I usred ukrajinske krize Putina podržava veliki broj zapadnjaka. Ovako ga brane poklonici iz vrha europske politike
Komplicirani odnosi Rusije i europskih država mogli bi utjecati na dodatne sankcije, ako se o tome bude odlučivalo
Sto tisuća ruskih vojnika već je bilo raspoređeno uz ukrajinsku granicu kada je Gerhard Schröder dao svoje viđenje rastućih napetosti između Rusije i Ukrajine. Bivši kancelar, koji je njemačku vladu vodio u dva mandata, prozvao je za „zveckanje oružjem“ – Ukrajinu. Nije to bilo prvi puta da je SPD-ovac, koji se nalazi na visokim pozicijama u odborima nekoliko ruskih energetskih tvrtki i u prijateljskim je odnosima s Vladimirom Putinom, stao na stranu Kremlja.
Schröderovi komentari dočekani su u dijelu njemačke političke javnosti mješavinom nevjerice i oštrih kritika. Njegovi bliski privatni i poslovni odnosi s Moskvom ovih dana u nelagodnu poziciju stavljaju aktualnog kancelara Olafa Scholza i njegovu vladu, prvu koju vodi SPD otkako je Schröder 2005. otišao s te dužnosti. Bivši kancelar postao je „teret za njemačku vanjsku politiku i svoju staru stranku“, procjenjuje Der Spiegel.
Jedan je njemački kancelar
Njemačka vlada umanjuje značaj Schröderovih izjava, a aktualni kancelar Scholz kaže da ga nije ni pitao za savjet, niti mu ga je ovaj dao i da Njemačka ima samo jednog kancelara – njega, Scholza. Ali mediji se ipak pitaju koliki je utjecaj bivšeg kancelara na SPD-ovu politiku, pogotovo u svjetlu informacija da se nedavno sastao s nekim od istaknutijih članova stranke, a razgovaralo se baš o Rusiji.
Epizoda sa Schröderom još je jednom naglasila složene odnose Europe i Rusije, isprepletene političke i gospodarske veze, ne samo kad je u pitanju Njemačka, nego i druge europske države. U dijelu europske političke scene Vladimir Putin ima istomišljenike i zagovornike, neke na vlasti, neke izvan, s kojima je tijekom godina razvio bliske odnose.
To bi, u konačnici, moglo komplicirati odluku o dodatnim, pooštrenim sankcijama protiv Moskve (Rusija je, podsjetimo, zbog aneksije Krima 2014. već pod europskim sankcijama koje su usmjerene na pojedince i četiri sektora ruskog gospodarstva), ako se o tome, dakako, uopće bude odlučivalo, što ovisi o razvoju situacije. EU države zasad projiciraju jedinstven stav, ali iskustvo je pokazalo da je to jedinstvo, kad je u pitanju Rusija, često bilo na iskušenju.
Putinova promišljena igra
Prije četiri godine Matteo Salvini, koji je tada bio ministar unutarnjih poslova i zamjenik premijera, tvrdio je da je talijanska vlada spremna čak iskoristiti i veto kako bi potaknula EU da ukine sankcije Rusiji. Salvini je bio posebno sklon Putinu: na jednom skupu svojih pristaša objašnjavao je okupljenima da bi Italiji trebali takvi ljudi poput ruskog predsjednika koji „rade u interesu svojih građana“. Putinova stranka je s njegovom Ligom otprije već imala bliske odnose, a neki članovi Salvinijeve stranke bili su i u delegaciji koja je ujesen 2016. posjetila anektirani Krim.
Liga je i sada dio vladajuće većine u Italiji, ali dio vrlo široke i šarolike „koalicije“ stranaka koje podupiru vladu pod vodstvom nestranačkog premijera Marija Draghija. Doseg Salvinijevog oduševljenja Putinom ipak je znatno manji nego prije nekoliko godina pa talijanska vlada sada, koliko je poznato, nema bitnih rezervi prema eventualnim novim sankcijama protiv Rusije, ako se o njima bude odlučivalo. Čak i unatoč vrlo intenzivnim gospodarskim vezama.
Upravo je na tu kartu Putin promišljeno zaigrao. Krajem siječnja, dok su odnosi zapada i Rusije postajali sve napetiji, ruski je predsjednik održao video sastanak s čelnim ljudima vodećih talijanskih kompanija. Talijanska vlada pokušala je navodno isposlovati da taj virtualni susret bude otkazan, ali bez previše uspjeha – neke su tvrtke odustale od sudjelovanja, ali većina ne. Taj je susret bio još jedan podsjetnik da Rusija, u odnosima s Europom, itekako ima aduta.
Bliski susret u Moskvi
Politički adut su i odnosi s Mađarskom. Mađarski premijer Viktor Orban njeguje bliske veze s ruskim predsjednikom kojeg je posjetio prije desetak dana. Odnosi između Europske unije i NATO-a s jedne, te Rusije s druge strane bili su u tom trenutku već izuzetno nategnuti, ali to se ni po čemu nije moglo vidjeti tijekom susreta dvojice dugovječnih ‘vladara’ u Moskvi. Bio je to njihov 12. susret u 13 godina, izračunao je Orban.
Njih dvojica – mađarski premijer i ruski predsjednik – ustvrdio je Orban, zajednički imaju najduže sjećanje o međusobnim odnosima Europske unije i Rusije. Zahvalio je pritom Putinu na Sputniku, ruskom cjepivu protiv korone koje je Mađarska prva u EU počela koristiti i bez odobrenja Europske agencije za lijekove, kao i na opskrbi energentima. EU, podsjetimo, u isto vrijeme razmišlja kako smanjiti ovisnost o ruskom plinu.
Što će biti s ruskim plinom?
U tom se kontekstu sada javljaju kontroverze oko Sjevernog toka 2, koji bi trebao dopremati ruski plin u Njemačku i Europu, ispod Baltičkog mora, dakle, zaobilazeći Ukrajinu. Taj je plinovod, koji još nije pušten u rad, i ranije bio tema brojnih polemika, a u fokusu se ponovno našao zbog situacije oko Ukrajine. SAD vrlo otvoreno tvrde da će projekt biti stopiran u slučaju da Rusija napadne Ukrajinu, dok njemački kancelar izbjegava biti tako kategoričan.
Rusija, pak, umanjuje važnost tog plinovoda za svoju ekonomiju: ako Sjevernog toka ne bude, „naći ćemo gdje i kako prodati plin“, prenosi Hina izjavu stalnog predstavnika Rusije pri Europskoj uniji Vladimira Čižova za RIA Novosti. Ne radi se, međutim, samo o tome kome prodati plin, već i o strateški važnom projektu za Moskvu jer dodatno vezuje opskrbu Europe uz ruske energente.
Tko je u Parizu sklon Putinu
Vladimir Putin zadnjih je tjedana postao i jedna od centralnih figura predizborne kampanje u – Francuskoj. Francuski mediji pomno analiziraju kako je ukrajinska kriza postala vruća politička tema koja je „naglasila duboki jaz među pretendentima za Elizejsku palaču“. U travnju Francuzi biraju predsjednika (ili predsjednicu, ovisno o tome tko će ući u drugi krug).
Aktualni predsjednik Emmanuel Macron – koji tek treba potvrditi da će se kandidirati, ali to je, prema svemu što se zna, samo formalnost – silno se angažirao u diplomatskim pokušajima rješavanja ukrajinske krize. No, francuski mediji više se bave stavovima njegovih protukandidata; tko je od njih i zašto mekan prema Putinu.
Ruske veze krajnje desnice
Kada je u pitanju Marine Le Pen to je stara vijest. Mjesec dana prije predsjedničkih izbora 2017., kandidatkinja francuske krajnje desnice sletjela je u Moskvu na susret s Putinom koji se, u zadovoljni smješak, odmah vješto ogradio: Rusija, kazao je, „ni na koji način ne želi utjecati“ na izbore u Francuskoj. Le Pen je prije nekoliko godina osigurala i kredit jedne ruske banke za financiranje kampanje za lokalne izbore, nakon što su ih francuske banke odbile. U ovoj kampanji kredit joj je dala jedna mađarska banka.
Za njezinog izravnog rivala mediji ističu da je još i više proruski orijentiran. Eric Zemmour, kontroverzni kandidat koji Le Pen otima glasove na krajnoj desnici, Putinove zahtjeve smatra sasvim legitimnima, dok samog Putina naziva „ruskim patriotom“. Ipak, šanse da će netko od njih pobijediti na travanjskim izborima i u potpunosti okrenuti ploču u odnosima s Rusijom u ovom su trenutku, optimistično gledano, sasvim minorne.