Tragična i ironična priča tipa koji je, boreći se za ljudska prava i protiv smrtne kazne, izmislio giljotinu
Smrtonosni instrument Josepha Ignacea Guillotina
Jednog svibnja 1738., kaže legenda, žena koja je uskoro trebala roditi, hodala je niz ulicu u Saintesu u Francuskoj, kad je čula krikove čovjeka. Upravo se odvijala egzekucija pomoću kotača za mučenje. (Osuđenik je vezan za veliki kotač, tako da mu udovi stoje poput morske zvijezde, a onda su mu palicom razbijjali kosti).
I tako, kaže priča, dok je muškarac vrištao, žena je dobila trudove. Okolnosti, ako je ova priča istinita, dolikuju osobi koja je došla na svijet toga dana, piše Atlantic.
Kao što je zapisao franuski povjesničar Daniel Arasse, “uvjeti rođenja određuju kasniji čovjekov renome”. Tada rođeno dijete, Joseph Ignace Guillotin, kasnije je izmislio jedan od najsmrtonosnijih instrumeta svoga vremena.
Lobirao je protiv smrtne kazne
No, prije nego što je izmislio giljotinu, posvetio se karijeri lobiranja protiv smrtne kazne u Francuskoj.
Radio je kao profesor književnosti na Sveučilištu u Bordeauxu, a zatim odlazi u Pariz gdje je studirao medicinu i zaposlio se kao liječnik. Ubrzo je krenuo i u svoju političku karijeru.
Humanija i egalitarnija smrtna kazna
Kao političar. Guillotin je uglavnom bio usmjeren na reforme u medicini. Bio je protivnik smrtne kazne, a vjerojatno shvaćajući da je ukidanje malo vjerojatno, usredotočio je svu svoju energiju kako bi ona postala humanija i – egalitarinija.
U to vrijeme, samo je plemstvo u Francuskoj imalo privilegiju (ako se to može tako nazvati) odrubljivanja glave mačem; većina kriminalaca osuđena na smrt vješana je, ili su u nekim slučajevima poslani na kotač za mučenje.
Skidanje glave u tren oka
10. listopada 1789. Guillotin je podnio prijedlog francuskoj vladi zalažući se da stroj koji odrubljuje glavu postane standardni način obavljanja smrtne kazne. U početku, taj je prijedlog dobio malo pažnje, no u prosincu je Guillotin održao govor u Narodnoj skupštini koji će u konačnici i njemu i njegovoj ideji omogućiti međunarodnu slavu.
U trenutku zanosa, rekao je prisutnima. “Sada sa mojim strojem, ja ti skinem glavu u tren oka, a ti to niti ne osjetiš”.
Sljedećeg dana, Lec Actes des Apotres, popularni francuski časopis rugao se njegovom prijedlogu i čak su smislili i pogrdnu pjesmu o njemu i njegovoj ideju. Za Guillotina to je bio trenutak kada je njegovo ime postalo sinonim za odsijecanje galve.
Izrada stroja
Sve je konačno odobreno 3. lipnja 1791. Skupština je odlučila da je novi stroj jedini način za izvršenje smrtne kazne. Političar Pierre Louis Roederer dobio je zadatak da nadzire izgradnju tog stroja. Kontaktirao je Guillotina, ali ne postoji zapis o tome kako je ovaj postupio.
Radnici su tražili previše za sudjelovanje, stajalo je u jednom pismu koje je primio Roederer. On je na to odgovorio: “Predrasude doista postoje, ali imam ponude od drugih ljudi… pod uvjetom da njihova imena nisu izložena i povezana s predmetom”.
Dogovor s Nijemcem
Konačno, Roederer je postigao dogovor s jednim Nijemcem koji je izrađivao muzičke instrumente. Tobias Schmidt izradio je uređaj koji je u početku testiran na ovcima, teladi i ljudskim leševima. Prvi čovjek nad kojim je izvršena giljotina je Nicolas Jacques Pelletier, 1792.
Od tada, giljotina će trajati još dva stoljeća, prije nego što je ukinuta smrtna kazna u Francuskoj 1981. godine.
Poruka prijatelja na pogrebu
Guillotin, napisao je Edinburgh Journal je “gorko požalio da zadnjeg trenutka svog postojanja” njegov angažman u ovoj spravi za ubijanje.
Unatoč mitu prema kojema je Guillotina ubio istoimeni stroj, liječnik je umor u 75 godini prirodnom smrću. Na njegovom pogrebu, Guillotinov prijatelj, liječnik Edme-Claude Bourru, kazao je: “Kako je istinito da je teško napraviti benefite za čovječanstvo bez nekih neugodnih posljedica za sebe”.