne da točno uhvatiti ni za glavu, ni za rep. Utoliko zasad niti hvalimo, niti kudimo. Vidjet ćemo.
Sirovi istup šefa HZZO-a
Samo u međuvremenu, dok strpljivo čekamo slatke plodove najavljenih promjena, tražimo i zahtijevamo da se nas, građane, koji cijelu tu industriju financiramo, ne vrijeđa i ne ponižava i da nam Beroševi i Plenkovićevi kadrovi ne dijele nepristojne lekcije.
A u to se sirovo i bezobrazno upustio ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, stanoviti HDZ-ovac Lucijan Vukelić. Interesantno kako je svaka sirovina ujedno i nadmena. Taj je, dakle, na Beroševoj press konferenciji o reformi opomenuo Hrvate da su – bahati. Jer on, na primjer, ima puno rodbine u Americi. A tamo zdravlje ”košta i plaća se iz svoga džepa”.
Dočim naši ljudi smatraju da je zdravstvena usluga besplatna. E pa ”zdravlje u Hrvata nije besplatno, zdravlje u Hrvata košta”, podučio nas je Vukelić kao razuzdane balavce koji ništa niti znaju, niti razumiju.
Svatko od nas plaća doprinose
Evo sad smo ispali i bahati pa nas dotični Vukelić mora svisoka privoditi pameti. Pri čemu svatko od nas cijelog života plaća visoki zdravstveni doprinos koji sada iznosi 16,5 posto. Pri čemu mi namirujemo sve redovite i svakogodišnje sanacije zdravstva koje idu iz državnog proračuna i računaju se u milijardama.
I pri čemu je sve veći broj osiguranika HZZO-a prinuđen plaćati u privatnim klinikama za usluge koje već obilato financira kroz gore spomenute dadžbine da bi ih dobio od javnog zdravstva, ali su mu te usluge nedostupne.
Moraš biti poseban magarac da se drzneš ovako dijeliti packe ruci koja strpljivo i šutke hrani i cijeli sustav i tebe samoga, čija nas plaća košta oko 30.000 kuna bruto plus državni stan u Zagrebu. Jerbo svi mi i te kako shvaćamo da javno zdravstvo nije besplatno i da košta budući da ga mi redovito plaćamo iz svoga džepa. A kad je sila, paralelno moramo smoći novac za te iste liječnike popodne, u privatnim klinikama, jer su u bolnicama prezauzeti i ne može se do njih.
Zdravstvena rupa bez dna
I stalno slušamo kako ih nema dovoljno, a onda iskrsne podatak da je u ovih deset godina, u kojima se iz Hrvatske iselilo 400.000 ljudi, javno zdravstvo zaposlilo 2500 liječnika. Kako to ide jedno s drugim, molili bismo da nam se objasni ovako neukima. Jer mi dajemo za magnetsku rezonancu po dvije tisuće kuna, petsto za specijalističke preglede, dajemo za terapije, za operacije po 30 i 60 tisuća kuna, za fizijatre, ortodonte, gastroenterologe, ginekologe, doktore za srce, pluća, artritis i sve što čovjeka može zadesiti.
A tko ne može, neka se, dakako, slika i moli krunicu. Tko mu je kriv što se nije osposobio da se odgovorno pobrine za svoje zdravlje pa nema ni novca da plati, ni vezu da ga spašava. A nema ni Berošev broj telefona da se njemu javi za protekciju kao što je, prema vlastitim ministrovim riječima, trebala učiniti Mirela Čavajda sa svojom nesretnom trudnoćom kad su je potezali od nemila do nedraga da bi na koncu završila u Sloveniji.
Ili Vladimir Matijanić, pokoj mu dobroj duši. Ili kakav drugi pacijent iz mrkle provincije koji nikad nije dospio u medije pa za njega i ne znamo. U svakom slučaju, tek ćemo vidjeti i osjetiti na vlastitoj koži što će učiniti Beroševa administracija s ovom našom zdravstvenom rupom bez dna kojom upravljaju stranački kadrovi umjesto da upravljaju najsposobniji pa zato i jesmo tu gdje jesmo. No još jučer je trebao pedagoški otpustiti ovog Lucijana Vukelića, koji ordinira u HZZO-u, vozi Mercedes od 300.000 kuna, nosi Rolex Deep Sea i na naš račun stanuje u državnom stanu. Pa barem smo to zaslužili, ovakvi trpežljivi, da nam takvi neotesanci ne pljuju u tanjur.