Iz njega se s jedne strane izvode karijerna promaknuća, odlikovanja i medalje, godišnje nagrade, nominacije za Oscara, mjesta u enciklopedijama i sličnim mudroslovnim knjigama. Na temelju toga dobiva se status primarijusa, prvaka nacionalne opere i bonus za prodavača mjeseca u trgovačkom lancu. Primjenom iste logike, na suprotnom kraju te vrijednosne skale izriču se zatvorske kazne, pišu se smjene i otkazi, srozavaju se primanja, dolazi se na crne liste i na zao glas.
‘Krivac nema ime i prezime’
Ali vrsni je Paladina duboko i analitički promotrio pitanje Banije et cetera i zaključio da se gore opisani uvriježeni pravni i moralni normativ ne može primijeniti na obnovu. Utoliko je svima koji su razočarani, ljuti i moguće gladni krvi priopćio da za ljude u kontejnerima i ruševinama ”krivac nema ime i prezime”.
Tu svoju spoznaju nije obrazlagao iako bi nam bilo lakše da jest budući da svaki poziv na korjeniti zaokret u rezoniranju zahtijeva nešto truda da se publika zakači i posveti dužnu pažnju novoj misli. Ovdje to nismo dobili pa ostajemo u nedoumici i u nadi da će ministar uskoro naći priliku da nam u pogledu cijele te stvari s potresom skine mrenu i otvori oči.
Do tada ćemo se, dakako, natražnjački odupirati i čuditi, kao što uvijek čine konzervativni branitelji starih i preživjelih gledišta.
Ovo je ministru banalno?
Jer, eliptični Paladina sto posto zna da već i omanja djeca iščitavaju o čemu se tu radi s požrtvovnošću i predanim radom i s krivicom. Ako je naučio geografiju, dobit će pet, ako nije, kolac. Pa onda za tu jedinicu nije kriv nastavnik, ni filmovi na televiziji, ni južina, nego mali mangup. To mu je jasno. Ovo je ministru banalno? Dobro, onda ćemo dalje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I poduzetnici koji zapošljavaju sedam ili 777 radnika gaze naprijed ili propadaju. Tko može biti kriv ako bankrotiraju i ljudi ostanu bez posla nego oni sami, ti čiji je plan i ti koji vode biznis? Neuspjeh je gorka žuč i zato se za okolinu obično nalaze izlike i opravdanja, ali i takvi su nesretnici ipak svjesni da su negdje sami zaribali.
Kad se sklopi loš ugovor za tvrtku ili za državu, kriv je onaj tko ga je potpisao. Kad se u ratu izgubi bitka, krivnja pada na vojskovođu, a ne na topovsko meso u rovovima. Čak i kad zemlju pohara suša, poljoprivrednika kome je sve propalo treba pitati zbog čega svoja polja ne navodnjava. Ako ne znaš ispeći jaje na oko da ti se ne razlije žumanjak, ne hvataj se Masterchefa.
Krivca ima za svako zlo
A ako si ministar, predsjednik vlade, šef države, zna se točno što je područje tvoje odgovornosti i eventualne krivice. Kad imaš saborsku većinu, koja može izglasati da sunce izlazi na zapadu i da je paun u rodu s magaretom, ne vadi se na propise i zakonodavni okvir.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tko je na visokom položaju i uzeo je mito – evo to bi za člana Vlade mogla biti dobra prispodoba jer imamo masu takvih poznatih slučajeva – ščepaju ga organi gonjenja. Iako je dotičnoj osobi možda stvarno tijesno u malom stanu. Ili joj treba skuplji auto. Ili torba za 5.000 eura da se izdvoji po eleganciji kako dolikuje, recimo istaknutoj državnoj tajnici.
A ako udari potres pa se četiri tisuće staraca, djece i odraslih dvije godine drži u kontejnerima, u startu je očigledno kojih je to nekoliko imena i prezimena o kojima izravno ovisi golgota tih ljudi. Imena krivaca stoje na vratima državnih kabineta. Iako ih Paladina ne vidi. Jedno je njegovo. Može biti da ovdje plitko pojednostavljujemo jednu tako kompleksnu i zahtjevnu tematiku kao što je borba s posljedicama bijesne prirodne sile. Ali bilo bi nužno da ministar rastumači puku kako to nema imena i prezimena i nema krivca. Koga za svako zlo ima, samo ga ovdje nema.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Imena krivaca za debakl obnove Banije stoje na vratima državnih kabineta, iako ih Paladina ne vidi. Jedno je njegovo
Ako si ministar, predsjednik vlade, šef države, zna se točno što je područje tvoje odgovornosti
Kad se u ratu izgubi bitka, krivnja pada na vojskovođu, a ne na topovsko meso u rovovima. Čak i kad zemlju pohara suša, poljoprivrednika kome je sve propalo treba pitati zbog čega svoja polja ne navodnjava. Ako ne znaš ispeći jaje na oko da ti se ne razlije žumanjak, ne hvataj se Masterchefa.
Govoreći o svom trnu u peti – o obnovi – ministar Ivan Paladina predstavio nam je pred novo ljeto prijelomnu doktrinu koja bi sigurno, ako bi bila šire prihvaćena, bitno promijenila pogled na svijet i na život kao takav. Do sada smo, naime, obitavali u uvjerenju da se za nastajanje svakog općeg pa i pojedinačnog dobra i napretka mogu imenovati zaslužnici, a za sve što ispadne naopako kočničari i krivci. To je praktičan princip na kome počivaju organizacije bilo kojeg tipa i društvena uređenja.
Iz njega se s jedne strane izvode karijerna promaknuća, odlikovanja i medalje, godišnje nagrade, nominacije za Oscara, mjesta u enciklopedijama i sličnim mudroslovnim knjigama. Na temelju toga dobiva se status primarijusa, prvaka nacionalne opere i bonus za prodavača mjeseca u trgovačkom lancu. Primjenom iste logike, na suprotnom kraju te vrijednosne skale izriču se zatvorske kazne, pišu se smjene i otkazi, srozavaju se primanja, dolazi se na crne liste i na zao glas.
‘Krivac nema ime i prezime’
Ali vrsni je Paladina duboko i analitički promotrio pitanje Banije et cetera i zaključio da se gore opisani uvriježeni pravni i moralni normativ ne može primijeniti na obnovu. Utoliko je svima koji su razočarani, ljuti i moguće gladni krvi priopćio da za ljude u kontejnerima i ruševinama ”krivac nema ime i prezime”.
Tu svoju spoznaju nije obrazlagao iako bi nam bilo lakše da jest budući da svaki poziv na korjeniti zaokret u rezoniranju zahtijeva nešto truda da se publika zakači i posveti dužnu pažnju novoj misli. Ovdje to nismo dobili pa ostajemo u nedoumici i u nadi da će ministar uskoro naći priliku da nam u pogledu cijele te stvari s potresom skine mrenu i otvori oči.
Do tada ćemo se, dakako, natražnjački odupirati i čuditi, kao što uvijek čine konzervativni branitelji starih i preživjelih gledišta.
Ovo je ministru banalno?
Jer, eliptični Paladina sto posto zna da već i omanja djeca iščitavaju o čemu se tu radi s požrtvovnošću i predanim radom i s krivicom. Ako je naučio geografiju, dobit će pet, ako nije, kolac. Pa onda za tu jedinicu nije kriv nastavnik, ni filmovi na televiziji, ni južina, nego mali mangup. To mu je jasno. Ovo je ministru banalno? Dobro, onda ćemo dalje.
I poduzetnici koji zapošljavaju sedam ili 777 radnika gaze naprijed ili propadaju. Tko može biti kriv ako bankrotiraju i ljudi ostanu bez posla nego oni sami, ti čiji je plan i ti koji vode biznis? Neuspjeh je gorka žuč i zato se za okolinu obično nalaze izlike i opravdanja, ali i takvi su nesretnici ipak svjesni da su negdje sami zaribali.
Kad se sklopi loš ugovor za tvrtku ili za državu, kriv je onaj tko ga je potpisao. Kad se u ratu izgubi bitka, krivnja pada na vojskovođu, a ne na topovsko meso u rovovima. Čak i kad zemlju pohara suša, poljoprivrednika kome je sve propalo treba pitati zbog čega svoja polja ne navodnjava. Ako ne znaš ispeći jaje na oko da ti se ne razlije žumanjak, ne hvataj se Masterchefa.
Krivca ima za svako zlo
A ako si ministar, predsjednik vlade, šef države, zna se točno što je područje tvoje odgovornosti i eventualne krivice. Kad imaš saborsku većinu, koja može izglasati da sunce izlazi na zapadu i da je paun u rodu s magaretom, ne vadi se na propise i zakonodavni okvir.
Tko je na visokom položaju i uzeo je mito – evo to bi za člana Vlade mogla biti dobra prispodoba jer imamo masu takvih poznatih slučajeva – ščepaju ga organi gonjenja. Iako je dotičnoj osobi možda stvarno tijesno u malom stanu. Ili joj treba skuplji auto. Ili torba za 5.000 eura da se izdvoji po eleganciji kako dolikuje, recimo istaknutoj državnoj tajnici.
A ako udari potres pa se četiri tisuće staraca, djece i odraslih dvije godine drži u kontejnerima, u startu je očigledno kojih je to nekoliko imena i prezimena o kojima izravno ovisi golgota tih ljudi. Imena krivaca stoje na vratima državnih kabineta. Iako ih Paladina ne vidi. Jedno je njegovo. Može biti da ovdje plitko pojednostavljujemo jednu tako kompleksnu i zahtjevnu tematiku kao što je borba s posljedicama bijesne prirodne sile. Ali bilo bi nužno da ministar rastumači puku kako to nema imena i prezimena i nema krivca. Koga za svako zlo ima, samo ga ovdje nema.