Hoće li Čile odabrati mladog ljevičara čija je obitelj s Ugljana, otvoreno govori o psihičkim problemima i obećaje revoluciju
Mladi ga vole jer je brutalno iskren. Između ostalog, otvoreno priča o svom opsesivno-kompulzivnom poremećaju zbog kojeg je bio hospitaliziran
Gabriel Boric, ljevičar hrvatskih korijena, mobao bi postati novi čileanski predsjednik. S 35 godina bio bi najmlađi čelnik u povijesti te latinsko-američke zemlje, jedne od najbogatijih i istovremeno jedne od država u Južnoj Americi s najvećom ekonomskom nejednakošću. Duboke političke podjele bile su pozadina drugog kruga predsjedničkih izbora na kojima Čileanci biraju između Borica, na čelu široke ljevičarske koalicije koja uključuje i Komunističku partiju, te ultrakonzervativnog kandidata krajnje desnice Joséa Antonija Kasta.
Kast nudi potpuno suprotnu viziju za budućnost zemlje. Povezan je s režimom bivšeg čileanskog diktatora Augusta Pinocheta i hvali je diktatorovo neoliberalno “ekonomsko nasljeđe”, koje Boric želi promijeniti. Kasta su često uspoređivali s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i brazilskim čelnikom Jairom Bolsonarom, a tijekom izborne utrke otkriveno je da mu je otac, koji je rođen u Njemačkoj, bio član Nacističke stranke, prenosi Guardian.
Izbori se održavaju dvije godine nakon višemjesečnih masovnih prosvjeda protiv vlade, siromaštva i društvene nejednakosti obilježenih nasilnim scenama, a čiji je epilog bio referendum 2020. godine na kojem je 80 posto građana podržalo izmjenu Ustava iz doba Pinochetovog režima. Na novom Ustavu još se radi, a još se ne zna kako će i hoće li se njime mijenjati trajanje mandata i ovlasti predsjednika.
Vođa studentskih prosvjeda
Boric, rođen u najjužnijem čileanskom gradu Punta Arenasu, kao student bio je aktivist i vodio je utjecajnu studentsku organizaciju na Sveučilištu u glavnom gradu Santiagu gdje je studirao pravo. Istaknuo se kao jedan od vođa studentskih prosvjeda 2011. Boric, tada 25-godišnjak, predvodio je desetke tisuća mladih koji su marširali ulicama Santiaga zahtijevajući bolje i jeftinije obrazovanje. Njihovi prosvjedi su na kraju doveli do reformi čileanskog privatiziranog obrazovnog sustava.
U 2014. s 27 godina postao je nezavisni zastupnik u Donjem domu parlamenta kao predstavnik najjužnije čileanske regije Magallanes. Obećao je “premostiti jaz” između prosvjeda i politike, navodi Guardian. Tijekom svog zastupničkog mandata bio je član više stranaka tzv. nove ljevice čiji je cilj bio ponuditi građanima treći izbor između dugogodišnjih opcija na tom političkom spektru – lijevog centra i krajnje ljevice, piše Time. U sedam godina mandata zagovarao je odstupanje od dosadašnjeg čileanskog gospodarskog modela.
Zagovara decentralizaciju Čilea s većom jednakošću, sudjelovanjem cijelog društva i održivošću. Tijekom kampanje, a i prije nje, zalagao se, između ostalog, za ukidanje duga za studente, veću minimalnu plaću i poreze za velike industrije, veće ulaganje iz proračuna za javne službe te prelazak iz privatnog mirovinskog sustava u javni. “Ako je Čile kolijevka neoliberalizma, onda će biti i njegova smrt”, rekao je Boric nakon što je postao predsjednički kandidat ljevice, prenosi Reuters.
Podrška mladih
Boric se, pak, distancirao od nekih ekstremnih stavova krajnje ljevice i često je zagovarao dijalog između političkih protivnika. Mnogi su mu predbacivali što mu je koalicijski partner Komunistička partija, međutim, više je puta naglasio kako je “potpuno predan održavanju demokracije”. Kada je čelnik čileanskih Komunista čestitao predsjedniku Nikaragve na pobjedi na izborima, koji su mnogi ocijenili namještenima, Boric je to osudio.
Time piše da mladi Čileanci cijene Boricevu “brutalnu iskrenost”. Tijekom godina više je puta javno govorio da pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja te da je bio hospitaliziran u psihijatrijskoj bolnici, čime je razbio tabu temu o mentalnom zdravlju u Čileu. Boric predstavlja mlađe, modernije i progresivne birače koji vjeruju da je on usklađen s trenutnim razdobljem. U izbornoj kampanji dobio je podršku mnogih poznatih osoba, među njima i čileansko-američkog glumca Pedra Pascala koji ima glavnu ulogu u popularnoj seriji ‘The Mandalorian’.
Guardian navodi da je Boric ipak bio oprezan tijekom kampanje da ne precijeni kohezijsku moć svoje generacije čelnika studentskih prosvjeda, od kojih su neki stali uz njega tijekom predsjedničke utrke. “Ne izmišljamo novi svjetski poredak i povijest ne počinje s nama. Ta vrsta arogancije je osuđena na propast”, rekao je Boric tijekom zadnje izborne debate.
Obitelj u Hrvatskoj
Boric u svojoj službenoj biografiji navodi da ima hrvatske i katalonske korijene. Njegovi pradjed i prabaka su doselili u Čile s Ugljana 1897. godine, a i Boric je posjetio otok s kojeg su njegovi preci došli 2010. godine. Njegov rođak Domagoj Kombura za Novu TV je u rujnu ispričao kako je Boric htio posjetiti kuću u kojoj mu je pradjed živio. “Bio je sramežljiv i nije znao ni riječ hrvatskog, ali savršeno je govorio engleski. Sve ga je zanimalo, o svemu se raspitivao, totalno normalan čovjek”, rekao je Kombura.
Boricev pradjed je u staroj obiteljskoj kući živio s dva brata, jedan ga je slijedio u Čile dok je drugi ostao na Ugljanu. Zadarski.hr je napravio ekstenzivno istraživanje u obiteljsku povijest obitelji Borić. Navode kako su dva ogranka obitelji izgubila kontakt 1950-ih te da su ga uspostavili 2007. zahvaljujući internetu. Zdenka Borić je objavila crno-bijelu sliku svojeg djeda na stranici posvećenoj Ugljanu, a javio joj se Gabrielov stric Patricio. Međusobna komunikacija je dovela i do više posjeta čileanskih Borića.
O Gabrielu Boricu je 2012., tijekom studentskih prosvjeda koje je vodio, pisao Večernji list. Tada su citirali dio njegovog manifesta u kojem Boric navodi da je do 1991. svake nedjelje njegova obitelj išla na ručak u Jugoslavenski klub. Nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost, taj klub je ime promijenio u Hrvatski klub, a Boric je pisao kako nije razumio koje su se političke promjene dogodile te da je baki jednom prilikom rekao da je on Jugoslaven, zbog čega se ona, napisao je Boric, naljutila.