Hoće to, sredinom mandata, kad se već zaborave repovi prethodnih parlamentarnih izbora, a groznica nove kampanje je još u budućnosti. Pa se tako desetljećima u Hrvatskoj redovno na razmeđi druge i treće godine mandata predvidivo jalovo špekuliralo o propasti HDZ-a i SDP-a i “trećim putevima” koji samo što nisu ili o “sve izglednijoj” velikoj koaliciji dvije najveće hrvatske stranke.
Priča o potencijalnoj zajedničkoj Vladi koju bi tvorio lijevo-zeleni blok, SDP i desni Most, nije baš iz te čitanke općih mjesta rutinskih i tek rubno ostvarivih najava. Matematika i logika su ovdje, za razliku od gore spomenutih slučajeva, posve jasne. Sve spomenute stranke su čvrsta opozicija HDZ-u, a ankete im daju vrlo opipljivu prednost (otprilike 39-40 : 26-27 posto).
Mentalna gimnastika
Iako bi stranka Andreja Plenkovića, dakle, na izborima osvojila glatku pojedinačnu pobjedu, čak i uz značajan učinak d’Hondtovog sustava pretvaranja glasova u mandate, HDZ bi gotovo sigurno ostao u oporbi. Ako bi se, je li, tri spomenute oporbene političke grupacije uspjele dogovoriti o formiranju Vlade.
Valja posebno naglasiti kako je ovdje riječ tek o pukoj mentalnoj gimnastici, pritom ne prilično zahtjevnoj jer su brojke, kako se vidi, potpuno jasne. Međutim, do (redovnih) izbora je više od pune dvije godine, što je u politici ogroman vremenski period.
Evo, dvije godine prije prethodnih parlamentarnih izbora se po anketama doimalo da će ključ hrvatske vlasti u periodu 2020.-2024. godine imati stranka koja se upravo preimenuje u – Ključ Hrvatske. Koji su to? Ma bivši Živi zid. Sjetit ćete se, Bunjac, Pernar, Sinčić, cirkusi u Saboru i raspad zbog jednog lukrativnog mandata u Europskom parlamentu.
Pas ugrizao čovjeka
No, ako na domaćoj političkoj sceni ne bude golemijih turbulencija i ako se ne dogodi globalna kriza koja će, poput pandemije 2020. godine, lansirati postojeću vlast do pobjede na izborima, lako je moguće da će rezultati biti slični onima koje pokazuju sadašnje ankete. I da će HDZ onda biti u golemom problemu. Nikad prije, naime, ta stranka nije toliko otuđila od sebe sve potencijalne koalicijske partnere (dakle, ne satelite koji ovise isključivo o njihovoj milosti, nego prave stranke) kao što se to dogodilo u vrijeme Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga je mogućnost o kojoj je pričao prošlog vikenda saborski zastupnik Mosta Nino Raspudić, da se formira, makar na period kraći od cijelog mandata jedna vlast koja bi se primarno pokušala obračunati sa sustavnom korupcijom, sasvim logična i očekivana. Štoviše, gotovo da se radi o vijesti na razini one da je “pas ugrizao čovjeka”.
Ideološka ‘čistoća’
Pa naravno da bi Most, Možemo! (i njihovi partneri), te SDP, ako postizborna matematika bude takva sjeli za stol i pokušali postići dogovor o formiranju Vlade. Jer, s ovakvim brojkama, preostale bi još samo dvije mogućnosti – da netko od njih ode s HDZ-om ili da se ide na nove izbore.
Jasno je i kome odgovara da se već sad naveliko razglaba o toj mogućnosti – HDZ-u. Naime, uvijek kad je u pitanju moguća koalicija stranaka koje nemaju slične svjetonazore, postoji dio njihovih birača koji takvu kombinaciju ne bi mogli progutati, pa će na izborni dan ostati doma ili dati glas nekoj patuljastoj, ali ideološki posve “čistoj” opciji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Udar s Pantovčaka 2015.
Stoga valja očekivati da će se narednih mjeseci vladajuća stranka često s podsmijehom osvrtati na mogućnost da je smijeni neka Vlada koja je sastavljena od tako raznorodnih stranaka. Što je posve legitimna politička taktika.
Problem je, međutim, što ta i takva taktika cilja na najslabiju točku domaćeg demokratskog sustava – dramatičnu političku zapuštenost javnosti. Zaboga, ovo je zemlja u kojoj je bivša predsjednica Republike – uz huk odobravanja javnosti! – 2015. godine četrdesetak dana nakon izbora praktički prijetila protuustavnim preuzimanjem vlasti ako se stranke hitno – u roku od 24 sata! – ne dogovore o sastavljanju Vlade.
Koliko su pregovarali Nijemci
U stvarnim demokracijama su, međutim, postizborni pregovori (ako su potrebni) vrlo važan dio procesa formiranja vlasti. I nije nužno da uspiju iz prve. U Njemačkoj su 2017. godine tjednima o koaliciji pregovarali demokršćani, liberali i zeleni, da bi dva mjeseca nakon održanih izbora zaključili da do dogovora – ne mogu doći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zanimljivo, predsjednik Njemačke tad nije poslao tenkove na ulice ili, štajaznam, prijetio formiranjem ekspertne Vlade. Ne, krenuli su pregovori o koaliciji CDU-a i SPD-a koji su urodili zajedničkom Vladom skoro pet mjeseci nakon održanih izbora.
Bi li se uspjeli dogovoriti? Tko zna
Dakle, brojke i politička logika su savršeno jasni. Po sadašnjim anketama i činjenici da je Plenković u brutalnom i osobnom sukobu s gotovo cijelom oporbom, sasvim zamisliv čine stol za kojim o Vladi pregovaraju, recimo, Peđa Grbin, Sandra Benčić i Božo Petrov.
Bi li se uspjeli dogovoriti o zajedničkoj platformi? Bi li takva vlast bila funkcionalna? Bi li se raspala u javnim sukobima i ideološkim rascjepima? Tko zna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Divote ‘političke stabilnosti’
Ono što je poznato, međutim, je da se Hrvatska već pet i po godina nalazi u periodu takozvane “političke stabilnosti”, kako premijer naziva aktualni bljedunjavi gospodarski rast, endemsku korupciju i sveopću društvenu regresiju. Sasvim je, stoga, moguće da se birači naposljetku odluče da se stvari ozbiljnije prodrmaju, pa i po cijenu teških pregovora i javnih natezanja stranaka koji bi tvorile buduću vlast.
U tom smislu Raspudićeva izjava apsolutno nikog ne bi trebala iznenaditi. Sve, zapravo, vodi u tom pravcu u kojem će prvo i ključno pitanje narednih parlamentarnih izbora biti – skidanje HDZ-a s vlasti. Pa što bude.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ se s razlogom boji; velika koalicija Možemo, Mosta i SDP-a posve je realna mogućnost
Do izbora su još preduge dvije godine. No, sadašnje ankete ukazuju na moguće obrise nove vlasti
Pa naravno da bi Most, Možemo! (i njihovi partneri), te SDP, ako postizborna matematika bude takva sjeli za stol i pokušali postići dogovor o formiranju Vlade. Jer, s ovakvim brojkama, preostale bi još samo dvije mogućnosti - da netko od njih ode s HDZ-om ili da se ide na nove izbore.
Hoće to, sredinom mandata, kad se već zaborave repovi prethodnih parlamentarnih izbora, a groznica nove kampanje je još u budućnosti. Pa se tako desetljećima u Hrvatskoj redovno na razmeđi druge i treće godine mandata predvidivo jalovo špekuliralo o propasti HDZ-a i SDP-a i “trećim putevima” koji samo što nisu ili o “sve izglednijoj” velikoj koaliciji dvije najveće hrvatske stranke.
Priča o potencijalnoj zajedničkoj Vladi koju bi tvorio lijevo-zeleni blok, SDP i desni Most, nije baš iz te čitanke općih mjesta rutinskih i tek rubno ostvarivih najava. Matematika i logika su ovdje, za razliku od gore spomenutih slučajeva, posve jasne. Sve spomenute stranke su čvrsta opozicija HDZ-u, a ankete im daju vrlo opipljivu prednost (otprilike 39-40 : 26-27 posto).
Mentalna gimnastika
Iako bi stranka Andreja Plenkovića, dakle, na izborima osvojila glatku pojedinačnu pobjedu, čak i uz značajan učinak d’Hondtovog sustava pretvaranja glasova u mandate, HDZ bi gotovo sigurno ostao u oporbi. Ako bi se, je li, tri spomenute oporbene političke grupacije uspjele dogovoriti o formiranju Vlade.
Valja posebno naglasiti kako je ovdje riječ tek o pukoj mentalnoj gimnastici, pritom ne prilično zahtjevnoj jer su brojke, kako se vidi, potpuno jasne. Međutim, do (redovnih) izbora je više od pune dvije godine, što je u politici ogroman vremenski period.
Evo, dvije godine prije prethodnih parlamentarnih izbora se po anketama doimalo da će ključ hrvatske vlasti u periodu 2020.-2024. godine imati stranka koja se upravo preimenuje u – Ključ Hrvatske. Koji su to? Ma bivši Živi zid. Sjetit ćete se, Bunjac, Pernar, Sinčić, cirkusi u Saboru i raspad zbog jednog lukrativnog mandata u Europskom parlamentu.
Pas ugrizao čovjeka
No, ako na domaćoj političkoj sceni ne bude golemijih turbulencija i ako se ne dogodi globalna kriza koja će, poput pandemije 2020. godine, lansirati postojeću vlast do pobjede na izborima, lako je moguće da će rezultati biti slični onima koje pokazuju sadašnje ankete. I da će HDZ onda biti u golemom problemu. Nikad prije, naime, ta stranka nije toliko otuđila od sebe sve potencijalne koalicijske partnere (dakle, ne satelite koji ovise isključivo o njihovoj milosti, nego prave stranke) kao što se to dogodilo u vrijeme Andreja Plenkovića.
Stoga je mogućnost o kojoj je pričao prošlog vikenda saborski zastupnik Mosta Nino Raspudić, da se formira, makar na period kraći od cijelog mandata jedna vlast koja bi se primarno pokušala obračunati sa sustavnom korupcijom, sasvim logična i očekivana. Štoviše, gotovo da se radi o vijesti na razini one da je “pas ugrizao čovjeka”.
Ideološka ‘čistoća’
Pa naravno da bi Most, Možemo! (i njihovi partneri), te SDP, ako postizborna matematika bude takva sjeli za stol i pokušali postići dogovor o formiranju Vlade. Jer, s ovakvim brojkama, preostale bi još samo dvije mogućnosti – da netko od njih ode s HDZ-om ili da se ide na nove izbore.
Jasno je i kome odgovara da se već sad naveliko razglaba o toj mogućnosti – HDZ-u. Naime, uvijek kad je u pitanju moguća koalicija stranaka koje nemaju slične svjetonazore, postoji dio njihovih birača koji takvu kombinaciju ne bi mogli progutati, pa će na izborni dan ostati doma ili dati glas nekoj patuljastoj, ali ideološki posve “čistoj” opciji.
Udar s Pantovčaka 2015.
Stoga valja očekivati da će se narednih mjeseci vladajuća stranka često s podsmijehom osvrtati na mogućnost da je smijeni neka Vlada koja je sastavljena od tako raznorodnih stranaka. Što je posve legitimna politička taktika.
Problem je, međutim, što ta i takva taktika cilja na najslabiju točku domaćeg demokratskog sustava – dramatičnu političku zapuštenost javnosti. Zaboga, ovo je zemlja u kojoj je bivša predsjednica Republike – uz huk odobravanja javnosti! – 2015. godine četrdesetak dana nakon izbora praktički prijetila protuustavnim preuzimanjem vlasti ako se stranke hitno – u roku od 24 sata! – ne dogovore o sastavljanju Vlade.
Koliko su pregovarali Nijemci
U stvarnim demokracijama su, međutim, postizborni pregovori (ako su potrebni) vrlo važan dio procesa formiranja vlasti. I nije nužno da uspiju iz prve. U Njemačkoj su 2017. godine tjednima o koaliciji pregovarali demokršćani, liberali i zeleni, da bi dva mjeseca nakon održanih izbora zaključili da do dogovora – ne mogu doći.
Zanimljivo, predsjednik Njemačke tad nije poslao tenkove na ulice ili, štajaznam, prijetio formiranjem ekspertne Vlade. Ne, krenuli su pregovori o koaliciji CDU-a i SPD-a koji su urodili zajedničkom Vladom skoro pet mjeseci nakon održanih izbora.
Bi li se uspjeli dogovoriti? Tko zna
Dakle, brojke i politička logika su savršeno jasni. Po sadašnjim anketama i činjenici da je Plenković u brutalnom i osobnom sukobu s gotovo cijelom oporbom, sasvim zamisliv čine stol za kojim o Vladi pregovaraju, recimo, Peđa Grbin, Sandra Benčić i Božo Petrov.
Bi li se uspjeli dogovoriti o zajedničkoj platformi? Bi li takva vlast bila funkcionalna? Bi li se raspala u javnim sukobima i ideološkim rascjepima? Tko zna.
Divote ‘političke stabilnosti’
Ono što je poznato, međutim, je da se Hrvatska već pet i po godina nalazi u periodu takozvane “političke stabilnosti”, kako premijer naziva aktualni bljedunjavi gospodarski rast, endemsku korupciju i sveopću društvenu regresiju. Sasvim je, stoga, moguće da se birači naposljetku odluče da se stvari ozbiljnije prodrmaju, pa i po cijenu teških pregovora i javnih natezanja stranaka koji bi tvorile buduću vlast.
U tom smislu Raspudićeva izjava apsolutno nikog ne bi trebala iznenaditi. Sve, zapravo, vodi u tom pravcu u kojem će prvo i ključno pitanje narednih parlamentarnih izbora biti – skidanje HDZ-a s vlasti. Pa što bude.