Hrvatski tim spasilaca napušta Tursku: 'Odlaze i ostali, šanse da je još netko živ pod ruševinama praktički nema'

Hrvatski tim za potragu i spašavanje u utorak je u jutarnjim satima napustio tursku pokrajinu Hatay i krenuo prema Ankari gdje će prenoćiti i nastaviti put prema Hrvatskoj, objavilo je Ravnateljstvo civilne zaštite MUP-a.

U razornom potresu magnitude 7.8 koji je 6. veljače pogodio Tursku i Siriju poginulo je više od 37.000 ljudi.

To je peti najsmrtonosniji potres u ovom stoljeću, a zbog razmjera katastrofe u pomoć su pohitali specijalni timovi za potragu i spašavanje ljudi iz ruševina, među kojima i hrvatski tim Ravnateljstva civilne zaštite MUP-a. U pomoć Turskoj pridružili su se i potražni timovi s psima tragačima Hrvatske gorske službe spašavanja.

Šanse za preživljavanje gotovo nepostojeće

Tomislav Marević, dio hrvatskog tima koji je bio raspoređen u Antakyji, gradu koji je prije potresa brojio preklo 200.000 stanovnika, rekao je dan ranije da se radi o razaranju golemih razmjera te da je “gotovo cijeli grad je jedna velika ruševina”.

Hrvatski tim za spašavanje iz ruševina s 41 pripadnikom i sedam pasa stigao je na sam jug Turske prošli četvrtak, ali u šest dana traganja nisu pronašli nijednu živu osobu.

Koordinacijski centar koji je na terenu raspoređivao međunarodne timove počeo je s otpuštanjem dijela timova koji su među prvima stigli u Tursku jer više ne postoji potreba za takvim tipom potrage, nakon što su odgovorna tijela procijenila da šanse za preživljavanje toliko dugo pod ruševinama gotovo nepostojeće.

Vraćaju se kamionima i kombijima

Ravnatelj Civilne zaštite Damir Trut na televiziji N1 je izjavio da u Turskoj ima gradova koji više praktički ne postoje. “Pokrajina Hatay je porušena u potpunosti i nema više objekata koji su mogući za neki budući život. Naš tim je jutros otpušten i krenuo je prema Ankari gdje će ih primiti veleposlanik te će tamo i noćiti. U Tursku su išli najbrže što su mogli i spavali su četiri sata i to je bio ogroman napor, a sada će to biti nešto lakše. Vraćaju se kamionima i kombijima kao što su i išli”, rekao je Trut.

“Jedan od zahtjeva je bio da se timovi mogu brinuti za sebe i naš je tim u tome uspio. Prvo su stigli u Adanu, a onda su prebačeni u tu najtežu pokrajinu Hatay”, dodao je.

U Hatayju ni trgovine ni benzinske u krugu od 200 km

“Svi koji se sada nađu preživjeli je čudo. Odluku o dolasku i odlasku timova za spašavanje donosi Turska. I sada su donijeli odluku o otpuštanju većine međunarodnih timova jer više nema toliko potraga i spašavanja, nego ide teška mehanizacija i otkopavanje. Ako se nađe netko tko je preživio, njega se spasi, ali to je sada gotovo nemoguće. Imali smo situaciju gdje se netko preživjeli spasi pa onda premine u bolnici jer organizam to jednostavno ne može izdržati”, rekao je.

“Postoji nekoliko faza. Prva je faza zahvalnosti svima koji dolaze pomoći, pa faza nade o spašavanju bližnjih, no kada se to ne dogodi dolazi do faze bijesa gdje su svi krivi, od države, susjeda, spasilaca. To je nešto što se stvori u glavama ljudi. Turska ima ogromne kapacitete, 25.000 spasilaca je tu, riječ je ogromnom području, jedno 500.000 ljudi je evakuirano. Teško je snabdijevanje jer u Hatayu nema u krugu od 200 km ni trgovine, ni benzinske. I našim ljudima bi to bio problem da nisu bili samoodrživi”, objasnio je Trut.