Troje sudaca otkrilo apsurd: njemački Ustavni sud o covid potvrdama odlučio na temelju znanosti. Naš? Na temelju dva linka
Otvorena je Pandorina kutija političkih zlouporaba Ustava, tvrde ustavni suci koji su ostali u manjini
Ustavni suci procjenjuju da su “manipulacije vezane uz članak 16. Ustava” u stvarnom životu dovele do konfuzije u pogledu “nekih osnovnih postavki poretka ustavne demokracije”, ali i “sve ozbiljnijeg urušavanja povjerenja građana u institucije koje bi trebale predstavljati kičmu tog poretka”
Na prvu loptu stvar djeluje rutinski predvidivo – većina u Ustavnom sudu donese odluku kojom se potvrđuje kako je politička vlast u nekom svom postupanju bila u pravu, uz izdvojena mišljenja troje ustavnih sudaca, Andreja Abramovića, Lovorke Kušan i Gorana Selaneca.
Tako je bilo i kad je netom nakon završetka prikupljanja potpisa za Mostov referendum o Stožeru i Covid potvrdama, Ustavni sud donio nekoliko odluka vezanih za ustavnost – Stožera i Covid potvrda. Iako se u načelu znalo na čemu će se temeljiti izdvojena mišljenja troje sudaca koji su glasali kontra većine, tek je objava njihovih cjelovitih izdvojenih mišljenja pokazala koliko je dubok problem koji se – po mišljenju trojke – otvara ovakvim odlukama Ustavnog suda. Izdvojena mišljenja su, valja naglasiti, objavljena u trenutku kad je inače fokus javnosti maksimalno usmjeren na epidemiološku, političku i posebno ustavnosudsku materiju – na Staru godinu.
Strah i lojalnost
U svojem protivljenju odlukama većine posebno je bio ciničan ustavni sudac Andrej Abramović, u svom izdvojenom mišljenju (koje su Kušan i Selanec poduprli) oko Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i Zakona o sustavu civilne zaštite. Na odluku većine u Ustavnom sudu da odsad Stožer svoje odluke mora obrazlagati, Abramović se zapitao: “Pa kako tako naglo? Nije prošlo niti dvije godine od prvih mjera… I već treba imati neke razloge?”.
Zatim objašnjava kako ova promjena stava Ustavnog suda znači da se u svakom slučaju procjene ustavnosti epidemioloških propisa i mjera dosad nužni test razmjernosti radio – “naslijepo, bez argumenata, onako ‘po osjećaju’”. Pa zaključuje: “Za neke, taj je osjećaj bio strah. Za druge, lojalnost”.
Ustavna samoposluga
Izdvojena mišljenja koja su pisali Lovorka Kušan i Goran Selanec (a podupro Abramović) bila su znatno opsežnija i manje sarkastična, ali također vrlo oštra. Prvi problem koji oni postavljaju je tumačenje većine u Ustavnom sudu da Sabor ima pravo sam procijeniti treba li u slučaju ove pandemije koristi članak 16. ili 17. Ustava RH. Podsjetimo, po članku 16. se prava i slobode mogu ograničiti običnom većinom u Saboru u svrhu zaštite zdravlja, dok se u članku 17. ta prava – u slučaju velikih prirodnih nepogoda ili u ratnom stanju – mogu ograničiti samo dvotrećinskom većinom.
Kušan i Selanec obrazlažu kako je članak 17. svojevrsna polica osiguranja da se u slučaju kaosa izvanredne situacije ne zadire previše u ljudska prava i slobode, jer za donošenja odluka o njihovom ograničavanju ipak treba konsenzus gotovo svih relevantnih političkih snaga u zemlji. No, Ustavni sud je dao za pravo aktualnoj vlasti da ignorira članak 17., te time omogućio parlamentarnoj većini da “sama bira hoće li sama sebi nametnuti ograničenje koje bi joj otežalo ostvarivanje njenih političkih interesa”.
Urušavanje povjerenja
Kako je, očekivano, aktualna saborska većina odabrala da ne ograničava ostvarenje svojih političkih interesa, ovi ustavni suci procjenjuju da su “manipulacije vezane uz članak 16. Ustava” u stvarnom životu dovele do konfuzije u pogledu “nekih osnovnih postavki poretka ustavne demokracije”, ali i “sve ozbiljnijeg urušavanja povjerenja građana u institucije koje bi trebale predstavljati kičmu tog poretka”.
No, to je tek početak problema. Mogućnost da većina u Saboru odabere koja joj se primjena članka Ustava više sviđa, naime, otvara Pandorinu kutiju. Jer, ako je procjena izvanrednog stanja tek stvar slobodne volje većine – unatoč članku 17. – onda nije nimalo nezamislivo da se po istom principu destruiraju i neke druge stvari zapisane u Ustavu, naprimjer, prava nacionalnih manjina.
Manjine i produženje mandata
Kako obrazlažu Kušan i Selanec (uz potporu Abramovića), onda je moguće i da neka vlast ignorira članak 83. Ustava u kojem stoji da se zakoni koji uređuju prava nacionalnih manjina donose dvotrećinskom većinom. Kako? Pa jednostavno, da vlast zaključi da neki zakon ne uređuje prava nacionalnih manjina, te ga izglasa običnom većinom.
Pritom je moguć, tvrdi troje ustavnih sudaca, i sličan, ali obrnut scenarij. Da obična većina u Saboru zaključi da su nastupili uvjeti iz članka 17. i da, na osnovu te odluke, produži sebi mandat dok ne prođe izvanredno stanje koje su upravo sami proglasili.
Kakav test razmjernosti?
Druga velika tema kojom se bave suci koji su pisali izdvojena mišljenja je test razmjernosti, koji se mora provesti kod ograničavanja sloboda građana kako bi se pokazalo jesu li predložene mjere doista nužne. U odluci Ustavnog suda se većina poziva na odluku njemačkog Ustavnog suda koji je procijenio da epidemiološke mjere u toj zemlji nisu neustavne.
Međutim, njemački Ustavni sud je svoju procjenu temeljio na odgovorima i empirijskim podacima koje su dobili od cijelog niza zainteresiranih stranaka, saveznih država i tridesetak nezavisnih stručnjaka i institucija koji su odgovarali na precizno postavljena pitanja o mjerama i njihovim učincima. Hrvatski Ustavni sud je svoju odluku utemeljio na odgovoru Vlade o tome da je sve u redu.
Baš su šašavi ti Njemci
Vlada se, pritom, pozvala na dva izvora koja su imala empirijski utvrditi opravdanost epidemioloških mjera vezanih uz Covid-potvrde. Prvi je Centar za kontrolu i prevenciju bolesti SAD-a koji je oprezno ustvrdio sljedeće: “U cijepljenih osoba postoji smanjeni rizik za širenje nego kod infekcija u necijepljenih osoba, iako su potrebne dodatne studije”. Drugi izvor je jedan članak na australskom popularno-znanstvenom portalu The Conversation.
Trojac sudaca koji je ostao u manjini, valja podsjetiti, već dugo traži javne rasprave Ustavnog suda o ovim temama, kao i uključivanje nezavisnih stručnjaka u procjenu učinkovitosti i opravdanosti epidemioloških mjera – baš kao što je to napravio njemački Ustavni sud. Hrvatski je, međutim, sve te zahtjeve odbio i zadovoljio se Vladinim argumentima. “Valjda po osjećaju”, rekao bi sudac Abramović.