Stvar je posve naša i posve uobičajena. Tko ne podnosi HDZ – a fakat se ne može reći da u ovih 30 godina nisu za to dali obilje štofa- ne bi ni pod mukama priznao da je njihov premijer eventualno napravio nešto ispravno u ovoj sveproždirućoj krizi. Iako se na papiru može dokazati da jest.
Pa tko si ti uopće, zmijo jedna?
Momentalno je Andrej Plenković personifikacija tih taloga opravdanog bijesa prema HDZ-ovoj otimačkoj privatizaciji, korupciji, Sanaderu i Karamarku. Da sad izmisli lijek protiv korone, našlo bi mu se bar to da njegova medicina presporo djeluje.
Protiv Davora Bernardića pred dobrim dijelom SDP-a ne smiješ ni zucnuti jer to automatski znači da si se prodao HDZ-u. Jedna pogubljena gospođa neki dan me naumila razotkriti kao prevrtljivicu jer sam u ponedjeljak napisala da su Hasanbegović, Glasnović i Škoro niškoristi, a u srijedu mi je bio na tapetu HDZ-ov uhljeb Ivan Škaričić, ravnatelj u onom zaraženom splitskom domu.
Ta ulična logika ide ovako. Ako ti antiplenkovićeva desnica ne valja, tu smo, znači da si za HDZ. A kako onda drugi dan kritiziraš taj isti HDZ? Pa tko si ti uopće, zmijo jedna i čegrtušo?
Jednostavno je rekao: ‘Ne znam’
Pustimo sad te iracionalnosti koje mnoge ne napuštaju ni u najgorim vremenima. Prisutne su posvuda kao i CO2 u zraku. I Milanović, s ovim svojim TV nastupom i bilo čime što bekne, ide u to sektaško sito, kao i svi. Žao mi je što ću tek sada doprinijeti toj žalosnoj pomutnji kad kažem da mi je u njegovom i inače razboritom intervjuu bilo najbolje što je na epidemiološka i neka druga za njega prestručna pitanja otvoreno rekao da – ne zna. Kolegica je, na primjer, htjela čuti koji je njegov stav oko testiranja na koronu. ”Ne znam”, kratko se izjasnio Milanović.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I na pitanje o tome kako tumači tako stravičnu eskalaciju bolesti u Italiji opet slična stvar:”Ja na to nemam odgovor i neću do njega ni doći sam, nego će mi ga netko morati argumentirano podastrijeti. (…) Morat ćemo napraviti analizu kad se sve završi, zbog nas samih, ne radi kritike jer trenutno je nemam i nema razloga za nju. A i ako ga ima, treba malo držati jezik na nekom mjestu, za sada”.
U prošlosti baš nije bio poznat po poniznosti
Bit će dosta takvih koji će na ovo podrugljivo dizati obrvu. Jer zašto, pobogu, ova ovdje posebno pohvaljuje to što je upitani visoki dužnosnik sasvim otvoreno priznao da nešto ne zna? Zar to ne pokazuje koliko je nekompetentan? Vidiš kako su pametnjakovića satjerali u škripac. Kako banalno i kako pogrešno. Pa jasno da Milanović, kao ni bilo tko osim stručnjaka za to specifično područje, ne može znati odgovore na takva pitanja jer se treba adekvatno školovati čak i da bi se o njima moglo nagađati.
I baš je poučno ispalo što je otklonio priliku da se na njima sveznadarski ”istakne”. Time je pokazao visok stupanj intelektualne poniznosti, po čemu u prošlosti, ako ćemo pravo, nije bio osobito slavan. Jer kako bi, doista, pravnik po obrazovanju mogao i smio suditi treba li više testirati ili je ovo dovoljno, jesu li sve epidemiološke mjere u Hrvatskoj najbolje odvagnute i hoće li na koncu u liberalnoj Švedskoj biti više ili manje žrtava per capita nego u Srbiji koja se odlučila za drakonski režim policijskog sata? A kad se nešto ne zna i ne može znati, potrebno je to i reći.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Navikli smo se na sasvim druge standarde
U hrvatskoj politici navikli smo se na sasvim druge standarde. Slušaš i ne vjeruješ. Smjernice o ekonomiji usude se propisivati političari koji ne znaju ni platiti račun e-bankingom. Povodom umjetničke vrijednosti filmova i kazališnih predstava prvi dižu mač i motiku nositelji svjedodžbi škole učenika u privredi. Isto je s cjepivima. Porezima. Klimatskim promjenama. A, naravno,i s uzrocima ove pandemije.
Kako se ignorantsko lupetanje može pretvoriti u neslanu karikaturu vidjeli smo ovih dana u slučaju onog izraelskog ministra zdravstva Yaakova Litzmana koji je svima probijao uši dokazujući kako je virus Božja kazna za homoseksualnost. A onda je javljeno da je i on obolio od korone.
Fingiranje kompetentnosti je opasno
Još davno u 16, stoljeću, francuski filozof Michel de Montaigne mudro je kazao da su ”prava kuga ljudi koji se hvale svojim znanjem”. Znanje se vidi samo, ako ga ima. Fingiranje kompetentnosti i pameti je opasno. Naša kultura, međutim, pothranjuje politički uspon arogantnih likova s neumjesnim i prostačkim viškom pouzdanja u svoju siromašnu naobrazbu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pogledajmo Trumpa. Mnogi ljudi iz nekog neobjašnjivog razloga uvjereni su da znaju sve i o svemu će militantno naturati cijelom svijetu svoja invalidna i ničim potkrijepljena mišljenja. Zato je cool što je Milanović pokazao da treba govoriti kad se zna, a suzdržati se od mudrovanja kad se nešto ne zna. Pa ajmo sad. Slobodno udrite.
Hrabro je i potrebno priznati da nešto ne znaš. To je najbolja Milanovićeva poruka
Pokazao je visok stupanj poniznosti, po čemu u prošlosti, ako ćemo pravo, nije bio osobito slavan
Kako bi, doista, pravnik po obrazovanju mogao i smio suditi treba li više testirati ili je ovo dovoljno, jesu li sve epidemiološke mjere u Hrvatskoj najbolje odvagnute i hoće li na koncu u liberalnoj Švedskoj biti više ili manje žrtava per capita nego u Srbiji koja se odlučila za drakonski režim policijskog sata? A kad se nešto ne zna i ne može znati, potrebno je to i reći
Napisala sam jučer u točno dvije riječi da je Zoran Milanović u intervjuu televiziji N1 bio jako dobar pa me dio publike spržio ognjenom munjom nebeskom. Doduše, suma argumenata bila je tanka. Ovaj predsjednik Republike im jednostavno ide na jetra i to je to. Te frajer se besposlen izležava na Pantovčaku. Te lako je odozgo laprdati kad se ne mora ništa raditi. Te dvorska luda. Lažni socijaldemokrat. Te sad je našao zanovijetati oko dvotrećinske većine. Te Milanovićeva razina je kvartovski kafić. I sve tako, te ovo, te ono. Ajde dobro.
Stvar je posve naša i posve uobičajena. Tko ne podnosi HDZ – a fakat se ne može reći da u ovih 30 godina nisu za to dali obilje štofa- ne bi ni pod mukama priznao da je njihov premijer eventualno napravio nešto ispravno u ovoj sveproždirućoj krizi. Iako se na papiru može dokazati da jest.
Pa tko si ti uopće, zmijo jedna?
Momentalno je Andrej Plenković personifikacija tih taloga opravdanog bijesa prema HDZ-ovoj otimačkoj privatizaciji, korupciji, Sanaderu i Karamarku. Da sad izmisli lijek protiv korone, našlo bi mu se bar to da njegova medicina presporo djeluje.
Protiv Davora Bernardića pred dobrim dijelom SDP-a ne smiješ ni zucnuti jer to automatski znači da si se prodao HDZ-u. Jedna pogubljena gospođa neki dan me naumila razotkriti kao prevrtljivicu jer sam u ponedjeljak napisala da su Hasanbegović, Glasnović i Škoro niškoristi, a u srijedu mi je bio na tapetu HDZ-ov uhljeb Ivan Škaričić, ravnatelj u onom zaraženom splitskom domu.
Ta ulična logika ide ovako. Ako ti antiplenkovićeva desnica ne valja, tu smo, znači da si za HDZ. A kako onda drugi dan kritiziraš taj isti HDZ? Pa tko si ti uopće, zmijo jedna i čegrtušo?
Jednostavno je rekao: ‘Ne znam’
Pustimo sad te iracionalnosti koje mnoge ne napuštaju ni u najgorim vremenima. Prisutne su posvuda kao i CO2 u zraku. I Milanović, s ovim svojim TV nastupom i bilo čime što bekne, ide u to sektaško sito, kao i svi. Žao mi je što ću tek sada doprinijeti toj žalosnoj pomutnji kad kažem da mi je u njegovom i inače razboritom intervjuu bilo najbolje što je na epidemiološka i neka druga za njega prestručna pitanja otvoreno rekao da – ne zna. Kolegica je, na primjer, htjela čuti koji je njegov stav oko testiranja na koronu. ”Ne znam”, kratko se izjasnio Milanović.
I na pitanje o tome kako tumači tako stravičnu eskalaciju bolesti u Italiji opet slična stvar:”Ja na to nemam odgovor i neću do njega ni doći sam, nego će mi ga netko morati argumentirano podastrijeti. (…) Morat ćemo napraviti analizu kad se sve završi, zbog nas samih, ne radi kritike jer trenutno je nemam i nema razloga za nju. A i ako ga ima, treba malo držati jezik na nekom mjestu, za sada”.
U prošlosti baš nije bio poznat po poniznosti
Bit će dosta takvih koji će na ovo podrugljivo dizati obrvu. Jer zašto, pobogu, ova ovdje posebno pohvaljuje to što je upitani visoki dužnosnik sasvim otvoreno priznao da nešto ne zna? Zar to ne pokazuje koliko je nekompetentan? Vidiš kako su pametnjakovića satjerali u škripac. Kako banalno i kako pogrešno. Pa jasno da Milanović, kao ni bilo tko osim stručnjaka za to specifično područje, ne može znati odgovore na takva pitanja jer se treba adekvatno školovati čak i da bi se o njima moglo nagađati.
I baš je poučno ispalo što je otklonio priliku da se na njima sveznadarski ”istakne”. Time je pokazao visok stupanj intelektualne poniznosti, po čemu u prošlosti, ako ćemo pravo, nije bio osobito slavan. Jer kako bi, doista, pravnik po obrazovanju mogao i smio suditi treba li više testirati ili je ovo dovoljno, jesu li sve epidemiološke mjere u Hrvatskoj najbolje odvagnute i hoće li na koncu u liberalnoj Švedskoj biti više ili manje žrtava per capita nego u Srbiji koja se odlučila za drakonski režim policijskog sata? A kad se nešto ne zna i ne može znati, potrebno je to i reći.
Navikli smo se na sasvim druge standarde
U hrvatskoj politici navikli smo se na sasvim druge standarde. Slušaš i ne vjeruješ. Smjernice o ekonomiji usude se propisivati političari koji ne znaju ni platiti račun e-bankingom. Povodom umjetničke vrijednosti filmova i kazališnih predstava prvi dižu mač i motiku nositelji svjedodžbi škole učenika u privredi. Isto je s cjepivima. Porezima. Klimatskim promjenama. A, naravno,i s uzrocima ove pandemije.
Kako se ignorantsko lupetanje može pretvoriti u neslanu karikaturu vidjeli smo ovih dana u slučaju onog izraelskog ministra zdravstva Yaakova Litzmana koji je svima probijao uši dokazujući kako je virus Božja kazna za homoseksualnost. A onda je javljeno da je i on obolio od korone.
Fingiranje kompetentnosti je opasno
Još davno u 16, stoljeću, francuski filozof Michel de Montaigne mudro je kazao da su ”prava kuga ljudi koji se hvale svojim znanjem”. Znanje se vidi samo, ako ga ima. Fingiranje kompetentnosti i pameti je opasno. Naša kultura, međutim, pothranjuje politički uspon arogantnih likova s neumjesnim i prostačkim viškom pouzdanja u svoju siromašnu naobrazbu.
Pogledajmo Trumpa. Mnogi ljudi iz nekog neobjašnjivog razloga uvjereni su da znaju sve i o svemu će militantno naturati cijelom svijetu svoja invalidna i ničim potkrijepljena mišljenja. Zato je cool što je Milanović pokazao da treba govoriti kad se zna, a suzdržati se od mudrovanja kad se nešto ne zna. Pa ajmo sad. Slobodno udrite.