Pa se tako debatira o digitalnoj forenzici, bandi koja će uskoro u zatvor, poljoprivrednim poticajima, interijeru motela, nacionalnoj sigurnosti, opasnostima digitalnog doba… A za to vrijeme milijarde, ali doslovno milijarde kuna državnog novca nepovratno lepršaju kroz sporedne prozore, uz pažnju javnosti koja se u odnosu na Tolušićeve jade mjeri u mikro jedinicama. Riječ je, naravno, o Uljaniku, drami pulskog (i riječkog, koje je dio iste grupe) brodogradilišta koja već toliko dugo traje da prosječan građanin s nervozom mijenja kanal na daljinskom čim na ekranu vidi zlosretne kranove. A u takvom mraku, kako to kaže slogan na naslovnici Washington Posta, “umire demokracija”.
Najskuplji mrak
Okej, Hrvati imaju svojih mrakova u kojima demokracija umire još temeljitije, ali ni jedan nije toliko skup kao ova zamračena slika nad zbivanjima u Uljaniku.
Dramatični udar na državne financije od 2,5 milijardi kuna krajem prošle godine već isplaćenih jamstava već je lagano prekrio zaborav, ali novi računi stižu na naplatu. Ukoliko se stvari odviju onako kako se u ovom trenutku čini najvjerojatnije, Hrvatska će spašavanje Uljanika platiti između 5,5 i 6,2 milijarde kuna.
Ovdje doista treba malo zastati i napuniti pluća kisikom. Svota od 6,2 milijarde kuna bila bi, recimo, dovoljna za skoro cijele dvije eskadrile od strane hrvatskog ministra obrane neprežaljenih izraelskih F-16 Baraka. Bilo bi, čak, dovoljno i za osam glanc novih američkih najmodernijih F-16 V Block 70 kakve upravo kupuje Bugarska.
Planina novca
Ta planina novca mogla se utrošiti – bez ijednog centa iz EU fondova – u izgradnju deset bolnica poput one koja će se valjda skoro dovršiti u Puli, a koju se najavljuje kao “najmoderniju u Hrvatskoj”. Deset bolnica. Uzmite malo vremena da to mentalno procesuirate.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šest milijardi kuna? Što bi bilo da je, recimo, Hrvatska problem s demografijom adresirala na način da je obitelji svakog od 36.566 djece rođene u 2017. godini uplatila po 164 tisuće kuna? Ili, u domaćoj valuti – više od 20 tisuća eura?! Po djetetu!
Ukoliko, pak, odemo stazom klasičnog dogmatskog liberalizma i kažemo da vrag nosi i Uljanik i desetke tisuća ljudi koji od njega i uz njega (kooperanti) žive i da jednostavno treba “isključiti aparate za održavanje na životu”, onda ćemo proći nešto jeftinije. Na u tom slučaju propalo brodogradilište država će ukupno “pljunuti” oko 4,2 milijarde kuna. A na prostorima Uljanika, dakle, u centru Pule, u žiži istarskog turističkog raja, moći će niknuti neki isplativiji biznis. Tko je rekao hotelsko-turistički? I je li netko pomislio na to da će račun za pokretanje nečijeg nekretninskog biznisa, tih 4,2 milijarde kuna, na kraju priče platiti porezni obveznici? Zvuči kao dobar poguranac u poduzetnički svijet.
Nije u šoldima sve
Naravno, aktualna Vlada nije jedini krivac za skupu propast ili još skuplje spašavanje brodogradnje. Još manje je jedini krivac za to aktualni resorni ministar Darko Horvat, koji je u vruću stolicu ministra gospodarstva uskočio nakon što je “javna percepcija” prije osam mjeseci stajala funkcije Martinu Dalić. Ali brodogradnja visi o koncu već više od desetljeća. A računi stižu baš ovoj Vladi što samo za sebe postavlja pitanje nisu li, pobogu, mogli učiniti više. Da se ne govori o tome da država kao vlasnik 25,5 posto dionica nije lani, primjerice imala pojma o tome da se umjesto sedam brodova za koje je izdala jamstva na pulskim navozima gradi – zrak. Ili možda nije željela imati pojma?
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, vrag odnio novce. Nije u šoldima sve. Mnogo je uzbudljivija ljubav, pa makar i ona u zemunskom motelu. A o fake news ugrozama nacionalne i domovinske sigurnosti i hrabrim tajnim službama koje nas od njih brane da se ne govori.
Hoće li Hrvatska platiti 4,2 milijarde kuna samo da bi netko razvijao turizam u centru Pule?
Spašavanje Uljanika moglo bi koštati preko 6 milijardi kuna; gašenje samo sitne 4,2 milijarde
Ta planina novca mogla se utrošiti - bez ijednog centa iz EU fondova - u izgradnju deset bolnica poput one koja će se valjda skoro dovršiti u Puli, a koju se najavljuje kao “najmoderniju u Hrvatskoj”. Deset bolnica. Uzmite malo vremena da to mentalno procesuirate. Šest milijardi kuna? Što bi bilo da je, recimo, Hrvatska problem s demografijom adresirala na način da je obitelji svakog od 36.566 djece rođene u 2017. godini uplatila po 164 tisuće kuna? Ili, u domaćoj valuti - više od 20 tisuća eura?! Po djetetu!
Je li ministar Tomislav Tolušić doista na čuvenoj slici s damom u crvenom i kokainom – tako se nekako zove glavni medijski i politički sport posljednjih tjedana dana u Hrvata.
Pa se tako debatira o digitalnoj forenzici, bandi koja će uskoro u zatvor, poljoprivrednim poticajima, interijeru motela, nacionalnoj sigurnosti, opasnostima digitalnog doba… A za to vrijeme milijarde, ali doslovno milijarde kuna državnog novca nepovratno lepršaju kroz sporedne prozore, uz pažnju javnosti koja se u odnosu na Tolušićeve jade mjeri u mikro jedinicama. Riječ je, naravno, o Uljaniku, drami pulskog (i riječkog, koje je dio iste grupe) brodogradilišta koja već toliko dugo traje da prosječan građanin s nervozom mijenja kanal na daljinskom čim na ekranu vidi zlosretne kranove. A u takvom mraku, kako to kaže slogan na naslovnici Washington Posta, “umire demokracija”.
Najskuplji mrak
Okej, Hrvati imaju svojih mrakova u kojima demokracija umire još temeljitije, ali ni jedan nije toliko skup kao ova zamračena slika nad zbivanjima u Uljaniku.
Dramatični udar na državne financije od 2,5 milijardi kuna krajem prošle godine već isplaćenih jamstava već je lagano prekrio zaborav, ali novi računi stižu na naplatu. Ukoliko se stvari odviju onako kako se u ovom trenutku čini najvjerojatnije, Hrvatska će spašavanje Uljanika platiti između 5,5 i 6,2 milijarde kuna.
Ovdje doista treba malo zastati i napuniti pluća kisikom. Svota od 6,2 milijarde kuna bila bi, recimo, dovoljna za skoro cijele dvije eskadrile od strane hrvatskog ministra obrane neprežaljenih izraelskih F-16 Baraka. Bilo bi, čak, dovoljno i za osam glanc novih američkih najmodernijih F-16 V Block 70 kakve upravo kupuje Bugarska.
Planina novca
Ta planina novca mogla se utrošiti – bez ijednog centa iz EU fondova – u izgradnju deset bolnica poput one koja će se valjda skoro dovršiti u Puli, a koju se najavljuje kao “najmoderniju u Hrvatskoj”. Deset bolnica. Uzmite malo vremena da to mentalno procesuirate.
Šest milijardi kuna? Što bi bilo da je, recimo, Hrvatska problem s demografijom adresirala na način da je obitelji svakog od 36.566 djece rođene u 2017. godini uplatila po 164 tisuće kuna? Ili, u domaćoj valuti – više od 20 tisuća eura?! Po djetetu!
Ukoliko, pak, odemo stazom klasičnog dogmatskog liberalizma i kažemo da vrag nosi i Uljanik i desetke tisuća ljudi koji od njega i uz njega (kooperanti) žive i da jednostavno treba “isključiti aparate za održavanje na životu”, onda ćemo proći nešto jeftinije. Na u tom slučaju propalo brodogradilište država će ukupno “pljunuti” oko 4,2 milijarde kuna. A na prostorima Uljanika, dakle, u centru Pule, u žiži istarskog turističkog raja, moći će niknuti neki isplativiji biznis. Tko je rekao hotelsko-turistički? I je li netko pomislio na to da će račun za pokretanje nečijeg nekretninskog biznisa, tih 4,2 milijarde kuna, na kraju priče platiti porezni obveznici? Zvuči kao dobar poguranac u poduzetnički svijet.
Nije u šoldima sve
Naravno, aktualna Vlada nije jedini krivac za skupu propast ili još skuplje spašavanje brodogradnje. Još manje je jedini krivac za to aktualni resorni ministar Darko Horvat, koji je u vruću stolicu ministra gospodarstva uskočio nakon što je “javna percepcija” prije osam mjeseci stajala funkcije Martinu Dalić. Ali brodogradnja visi o koncu već više od desetljeća. A računi stižu baš ovoj Vladi što samo za sebe postavlja pitanje nisu li, pobogu, mogli učiniti više. Da se ne govori o tome da država kao vlasnik 25,5 posto dionica nije lani, primjerice imala pojma o tome da se umjesto sedam brodova za koje je izdala jamstva na pulskim navozima gradi – zrak. Ili možda nije željela imati pojma?
No, vrag odnio novce. Nije u šoldima sve. Mnogo je uzbudljivija ljubav, pa makar i ona u zemunskom motelu. A o fake news ugrozama nacionalne i domovinske sigurnosti i hrabrim tajnim službama koje nas od njih brane da se ne govori.