Hranić je hladno pročitao ispriku na YouTubeu samo da sačuva nadbiskupsku titulu, moć i privilegije
Sada samo preostaje vidjeti hoće li se njime pozabaviti Sveta Stolica
Nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić prošao je u svega nekoliko dana dramatičan put od lošega prema goremu i natrag kakav se rijetko viđa. Najprije je zaprepaštena javnost saznala da je dugo štitio svećenika Zlatka Rajčevca koji je seksualno zlostavljao maloljetnice, te da mu je trebalo punih 14 mjeseci da slučaj prijavi policiji. Potom je Hranić sve zgromio, od svećenika i vrha Katoličke crkve do vjernika i građana, brinući se za “dostojanstvo zlostavljača” dok je potpuno zanemario žrtve. I na taj način ih je izjednačio sa seksualnim predatorom.
Međutim, niti riječju nije spomenuo da je vukovarski sud prije župnikove smrti 2021. godine potvrdio optužnicu za zlostavljanje ne jedne, nego pet maloljetnica. I pronašao je nevjerojatno objašnjenje: nije maknuo župnika od djece i maloljetnika jer se starcima ruši njihov svijet ako ih se smijeni, a osim toga nije imao na raspolaganju dovoljno župnika. Čak je optužio novinara Novosti Hrvoja Šimičevića, koji je otkrio tu aferu, da ga je obijedio poluistinama. Od pet žena koje su prijavile župnika Rajčevca jedna je javno svjedočila da ju je župnik seksualno zlostavljao čak deset godina.
Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj morala je osuditi Hranića
Sve je to toliko ogorčilo javnost da je morala reagirati Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj koja je, diplomatski uvijeno, ali ipak vrlo izravno, osudila bešćutnost nadbiskupa Hranića. I tada dolazi do preokreta: Hranić je pokajnički priznao da je pogriješio, ispričao se žrtvama svećenika Rajčevca, posebno onima koji su prijavili slučaj, kao i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti što osumnjičenog župnika nije uklonio iz župe.
Zaključio je kako je “tek slušajući javno svjedočanstvo jedne žrtve, kao i glas crkvene i opće javnosti, preispitujući sebe samoga pred raspetim Gospodinom, uvidio koliko sam veliki propust i pogrešku učinio vodeći brigu o svećeniku, a ne videći patnju žrtava i potrebu zaštite koju su od mene tražile. Priznajem to i s osjećajem duboke postiđenosti izričem svoje kajanje.”
Docent HKS-a pozdravio Hranićevu ispriku
To njegovo priznanje dočekano je u dijelu medija i javnosti s razumijevanjem i odobravanjem. Pa je, primjerice, ocijenjeno da je to pravi potez nadbiskupa Hranića, dok je docent Anto Mikić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta pozdravio ispriku Hranića smatrajući da je sada teško zamisliti da bi netko u Crkvi nakon ovakvog istupa jednog nadbiskupa u budućim slučajevima otkrivanja seksualnog zlostavljanja, osobito maloljetnika, mogao ići ispod ovih standarda. Zaključio je kako si je Crkva skrivanjem seksualnog zlostavljanja napravila veliku štetu te da bi nadbiskup Hranić, ako uistinu pristupi žrtvama s poniznošću i priznanjem vlastite krivice, mogao ponovno steći povjerenje vjernika.
Ispričao je kako je njegov najbolji prijatelj čak i njemu tajio da je bio seksualno zlostavljan od strane svećenika što pokazuje koliko je žrtvama teško o tome govoriti čak i najbližim prijateljima. Istaknuto je također da bi Hranićeva isprika žrtvama svećenika Zlatka Rajčevca definitivno mogla dovesti do promjene paradigme kada je riječ o odnosu hrvatskog društva prema problemu seksualnog zlostavljanja djece u Katoličkoj crkvi. Takve isprike, kažu, dosad u hrvatskoj povijesti nije bilo. Također, tvrdi se da je Hranićeva isprika pozitivna budući je nehotično prokazala klerikalno licemjerje s kojim bi zauvijek valjalo raskrstiti.
Žrtva kaže da nije osjetila nikakvo suosjećanje od Hranića
I dok je većina zadovoljna isprikom nadbiskupa, Ana Grgić, jedna od žrtava svećenika Zlatka Rajčevca u Sotinu, odmah je kazala kako joj isprika nadbiskupa Hranića ne znači puno “jer nisam osjetila nikakvo suosjećanje ili savjesno sagledavanje situacije. ”
I potpuno je u pravu. Nadbiskup Hranić, naime, nije se želio pokajati pred novinarima kako ne bi morao odgovarati na njihova pitanja, već je hladno pročitao napisani tekst i stavio ga na YouTube, uvjeren da je tako njegov problem riješen. Upravo takav način komuniciranja stvara dojam, kojemu se teško oteti, da se nadbiskup Hranić tako ponizno ispričavao isključivo kako bi sačuvao nadbiskupsku titulu, moć i privilegije. Da nije tako, zasigurno bi progovorio o svojoj odgovornosti te otvorio mogućnost da snosi konzekvence zbog svog ponašanja.
Također, svoje kajanje iskazao je tek nakon što ga je oprala Apostolska nuncijatura odnosno veleposlanstvo Svete Stolice. Naime, izjava nuncijature, kako je objasnio sociolog Ivica Maštruko, “ne može se zaobići nego dapače, mora mu se posvetiti pažnja i apsolutno ga crkvena hijerarhija treba uvažavati.”
Njemački kardinal svoju ispriku potvrdio je ostavkom
Zbog svega toga teško je do kraja povjerovati u iskrenost isprike nadbiskupa Hranića jer se on odlučio na pokajanje tek kad je postao svjestan da bi mogao biti pozvan na odgovornost. Jer i on je svjestan da, premda Vatikan rijetko poduzima sankcije protiv biskupa, nadbiskupa i kardinala, ipak ih, zbog sličnih prijestupa, smjenjuje ili prisiljava na ostavke.
Tako je baš ovih dana papa Franjo prihvatio ostavku Franza-Josefa Bodea, biskupa Osnabrücka u Njemačkoj. Njega je u svom izvješću Sveučilište u Osnabrücku optužilo za nemar pri istraživanju seksualnog zlostavljanja maloljetnika u njegovoj biskupiji.
Kardinal Bode priznao je da je u slučajevima zlostavljanja “pogrešno prosuđivao slučajeve, često se ponašao oklijevajući i donosio neke pogrešne odluke, te nije uspio ispuniti svoju odgovornost kao biskupa u tim točkama.” Dakle, pokajao se na isti način kao i nadbiskup Hranić, ali je svoju iskrenost potvrdio ostavkom.
U Americi zbog sličnih propusta ostavke daju biskupi i kardinali
Za razliku od Hranića i biskup Richard Malone iz Buffala u državi New York, zbog kritika da nije sankcionirao svećenike koji su bili optuženi za seksualno zlostavljanje, također je podnio ostavku.
“Zaključio sam nakon mnogo molitvi i razlučivanja da će duhovnoj dobrobiti ljudi Biskupije Buffalo bolje služiti novi biskup koji je možda sposobniji donijeti pomirenje, ozdravljenje i obnovu koja je toliko potrebna”, zaključio je biskup Malone. Dakle, i biskup Malone je, kao i Hranić, optužen da je zataškavao i štitio seksualne zlostavljače, ali on se nije zadržao samo na isprici, nego je odstupio s dužnosti.
Kardinal Bernard Law povukao se iz vodstva Bostonske nadbiskupije nakon što je list The Boston Globe otkrio da nije uklonio svećenike optužene za zlostavljanje, nego ih je jednostavno preraspodijelio u nove župe. Američki biskup Robert Finn, katolički prelat u središtu SAD-a, također je dao ostavku te je čak kazneno osuđen za loše postupanje sa svećenikom zlostavljačem.
Anglikanska crkva energično se obračunala s onima koji prikrivaju pedofiliju
U Katoličkoj crkvi u Čileu sva 34 aktivna biskupa ponudila su svoje ostavke, zbog, kako je papa Franjo objasnio, njihova “teškog nemara” u istraživanju zlostavljanja i zaštiti djece. Kao i Hranić, tako su i oni “zamolili oproštenje za bol koju su nanijeli žrtvama, papi, Božjem narodu i našoj zemlji za teške pogreške i propuste koje smo počinili”. Zahvalili su žrtvama na njihovoj “ustrajnosti i hrabrosti” što su nastavile osuđivati zločine i zataškavanje od strane Crkve unatoč “nerazumijevanju i napadima iz iste crkvene zajednice”.
Na kraju je papa Franjo prihvatio ostavke ukupno sedam čileanskih biskupa zbog toga što nisu reagirali na optužbe o zlostavljanju i u nekim su ih slučajevima i prikrivali. Papa Franjo ih je također optužio da su neke krivce svećenike, doduše, izbacili iz svojih redova, ali su ih “zatim na očito nepromišljen način preselili u druge biskupije i davani su im biskupijski ili župni poslovi koji su im omogućavali svakodnevni kontakt s maloljetnicima.”
Anglikanska državna crkva Engleske i njene sestrinske crkve također su se energično obračunale s onima koji su okretali glavu od seksualnih zlostavljača u svojim redovima. Tako je bivši nadbiskup Canterburyja Lord George Carey morao odstupiti s počasne dužnosti pomoćnog biskupa u biskupiji Oxford, zbog optužbi da je prikrivao svećenikova seksualna zlostavljanja djece.
Optužen je i bivši osobni tajnik Ivana Pavla II
Vatikan je također kaznio dvojicu poljskih biskupa, bivšeg nadbiskupa Gdanjska Sławoja Leszek Głódźa i bivšeg biskupa Kalisza Edwarda Janiaka zbog “nemarnog odgovora na seksualno zlostavljanje maloljetnika od strane pripadnika katoličkog klera.” Zabranjeno im je javno slavljenje mise i zatraženo je da napuste svoje bivše biskupije, kao i da uplate u fond za žrtve. Sveta Stolica je objavila da je Vatikan poduzeo mjere kao odgovor na “prijavljeni nemar” i “propuste” Janiaka i Głódźa “u slučajevima seksualnog zlostavljanja maloljetnika od strane nekih svećenika.”
Inače, i Katolička crkva u Poljskoj posljednjih je godina pogođena nizom otkrića o seksualnom zlostavljanju. Među optuženima je i Stanisław Dziwisz, koji je služio kao osobni tajnik poljskog pape Ivana Pavla II, jer je ignorirao slučajeve zlostavljanja maloljetnika i primao mito od onih koji su bili optuženi za ta nedjela.
Nemoguće je navesti sve slučajeve
Iz svih tih nasumce odabranih primjera, jer je nemoguće sve spomenuti, vidljivo je da isprike i kajanja nisu bila dovoljna te da su zbog prikrivanja i zataškavanja seksualnog zlostavljanja mnogi biskupi bili smijenjeni ili su bili prisiljeni sami dati ostavke.
S obzirom da je Hrvatske biskupska konferencija vrlo neuvjerljivo reagirala na ponašanje nadbiskupa Hranića, ne preostaje drugo nego vidjeti hoće li nešto poduzeti Vatikan. Slučajevi koje smo naveli pokazuju da je Sveta Stolica odlučna razračunati se sa svima onima koji ne štite djecu i maloljetnike od pohlepnih seksualnih predatora. Hoće li i u slučaju nadbiskupa Hranića, postupiti kao u spomenutim skandalima ili će prijeći preko toga, pokazat će vrijeme.