Orban, Vučić i ostali donedavni fanovi brzo su se odrekli Putina. Može li ih to spasiti na izborima

Europski ‘super travanj’

U uobičajenom računanju vremena, “Ibiza gate” dogodio se relativno nedavno, prije nepune tri godine. U političkom računanju vremena, dogodio se davno: prije 24. veljače 2022., u vremenima kada veze s Putinovim oligarsima u europskoj politici nisu bile sporne, a kamoli kompromitirajuće. Međutim, nakon invazije na Ukrajinu, ruske veze, novac i utjecaj postali su razdjelnica koja bi mogla značajno utjecati na nadolazeće izbore u više europskih država.

Ako SAD imaju svoj “super utorak”, s predizborima u nizu saveznih država, sljedeći bi se mjesec u Europi gotovo pa moglo nazvati “super travanj”. U Srbiji se održavaju lokalni, parlamentarni i predsjednički izbori. Francuzi u dva kruga, oba u travnju, biraju predsjednika. Prve nedjelje u travnju na birališta izlaze i Mađari, a pred kraj mjeseca parlamentarne izbore ima i Slovenija. Umjesto uobičajenih izbornih tema, političkim kampanjama očekivano dominira rat na istoku Europe.

Radikalne promjene

Prije napada na Ukrajinu, ruski predsjednik i njegov bliski politički krug imali su u dijelu europske političke scene ideološke istomišljenike i zagovornike, s kojima je tijekom godina Vladimir Putin razvio bliske, s nekima i prijateljske veze. Njegova invazija na Ukrajinu izazvala je, međutim, reakciju EU-a bez presedana: Rusija je pod teškim sankcijama, koje ciljaju i samog Putina, njegove bliske suradnike i cijeli niz oligarha, dok EU države šalju Ukrajini pomoć i u oružju, što je potez koji bi do prije koji mjesec bio nezamisliv.

Ruska invazija radikalno je transformirala europski politički krajolik, a javno mnijenje ima, čini se, malo strpljenja s političarima koji su godinama slovili bliski Putinu. To je nedavno na vlastitom primjeru mogao posvjedočiti Matteo Salvini, čelnik talijanske desne Lige, kada je posjetio grad na jugoistoku Poljske, zemlje koja je dosad primila gotovo dva milijuna ukrajinskih izbjeglica. Salvini u prošlosti nije skrivao svoje oduševljenje ruskim predsjednikom.

Toksične veze s Putinom

Njegova je stranka imala bliske odnose s Putinovom strankom, a on sam je, primjerice, znao govoriti da bi Italiji trebali ljudi poput ruskog predsjednika koji “rade u interesu svojih građana”. Salvini je osudio vojnu agresiju na Ukrajinu i donio cvijeće pred ukrajinsko veleposlanstvo u Rimu, ali ga je nekadašnje divljenje prema Putinu sustiglo u poljskom gradu na granici s Ukrajinom kamo je došao kako bi pružio podršku i pomoć izbjeglicama.

Tamošnji gradonačelnik javno je p(r)ozvao čelnika Lige da dođe vidjeti što je ljudima učinila “osoba koju zovete prijateljem”. Snimka se ubrzo proširila medijima. Salvini ove godine ne ide na parlamentarne izbore (osim ako ne bude izvanrednih, što u Italiji nikada nije isključeno) – u travnju se održavaju lokalni izbori i to u dijelu lokalnih uprava – dok su opći izbori na rasporedu sljedeće godine. No, epizoda s granice ilustrativan je primjer kako su nekadašnje veze s Putinom postale politički toksične.

Macron ne odustaje

Odnosi s Putinovom Rusijom i rat u Ukrajini utječu i na kampanju u Francuskoj gdje se aktualni predsjednik Emmanuel Macron natječe za drugi mandat. Macronovi diplomatski napori da odgovori Putina od invazije na Ukrajinu su propali, a ni njegova posrednička nastojanja nakon 24. veljače nisu još donijela ništa. Ali Macron inzistira na komunikaciji s Kremljem: mediji su izračunali da je u mjesec dana 11 puta razgovarao s Putinom, vjerojatno najviše od svih svjetskih čelnika.

No, njegovi ga politički protivnici – oni kojima ankete daju najviše šanse za ulazak u drugi krug – teško mogu zbog toga javno prozivati ili kritizirati. Marine Le Pen, koja bi se prema zadnjim anketama mogla u drugom krugu sučeliti s Macronom (aktualni predsjednik u anketama uvjerljivo vodi) u prošlim je vremenima gradila čvrste veze s Moskvom, a prije nekoliko je godina stranačku kampanju za lokalne izbore financirala kreditom ruske banke.

Gubitak popularnosti

I tu su se stvari, dakako, stubokom promijenile: slikovit je primjer bilo glasovanje u Europskom parlamentu o rezoluciji u kojoj su eurozastupnici, među ostalim, snažno osudili ruski napad na Ukrajinu i tražili stroge sankcije, a za koju su glasali i parlamentarci iz stranke Marine Le Pen. Politico je tada pisao da je, prema njihovim neslužbenim saznanjima, Le Pen osobno nazvala svoju grupaciju u EU parlamentu kako bi bila sigurna da će podržati ovaj simboličan dokument.

Le Pen je, prije ruske invazije, na svom dijelu političkog spektra imala značajnu konkurenciju, kontroverznog Erica Zemmoura koji je slovio za novu zvijezdu francuske krajnje desnice. Zemmour, koji je Putina svojevremeno nazivao “ruskim patriotom”, u međuvremenu je izgubio anketnu podršku, što kolumnist Le Mondea Gilles Paris objašnjava nizom razloga vezanim upravo uz rat, od njegovog odnosa prema izbjeglicama do tvrdnje da Putin neće napasti Ukrajinu.

Pokušaj balansiranja

Prve nedjelje u travnju izbori se održavaju i u hrvatskom susjedstvu – Srbiji i Mađarskoj, a ključni igrači na tim izborima, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i mađarski premijer Viktor Orban pokušavaju održati vrlo delikatni balans. To je osobito slučaj u Srbiji gdje Vučić nastoji ne zamjeriti se biračima koji žele Srbiju u EU, a istovremeno ne otjerati birače koji su skloni Rusiji.

Taj dualizam bio je više nego očit u posljednjim događanjima: prosvjednici u Beogradu, bijesni što je Srbija podržala rezoluciju UN-a kojom je osuđen ruski napad na Ukrajinu, nazivali su Vučića izdajnikom, dok je samo par dana ranije Europski parlament u svojoj rezoluciji o prozvao Srbiju jer se nije suglasila s EU sankcijama protiv Rusije “što šteti njezinu procesu pristupanja EU”.

Tijesno u Mađarskoj

No, ankete sugeriraju da bi Vučić i na ovim izborima trebao pobijediti, dok u susjednoj Mađarskoj traje napetija utrka. Prema nekim anketama, popularnost Orbanove stranke se na početku ruske invazije pojačala što bi se moglo pripisati uobičajenom efektu krize, koja birače motivira da ne mijenjaju vlast dok kriza traje. Međutim, razlike između Fidesza i oporbe (koja na izbore ide ujedinjena) još uvijek su dovoljno male da je ishod neizvjestan.

Iste nedjelje održava se i nacionalni referendum o LGBT temama, što je trebalo galvanizirati Orbanove birače, ali je sada to pitanje potisnuto daleko u drugi plan. Mađarska graniči s Ukrajinom i prima tisuće i tisuće izbjeglica, a Orban je zadnjih 12 godina, koliko je na vlasti, gradio tijesne i prijateljske veze s Putinom. Ruskog predsjednika se odrekao odmah na početku agresije i podržao je sankcije protiv Moskve. Očekivano, ako se uzme u obzir kakva sjećanja u Mađarskoj bude slike ruskih tenkova koji prelaze granice.

Putin ili Zapad?

Orban je potpuno svjestan da su mu čvrste veze s Putinovom Rusijom, koje je dugo zagovarao i promovirao kao mađarsku prednost unutar EU-a, nakon Putinovog napada na susjednu zemlju postale politički teret. Poziciju mu možda olakšavaju provladini mediji koji, kako je nedavno analizirao Politico, ublažavaju rusku ulogu u aktualnim zbivanjima što bi, dakako, moglo umanjiti šanse da se parlamentarni izbori pretvore u referendum o Orbanovim vezama s Putinom.

Ujedinjena oporba, pak, nastoji predstojeće izbore pretvoriti upravo u to – referendum o Orbanovoj dosadašnjoj politici, prezentirajući ih kao izbor između Putina i Orbana s jedne strane te Zapada i EU-a s druge, o čemu je nedavno za Telegram govorila i eurozastupnica oporbene liberalne stranke Momentum Katalin Cseh. Odgovor mađarskih birača na to pitanje imat će direktne posljedice za Orbana s reperkusijama na cijelu Europsku uniju.