I Pravoslavna crkva ima ozbiljan problem s pedofilijom, masovno je optužuju za zataškavanje

I Pravoslavna crkva dijeli isti problem kao Katolička

Taj slučaj pokazao je kako ni Pravoslavna crkva, druga na svijetu najveća kršćanska zajednica koja ima oko 300 milijuna vjernika, nije imuna na problem seksualnih zlostavljanja koja upravo iz temelja potresaju Katoličku crkvu u svijetu. Najnoviji slučajevi pokazuju da je Pravoslavna crkva, slično kao i Katolička, desetljećima prikrivala seksualna zlostavljanja u svojim redovima. No za razliku od pape Franje koji je priznao tu sramotu te pokrenuo kampanju protiv svećenika zlostavljača, u Pravoslavnoj crkvi, posebice u Rusiji, Grčkoj i Srbiji, crkvena hijerarhija svim silama i dalje minorizira i zataškava zločine koja čine njihovi svećenici.

Manji broj otkrivenih seksualnih skandala u Pravoslavnoj crkvi, tvrdi dio stručnjaka, nije posljedica samo puno manjeg broja pravoslavaca, u svijetu ih ima oko 300 milijuna, u odnosu na katoličke vjernike kojih je oko milijardu i 285 milijuna te čine 17,7 posto svjetskog stanovništva, nego i zbog toga što se za razliku od katoličkih svećenika, pravoslavni svećenici mogu vjenčati. Doduše, nije im dopušteno sklopiti brak dok služe kao svećenici, ali se većina oženi se prije nego što su zaređeni i ostaju u braku tijekom vjerske službe. Međutim, ne mogu se ponovno ženiti ako ostanu udovci.

Položaj žena u Pravoslavnoj crkvi

Žene u Pravoslavnoj crkvi ne mogu biti svećenice, a kakav je njihov položaj možda najbolje ilustriraju izjave pokojnog patrijarha Pavla koji je od 1990. do 2009. bio na čelu Srpske pravoslavne crkve. Patrijarh Pavle nikada nije krio da žene drži manje vrijednima od muškaraca, pa je, među ostalim, govorio kako je “pokrivanje glave simbol pokornosti žena mužu i crkvi, to je znak vlasti muškaraca nad ženama, to je princip uzvišenosti i časti…” Također je objašnjavao kako je je stajalište Srpske pravoslavne crkve da “žene imaju obvezu, bez obzira na sve loše osobine muža, biti poslušne te praviti ustupke jer je to sredstvo za uspostavu mira u bračnim odnosima i ponovno uspostavljanje bračne sreće.”

Bio je vatreni protivnik onih žena koje nose hlače “zbog mode ili pogrešnog shvaćanja jednakosti spolova.” I na kraju, žustro je objašnjavao da žene tijekom menstrualnog ciklusa ne dolaze u crkvu jer su nečiste. Valjda je zbog svega toga u Beogradu, uoči 8. ožujka, Međunarodnog dana žena, skupina članica nekoliko ženskih organizacija stavila na spomenik patrijarhu Pavlu u središtu grada pregaču s porukom: Abortus je žensko pravo. Što je, očekivano, izazvalo konsternaciju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i dijelu javnosti.

‘Što rade tvoje stvari u biskupovoj sobi?’

Bojan Jovanović, pravoslavni svećenik kojega zastupa odvjetnik Keser, prvi put se javno oglasio još 2015. kad je optužio Vasilija Kačavendu (74), biskupa iz Tuzle i Zvornika u BiH, da ga je seksualno uznemiravao te tražio od njega da mu podvodi dječake. Jovanović je studirao teologiju u Bijeljini, sjedištu Kačavendine biskupije, a među brojnim optužbama naveo kako je bio nazočan cijelom nizu orgija koje je organizirao Kačavenda na kojima su se iživljavali brojni drugi svećenici i istaknuti poslovni ljudi.

Jovanović tvrdi da je Kačavenda tražio da mu dovodi djecu mlađu od 10 godina, a često organizirao sastanke visokih crkvenih dostojanstvenika s mladim studentima teologije. Jovanović je također otkrio kako su, kao i on, i opati iz drugih samostana dovodili Kačavendi djecu i studente teologije. “Jedno jutro jedan od njih me nazvao i zamolio da otključam biskupovu sobu kako bi mogao dobiti svoje stvari. Pitao sam ga: Što rade vaše stvari u biskupovoj sobi? Odgovorio je: Hajde, nije kao da ne znaš. Nemoj se pretvarati da si glup.”

Bliski odnosi s ratnim zločincima

Kačavenda je već ranije privukao pozornost svojim nekonvencionalnim ponašanjem pa se, među ostalim, fotografirao s beogradskom muškom striptizetom Dejanom Nestorovićem, koji je priznao da ima osobni odnos s Kačavendom. Privlačio je također pažnju raskošnim načinom života te bliskim odnosima s dvojicom ratnih zločinaca, vođom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem i vojnim zapovjednikom Ratkom Mladićem. Jedna djevojka, Muslimanka, optužila je Kačavendu da ju je natjerao da se preobrati u kršćanstvo, a zatim ju je silovao kad joj je bilo 16 godina. Majka, baka i djed studenta sjemeništarca Milića Blažanovića, optužuju Kačavendu da je 1999. ubio njihova sina i unuka jer se suprotstavio njegovom maltretiranju. Prema službenom izvještaju policije Blažanović je počinio samoubojstvo aktivirajući bombu u manastiru u Šekovićima.

Pop Jovanović tvrdi da je “Milić Blažanović bio u potpunosti zdrav i prav. Imao je djevojku i s njom izlazio. Ali, naravno preživio je velike lomove, s obzirom na to da je doživio silovanja, maltretiranja… O tomu govorio i tražio pomoć”, upozorio je je Jovanović. Nakon što je beogradski dnevnik “Blic” objavio pornografske videozapise Kačavendnih seksualnih susreta s mladim svećenicima, SPC više nije mogla štiti svog uglednog dužnosnika, pa je Vasilije Kačavenda, zatražio umirovljenje. Priznao je da se godinama koristio svojim položajem kako bi organizirao česte orgije s maloljetnim dječacima i djevojčicama. Sveti sinod prihvatio je njegovu ostavku, ali nije ga ni na koji način sankcionirao. Crkva je, prihvaćajući njegovu ostavku, izbjegla bilo kakvo spominjanje skandala, objasnivši samo da se biskup povlači iz zdravstvenih razloga.

Kačavenda je general i Dodikov prijatelj

Te je slučajeve u studenom 2015. komentirao patrijarh Irinej. “Bile su razne priče o Kačavendi, međutim, priča uvijek ima. Čim smo dobili dokaze, protiv vladike zvorničko-tuzlanskog su poduzete određene mjere, odnosno, umirovljen je.” Odvjetnik Kesar kaže da tu izjavu Srpska pravoslavna crkva nikada nije demantirala.

A ona je sramotna jer ne samo što Kačavenda nije odgovarao za gnjusne zločine nego se SPC ni na koji način nije distancirala od svećenika pedofila. Odvjetnik Kesar je podsjetio da je i mitropolit Amfilohije (Radović) također svojevremeno komentirao da je “Kačavenda grešan” i da je zbog toga uklonjen. Međutim Kačavenda i dalje služi liturgije, nije lišen misne službe i dalje živi u svojim dvorima koje zbog luksuza zovu “Mali Louvre.”

Odvjetnik Novak iz Banja Luke podsjeća pak da je Kačavenda general srpske vojske te da je vrlo blizak prijatelj predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i mnogo utjecajnih poduzetnika i poduzetnika. Kačavenda je nazočio, zajedno s vodećim političarima Republike Srpske, posvećenju temelja srpsko-ruskog hrama što ga je toliko ohrabrilo da je bahato tužio svećenika Jovanovića za klevetu.

Svjedočio pa saznao da su vođe sve znali

Nije međutim Kačavenda jedini pedofil kojega je navodno zaštitila Srpska pravoslavna crkva. Među ostalim, patrijarh Irinije branio je episkopa Pahomija iz Vranja koji je bio optužen za seksualno zlostavljanje četvero maloljetnika između 1999. i 2002. godine. Također, i svećenika Ilariona, igumana manastira Hopovo, koje su maloljetne žrtve optužile za seksualno zlostavljanje. No Srpska pravoslavna crkva, uz svesrdnu pomoć srbijanskog pravosuđa, pobrinula se da krivci ostanu nekažnjeni.

Otac Goran Arsić, svećenik iz Vranja, javno je ispričao kako je vladika niški Irinej, tek što je postao patrijarh Srpske pravoslavne crkve, zatražio od njega da svjedoči o optužbama protiv episkopa Pahomija iz Vranja. No čim je došao patrijarh Irinej žestoko je napao oca Arsića jer je obznanio da su mu se tri dječaka, nekolicina svećenika te dvije redovnice, požalili da ih je episkop Pahomije seksualno zlostavljao. Arsić je zaključio kako mu je nakon svega postalo “jasno da svi u crkvi znaju za seksualno zlostavljanje dece, ali šute. Bili smo naivne ovce što smo vjerovali u čistoću naših crkvenih vođa.”

Episkopa oslobodio vrhovni sud Srbije

Inače, patrijarh Irinej žestoko se protivio održavanju gay parade u Beogradu, rekavši da bi takav događaj mogao bacati “moralnu sjenu” na njegovu zemlju. Kad je u listopadu 2002., trinaestogodišnji dječak, u pratnji majke i bake prijavio policiji u Vranju seksualno zlostavljanje, buknuo je skandal nazvan “slučaj Pahomije”. Dječak je posvjedočio da ga je episkop prvi put zlostavljao na dan Sv. Ignjatija 2002. godine, nakon što ga je pozvao u svoju sobu i zatražio da mu izmasira leđa.

Nakon masaže, episkop je od dječaka tražio da se skine, pokušao ga je zagrliti i pritisnuti uz svoje tijelo. Dječaku su se s optužbama pridružila još trojica njegovih prijatelja, od kojih je najmlađi imao samo 13 godina. Tajni sudski proces trajao je više od 4 godine i zamalo je pao u zastaru, da bi episkop Pahomije na kraju bio oslobođen svih optužbi. Vrhovni sud Srbije poništio je presudu zbog teških povreda zakona, ali ta se odluka nije mogla poništiti jer je bila na štetu optuženog što zakon ne dopušta.

Vjernici mu se i dalje obraćaju s oče Ilarion

Oca Ilariona, 59, igumana manastira Hopovo u Vojvodini, dovela su 2001. u policijsku stanicu u Sremskim Karlovcima očevi dvojice dječaka. Objasnili su policajcima da su ih susjedi upozorili da čovjek kupuje djeci sladoled i traži od njih da masturbiraju. Dok je trajao tajni proces Ilarion se skrivao po pravoslavnim manastirima u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Uhićen je 2005. u Hrvatskoj te izručen Srbiji pa je na kraju osuđen na 9 mjeseci zatvora.

Unatoč svemu tome, vjernici mu se i danas obraćaju s oče Ilarion, a žrtvama je valjda jedina utjeha to što su ga ogorčeni roditelji, pri dovođenju u policiju, pošteno pretukli. Beogradski Incest trauma centar, organizacija za zaštitu djece, objavio je da je prijavio dvojicu vrlo visoko rangiranih svećenika zbog seksualnog zlostavljanja, no njihove optužbe policija nikada nije istražila.

Biskup zahumsko-hercegovački Grigorije, član petočlanog Svetog sinoda, pozvao je vjernike na oprez kad su u pitanju optužbe za seksualno zlostavljanje. “Moj je prijedlog vjernicima da nikoga ne osuđujete dok istina ne izađe. Kada saznamo što je istina, onda prema našoj vjeri, a to je paradoks naše religije, ne bismo trebali mrziti već čovjeka ljubiti i moliti za njega.”

Slučaj u SAD-u prijavljen nakon devet godina

Adam Metropoulos, bivši grčki pravoslavni svećenik, 53, iz Bankora u SAD-u osuđen je u ožujku 2015. na 12 godina zatvora i to nakon što se nagodio tužiteljstvom. Utvrđeno je da je seksualno zlostavljao 15-godišnjeg ministranta koji je, utvrdio je sud, pretrpio teške i trajne tjelesne ozljede, emocionalne nevolje, duševne boli. Žrtva je ustvrdila da mu je “ taj čovjek ukrao život. Moje formativne godine protekle su u prikrivanju onoga što sam osjećao. Naučio sam nasmiješiti kad mi je srce bilo prepuno straha i smijati se kad sam samo htio vrištati.”

Inače Metropoulos je najprije uhićen i optužen za posjedovanje dječje pornografije i fotografiranje žene bez njenog dopuštenja dok je bila u kupaonici i gost u njegovoj kući. Kad je saznao za taj slučaj, nesretni ministrant se ohrabrio i nakon devet godina prijavio svoj slučaj policiji.

Grupa svećanika seksualno iskorištavala ženu

Pravoslavna biskupiji Niranam u Thiruvalli u indijskoj državi Kerali suspendirala je pet pravoslavnih svećenika, trojicu iz grada Thiruvallija, a po jednog iz Thumbamona i New Delhija, zbog optužbi da su ucjenjivali, seksualno iskorištavali i zlostavljali jednu ženu. Pravoslavna crkva u Indiji ima trideset biskupija i vuče korijene iz 1. stoljeća, a žena je ispričala kako ju je jedan svećenik seksualno zlostavljao prije nego se udala.

Nakon toga ju je počeo ucjenjivati. Zbog toga se otišla ispovijediti drugom svećeniku. No, umjesto da joj pomogne, on je od nje zatražio seksualne usluge, a zauzvrat je obećao da ju neće prijaviti kolegi. Tijekom seksualnog odnosa napravio je nekoliko fotografija koje je poslao trećem svećeniku. Sada je i on s tim fotografijama počeo ucjenjivati nesretnu ženu. Prvi rezultati istrage pokazuju da je u taj slučaj bilo upleteno najmanje 8 svećenika.

Pitanje je hoće li SPC ikad povratiti ugled

Ruski pravoslavni svećenik Gleb Grozovski osuđen je na 14 godina zatvora u kaznionici s visokim stupnjem sigurnosti zbog nasilnih seksualnih odnosa s maloljetnicima. Nakon što je pokrenuta istraga Gleb Grozovsky, pobjegao je u Izrael, ali je 2016. izručen Rusiji. Suđenje je održano iza zatvorenih vrata i trajalo je sedam mjeseci. Do zlostavljanja je došlo u pravoslavnim omladinskim kampovima u Rusiji i Grčkoj između 2009. i 2013. godine.

Vjerski analitičar Draško Đenović ocijenio je kako zbog šutnje i odbijanja da se suoči sa seksualnim zlostavljanjima u vlastitim redovima, Srpska pravoslavna crkva izgubila vjerodostojnost i povjerenje. “Jest da naš narod kaže: ‘Svatko će odgovarati pred Bogom‘, ali ugled je okaljan i pitanje je kad će ga SPC moći povratiti.”