Riječ ”suvremena”, međutim, nije jednoznačna. Suvremena hrvatska država bila bi, pod jedan, ona sadašnja država čiji smo mi suvremenici. Ali suvremena hrvatska država je, pod dva, i ona država koja ide u korak s vremenom, moderna, dakle primjerena po svojim zasadama i praksi uzusima demokracije suvremenog doba.
S Plenkovićem se možemo složiti ako je mislio na prvo značenje, ali nikako ako mu je na pameti bilo i drugo. Jer, da, ”suvremena” Hrvatska i danas na leđima nosi terete Tuđmanovog nasljeđa. Ali zbog toga kako je prvi predsjednik HDZ-a i Hrvatske shvaćao demokratsku suvremenost i u što se to putem razvilo – imamo puno razloga da mu se na toj ostavštini ne zahvaljujemo.
Filipović je 30. ministar koji odlazi
Jer upravo je Tuđman u mladoj državi devedesetih otvorio vrata nizu devijacija o koje se i dandanas sapliće hrvatsko društvo. On je njihov začetnik i ideator. Evo, i ova današnja korupcijsko-cinkaroška afera, zbog koje je predsjednik Vlade smijenio ministra gospodarstva Davora Filipovića i njegova posebnog savjetnika Juricu Lovrinčevića ima opet genetske veze s Tuđmanom.
Tuđman je, naime, otac hrvatske korupcije, ona 30 i kusur godina nakon njegovog zlatnog doba, kad je prvo zbrinjavao sebe, svoje sinove i kćer, i dalje proždire javne resurse ove države gdje god da ih ima i na njima se razmnožava kao otrovna gljiva. Njeno je podzemno i nadzemno korijenje razgranato kao žile baobaba i već je otvrdlo poput kamena.
Filipović je 30. ministar koji odlazi iz ove Vlade, a ona se sa svojim prethodno hvaljenim i idealiziranim funkcionerima rastajala uglavnom zbog korupcijskih skandala koji se više nisu dali pokrivati. Njihov je dijapazon širok i obuhvaća skoro sve što se da zamisliti, od mita, malverzacija sa zemljištima i stanovima, bespravne gradnje i aranžmana ispod stola, do direktne krađe živog novca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U korist HDZ-ovaca i njima bliskih
Povijest tog invazivnog tumora seže upravo od Tuđmana u čijoj je glavi bilo normalno i opravdano da se po političkoj podobnosti dijele narodne tvornice, zaposlenja i ordeni, javne dužnosti u biblioteci, bolnici i na javnoj televiziji, bankovni krediti i specijalizacije i sve drugo što pripada u kategoriju javnog sektora i javna svojine.
Pa upravo je Franjo Tuđman, i to usred rata, definirao Hrvatsku kao plijen njegove stranačke kaste i njihovih srodnika i kumova i od toga se zapravo ni do danas nije odstupilo. S vremenom je, doduše, taj okorjeli sustav na van postao malo umiveniji, imamo, kao, javne natječaje, bodovanja i priču da su sve divne mogućnosti otvorene svima po kriteriju ”izvrsnosti”. Ali kad se sve svede pod crtu, na svim bunarima javnog novca izvrsni ispadnu samo HDZ-ovci i njihovi bližnji.
Nova društvena stratifikacija
Zato se, s jedne strane, iz ove lijepe zemlje iselilo milijun ljudi, 400 tisuća u posljednjih deset godina. S druge se strane formirao taj neprobojni bedem ljubavi prema stranci koja jedina svojim sljedbenicima rješava sve životne i karijerne probleme, a i kad padnu, za njih se očinski pobrine na nekoj rezervnoj sinekuri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A s treće smo strane u ovoj državi dobili novu društvenu stratifikaciju s vlasnicima ogromnog kapitala koji je nastao na pretvorbenoj otimačini, a razvio se, razigrao i sebi izgradio vječni status na najsirovijim pogodovanjima i dilovima s politikom.
Za to se zahvaljivati Tuđmanu, to bi zaista bila nova tortura i autosadizam. Pa to ostavljamo Plenkoviću i HDZ-u koji su, kao dobri učenici, tuđmanovštinom i nakon Tuđmana okovali kompletnu Hrvatsku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I ova korupcijsko-cinkaroška afera ima genetske veze s Tuđmanom. Plenković i HDZ su tuđmanovštinom okovali Hrvatsku
Tuđman je otac hrvatske korupcije, ona 30 i kusur godina nakon njegova zlatnog doba i dalje proždire javne resurse ove države
Povijest tog invazivnog tumora seže upravo od Tuđmana, u čijoj je glavi bilo normalno i opravdano da se po političkoj podobnosti dijele narodne tvornice, zaposlenja i ordeni, javne dužnosti u biblioteci, bolnici i na javnoj televiziji, bankovni krediti i specijalizacije i sve drugo što pripada u kategoriju javnog sektora i javne svojine
U nedjelju je bila 24. godišnjica smrti Franje Tuđmana. Polažući na njegov grob vijenac od crvenog, bijelog i plavog cvijeća, sadašnji prvak Tuđmanove stranke i premijer Andrej Plenković rekao je da prvom predsjedniku samostalne Republike Hrvatske svi moramo biti zahvalni zbog njegove uloge ključne uloge ”u stvaranju suvremene hrvatske države”.
Riječ ”suvremena”, međutim, nije jednoznačna. Suvremena hrvatska država bila bi, pod jedan, ona sadašnja država čiji smo mi suvremenici. Ali suvremena hrvatska država je, pod dva, i ona država koja ide u korak s vremenom, moderna, dakle primjerena po svojim zasadama i praksi uzusima demokracije suvremenog doba.
S Plenkovićem se možemo složiti ako je mislio na prvo značenje, ali nikako ako mu je na pameti bilo i drugo. Jer, da, ”suvremena” Hrvatska i danas na leđima nosi terete Tuđmanovog nasljeđa. Ali zbog toga kako je prvi predsjednik HDZ-a i Hrvatske shvaćao demokratsku suvremenost i u što se to putem razvilo – imamo puno razloga da mu se na toj ostavštini ne zahvaljujemo.
Filipović je 30. ministar koji odlazi
Jer upravo je Tuđman u mladoj državi devedesetih otvorio vrata nizu devijacija o koje se i dandanas sapliće hrvatsko društvo. On je njihov začetnik i ideator. Evo, i ova današnja korupcijsko-cinkaroška afera, zbog koje je predsjednik Vlade smijenio ministra gospodarstva Davora Filipovića i njegova posebnog savjetnika Juricu Lovrinčevića ima opet genetske veze s Tuđmanom.
Tuđman je, naime, otac hrvatske korupcije, ona 30 i kusur godina nakon njegovog zlatnog doba, kad je prvo zbrinjavao sebe, svoje sinove i kćer, i dalje proždire javne resurse ove države gdje god da ih ima i na njima se razmnožava kao otrovna gljiva. Njeno je podzemno i nadzemno korijenje razgranato kao žile baobaba i već je otvrdlo poput kamena.
Filipović je 30. ministar koji odlazi iz ove Vlade, a ona se sa svojim prethodno hvaljenim i idealiziranim funkcionerima rastajala uglavnom zbog korupcijskih skandala koji se više nisu dali pokrivati. Njihov je dijapazon širok i obuhvaća skoro sve što se da zamisliti, od mita, malverzacija sa zemljištima i stanovima, bespravne gradnje i aranžmana ispod stola, do direktne krađe živog novca.
U korist HDZ-ovaca i njima bliskih
Povijest tog invazivnog tumora seže upravo od Tuđmana u čijoj je glavi bilo normalno i opravdano da se po političkoj podobnosti dijele narodne tvornice, zaposlenja i ordeni, javne dužnosti u biblioteci, bolnici i na javnoj televiziji, bankovni krediti i specijalizacije i sve drugo što pripada u kategoriju javnog sektora i javna svojine.
Pa upravo je Franjo Tuđman, i to usred rata, definirao Hrvatsku kao plijen njegove stranačke kaste i njihovih srodnika i kumova i od toga se zapravo ni do danas nije odstupilo. S vremenom je, doduše, taj okorjeli sustav na van postao malo umiveniji, imamo, kao, javne natječaje, bodovanja i priču da su sve divne mogućnosti otvorene svima po kriteriju ”izvrsnosti”. Ali kad se sve svede pod crtu, na svim bunarima javnog novca izvrsni ispadnu samo HDZ-ovci i njihovi bližnji.
Nova društvena stratifikacija
Zato se, s jedne strane, iz ove lijepe zemlje iselilo milijun ljudi, 400 tisuća u posljednjih deset godina. S druge se strane formirao taj neprobojni bedem ljubavi prema stranci koja jedina svojim sljedbenicima rješava sve životne i karijerne probleme, a i kad padnu, za njih se očinski pobrine na nekoj rezervnoj sinekuri.
A s treće smo strane u ovoj državi dobili novu društvenu stratifikaciju s vlasnicima ogromnog kapitala koji je nastao na pretvorbenoj otimačini, a razvio se, razigrao i sebi izgradio vječni status na najsirovijim pogodovanjima i dilovima s politikom.
Za to se zahvaljivati Tuđmanu, to bi zaista bila nova tortura i autosadizam. Pa to ostavljamo Plenkoviću i HDZ-u koji su, kao dobri učenici, tuđmanovštinom i nakon Tuđmana okovali kompletnu Hrvatsku.