Teško da postoji išta preciznije za opisivanje načina na koji se u Hrvatskoj donose ustavnosudske presude u ključnim elementima borbe protiv pandemije od usporedbe s načinom na koji to radi Njemačka. Hrvatski Ustavni sud je u posljednjem setu odluka o Covid predmetima, kako su rekli, uzeo u obzir i odluke njemačkog Ustavnog suda o ustavnosti Covid mjera u toj zemlji (vezano za ograničavanje kretanje i zatvaranje škola).
Detaljnost njemačkog Suda kod prikupljanja činjenica za odluku koja je donesena (mjere su ustavne) je fascinantna. Jedino fascinantnija od toga je, možda, bezbrižna površnost kojom je hrvatski Ustavni sud prišao odlučivanju o sličnim predmetima.
Podaci? Kakvi podaci?
Troje ustavnih sudaca, Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec, koji uglavnom rutinski ostaju u manjini, u svojim su izdvojenim mišljenjima o posljednjim odlukama Ustavnog suda bili dosta jasni. Ustvrdili su kako u niti jednom od Covid predmeta većina u Ustavnom sudu “nije niti zatražila, a kamoli koristila ikakve objektivne mjerljive i provjerljive podatke kojima bi bilo moguće objektivno dokazati sposobnost osporavanih mjera da ostvare svoj deklarirani cilj od općeg interesa”. Jasno, u očitovanjima koje su dobili od Vlade takvi podaci nisu ni predočeni.
Zapravo, kako smo već i pisali, u Vladi su se pozvali tek na jedno relevantno istraživanje američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), te na članak na popularno znanstvenom australskom portalu. Uz to, podsjetili su na neke dijelove rubrika sa savjetima, pitanjima i odgovorima s portala CDC-a i na tehnički izvještaj Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, koji se pozivaju na trenutne rezultate istraživanja (ne navodi se kojih).
Njemačko iskustvo
Za kraj, Vlada u svom odgovoru Ustavnom sudu spominje i jedno istraživanje objavljeno u cijenjenom znanstvenom časopisu Nature, no ono se provodilo ujesen prošle godine (kad je Ustavni sud odlučivao) davno zaboravljenu alfa varijantu virusa, a u dijelu istraživanja bitnom za kontekst opravdanosti Covid potvrda promatrale su se samo 33 zaražene, a prethodno cijepljene osobe (dvije od te 33 osobe su dalje prenijele Covid-19).
Njemački Ustavni sud je, međutim, priliku za očitovanje o spornim odlukama dao ne samo Vladi, nego i Bundestagu i Bundesratu (dva doma parlamenta), te zainteresiranim saveznim državama. Uz to, njemački Ustavni sud je omogućio očitovanje o konkretnim pitanjima vezanim uz epidemiju i cijelom nizu nezavisnih institucija i stručnjaka. Javilo se 13 institucija, od Njemačkog liječničkog društva, preko Društva za istraživanje aerosola do čuvenih instituta Max Planck i Robert Koch. Koristila su se i očitovanja cijelog niza nezavisnih stručnjaka koji su dani u samom postupku donošenja i izglasavanja spornih mjera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Institut Max Planck ili The Conversation?
No, pitanja njemačkog Ustavnog suda nisu tek općenito traženje očitovanja, već precizno postavljeni upiti na koje se može odgovoriti empirijskom podacima koji, pak, mogao poslužiti kao osnova za donošenje utemeljene odluke o tome predstavlja li neka epidemiološka mjera utemeljeno kršenje sloboda i prava građana. Dok se, dakle, hrvatski Ustavni sud zadovolji traženjem očitovanja Vlade, koja su se, u bitnom, svela na jedno oprezno istraživanje CDC-a i tekst s popularno-znanstvenog portala, njemački Ustavni sud je neovisnim stručnjacima i organizacijama postavio tri skupa konkretnih i vrlo opsežnih pitanja.
Primjerice, ovo je samo prvo pitanje iz prvog skupa pitanja: “Koja su saznanja o mjestima ili mogućnostima, načinima i vremenu (misleći pritom o vremenskom razdoblju tijekom dana) prijenosa koronavirusa SARS-CoV-2 (uzimajući u obzir i mutacije koje su sada poznate)? Jesu li uočena posebna žarišta u određenim područjima ili u određeno vrijeme (u smislu prethodne rečenice)? Što se iz toga može zaključiti o učinkovitim mjerama za suzbijanje prijenosa virusa?”.
Dobro je, “imali su u vidu”
No, sve navedeno možda ipak ne znači da većina u hrvatskom Ustavnom sudu, eto, donosi svoje odluke bez temeljitog proučavanja konkretnih podataka. Evo, predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović je, predstavljajući odluku o Covid potvrdama, kazao kako su “imali u vidu” i odluku Ustavnog suda u Njemačkoj. Sve je, dakle, pod kontrolom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Doduše, u Njemačkoj, između ostalog, uz empirijske podatke na osnovu kojih su donošene odluke postoji i precizan mehanizam aktiviranja i deaktiviranja osporavanih mjera, mjere imaju jasno određen rok trajanja i nije potrebna nova odluka zakonodavca da ih se ukine. Svim građanima kojima je ograničeno temeljno pravo ili sloboda je osiguran neki oblik kompenzacije. Ali, čemu sad gnjaviti s detaljima…
Ispada da je Ustavni sud odlučio o covid potvrdama beskrajno vjerujući Vladi. To je razina hrvatskih institucija
Hrvatski Ustavni sud je zamolio Vladu da se očituje jesu li Covid potvrde ok. Njemački je bio nešto detaljniji.
“Koja su saznanja o mjestima ili mogućnostima, načinima i vremenu prijenosa koronavirusa SARS-CoV-2? Jesu li uočena posebna žarišta u određenim područjima ili u određeno vrijeme? Što se iz toga može zaključiti o učinkovitim mjerama za suzbijanje prijenosa virusa?” - ovo sve je prvo pitanje iz prvog seta pitanja njemačkog Ustavnog suda nezavisnim stručnjacima
Teško da postoji išta preciznije za opisivanje načina na koji se u Hrvatskoj donose ustavnosudske presude u ključnim elementima borbe protiv pandemije od usporedbe s načinom na koji to radi Njemačka. Hrvatski Ustavni sud je u posljednjem setu odluka o Covid predmetima, kako su rekli, uzeo u obzir i odluke njemačkog Ustavnog suda o ustavnosti Covid mjera u toj zemlji (vezano za ograničavanje kretanje i zatvaranje škola).
Detaljnost njemačkog Suda kod prikupljanja činjenica za odluku koja je donesena (mjere su ustavne) je fascinantna. Jedino fascinantnija od toga je, možda, bezbrižna površnost kojom je hrvatski Ustavni sud prišao odlučivanju o sličnim predmetima.
Podaci? Kakvi podaci?
Troje ustavnih sudaca, Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec, koji uglavnom rutinski ostaju u manjini, u svojim su izdvojenim mišljenjima o posljednjim odlukama Ustavnog suda bili dosta jasni. Ustvrdili su kako u niti jednom od Covid predmeta većina u Ustavnom sudu “nije niti zatražila, a kamoli koristila ikakve objektivne mjerljive i provjerljive podatke kojima bi bilo moguće objektivno dokazati sposobnost osporavanih mjera da ostvare svoj deklarirani cilj od općeg interesa”. Jasno, u očitovanjima koje su dobili od Vlade takvi podaci nisu ni predočeni.
Zapravo, kako smo već i pisali, u Vladi su se pozvali tek na jedno relevantno istraživanje američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), te na članak na popularno znanstvenom australskom portalu. Uz to, podsjetili su na neke dijelove rubrika sa savjetima, pitanjima i odgovorima s portala CDC-a i na tehnički izvještaj Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, koji se pozivaju na trenutne rezultate istraživanja (ne navodi se kojih).
Njemačko iskustvo
Za kraj, Vlada u svom odgovoru Ustavnom sudu spominje i jedno istraživanje objavljeno u cijenjenom znanstvenom časopisu Nature, no ono se provodilo ujesen prošle godine (kad je Ustavni sud odlučivao) davno zaboravljenu alfa varijantu virusa, a u dijelu istraživanja bitnom za kontekst opravdanosti Covid potvrda promatrale su se samo 33 zaražene, a prethodno cijepljene osobe (dvije od te 33 osobe su dalje prenijele Covid-19).
Njemački Ustavni sud je, međutim, priliku za očitovanje o spornim odlukama dao ne samo Vladi, nego i Bundestagu i Bundesratu (dva doma parlamenta), te zainteresiranim saveznim državama. Uz to, njemački Ustavni sud je omogućio očitovanje o konkretnim pitanjima vezanim uz epidemiju i cijelom nizu nezavisnih institucija i stručnjaka. Javilo se 13 institucija, od Njemačkog liječničkog društva, preko Društva za istraživanje aerosola do čuvenih instituta Max Planck i Robert Koch. Koristila su se i očitovanja cijelog niza nezavisnih stručnjaka koji su dani u samom postupku donošenja i izglasavanja spornih mjera.
Institut Max Planck ili The Conversation?
No, pitanja njemačkog Ustavnog suda nisu tek općenito traženje očitovanja, već precizno postavljeni upiti na koje se može odgovoriti empirijskom podacima koji, pak, mogao poslužiti kao osnova za donošenje utemeljene odluke o tome predstavlja li neka epidemiološka mjera utemeljeno kršenje sloboda i prava građana. Dok se, dakle, hrvatski Ustavni sud zadovolji traženjem očitovanja Vlade, koja su se, u bitnom, svela na jedno oprezno istraživanje CDC-a i tekst s popularno-znanstvenog portala, njemački Ustavni sud je neovisnim stručnjacima i organizacijama postavio tri skupa konkretnih i vrlo opsežnih pitanja.
Primjerice, ovo je samo prvo pitanje iz prvog skupa pitanja: “Koja su saznanja o mjestima ili mogućnostima, načinima i vremenu (misleći pritom o vremenskom razdoblju tijekom dana) prijenosa koronavirusa SARS-CoV-2 (uzimajući u obzir i mutacije koje su sada poznate)? Jesu li uočena posebna žarišta u određenim područjima ili u određeno vrijeme (u smislu prethodne rečenice)? Što se iz toga može zaključiti o učinkovitim mjerama za suzbijanje prijenosa virusa?”.
Dobro je, “imali su u vidu”
No, sve navedeno možda ipak ne znači da većina u hrvatskom Ustavnom sudu, eto, donosi svoje odluke bez temeljitog proučavanja konkretnih podataka. Evo, predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović je, predstavljajući odluku o Covid potvrdama, kazao kako su “imali u vidu” i odluku Ustavnog suda u Njemačkoj. Sve je, dakle, pod kontrolom.
Doduše, u Njemačkoj, između ostalog, uz empirijske podatke na osnovu kojih su donošene odluke postoji i precizan mehanizam aktiviranja i deaktiviranja osporavanih mjera, mjere imaju jasno određen rok trajanja i nije potrebna nova odluka zakonodavca da ih se ukine. Svim građanima kojima je ograničeno temeljno pravo ili sloboda je osiguran neki oblik kompenzacije. Ali, čemu sad gnjaviti s detaljima…