Ispovijest Hrvata iz ratom okovanog Kartuma: 'Nema struje, vode, benzina, a ulice su pune leševa. Svi se snalazimo preko WhatsAppa'
Kako zapravo izgleda svakodnevica u jednom od najvećih afričkih gradova koji je utonuo u ratni kaos
Borbe na širem području sudanskog glavnog grada Kartuma, koje se posljednjih nekoliko tjedana vode između zapovjednika sudanske redovne vojske Abdela Fataha al-Burhana i Mohameda Hamdana Dagala, poznatijeg po nadimku Hemedti, koji zapovijeda paravojnim Snagama za brzu potporu (RSF), postaju sve žešće.
U sukobima u Kartumu poginule su stotine ljudi, tisuće ih je ranjeno, a većina ljudi u panici nastoji pobjeći što dalje od krvoprolića. Jedan od onih koji je sigurnost odlučio potražiti van Kartuma je i sugovornik Telegrama. S obzirom na posao kojim se bavi, pod uvjetom anonimnosti (podaci poznati redakciji) nam je ispričao kako je izgledalo posljednjih nekoliko dana u samom središtu sudanskih sukoba.
Kaos na terenu
Naš sugovornik koji ima dvojno državljanstvo Hrvatske i Sudana, kaže kako je u Kartum iz Zagreba došao prije godinu i pol dana. U gradu je, kaže, sve funkcioniralo normalno, ali je situacija bila politički napeta. Prvi napad koji se dogodio 15. travnja za njega je izgledao kao noćna mora. Govori kako nije mislio da će u sudanskoj prijestolnici doći do sukoba između dviju vojnih frakcija, čiji su se zapovjednici, inače čelnici tzv. Prijelaznog suverenog vijeća (vojno-civilnog tijela osnovanog nakon svrgavanja diktature s ciljem prijenosa vlasti na civilnu upravu i organiziranja slobodnih izbora, op.a.) posvađali oko načina integriranja u jedinstvenu vojsku.
“Kada je napad krenuo, bio sam u Sjevernom Kartumu. Radi se o luksuznom području gdje se nalaze vile, kuće ambasadora i jedno dva kilometra od njega bilo je dosta napada na dvije-tri kasarne RSF-a. Kasarne su napadali borbeni avioni sudanske vojske, tenkovi, situacija je bila dosta kaotična”, priča.
Nema struje i vode
Govori kako prošle srijede nije bilo ni vode, ni struje, a svi dućani su zatvoreni. “Stvorili smo svi neke zalihe, ali najveći je problem taj nedostatak struje. Ja imam generator, ali nemam gorivo za njega jer su benzinske pumpe zatvorene”, kaže naš sugovornik.
Objašnjava kako u Kartumu sve počiva na međusobnoj suradnji građana. Ljudi u naseljima imaju WhatsApp grupe preko kojih razmjenjuju informacije i nabavljaju prijeko potrebne resurse, poput vode, hrane i lijekova.
“Ako netko treba nešto od toga, javi se u WhatsApp grupu i onaj tko ima, recimo hranu ili lijekove se javi toj osobi. Tu i tamo tijekom prekida vatre se na sat vremena otvore neki dućani koje bih mogao usporediti s Konzumom. U njima stvarno ima svega pa se ljudi opskrbe”, kaže.
Eksplozije i pucnjava
Sve borbe, kaže, vode se unutar Kartuma, grada koji se sastoji od tri dijela – Kartuma, Sjevernog Kartuma i Omdurmana. Na području van njega, 50 do 100 kilometara dalje, situacija je puno mirnija. Na samom području Kartuma sudanska vojska nije išla u direktnu borbu prsa o prsa s pripadnicima RSF-a, govori naš sugovornik, dodajući da je vojska taj pristup koristila tek u nekim mjestima.
Društvenim mrežama i komunikacijskim kanalima, kaže, šire se slike mrtvih tijela uz cestu kao i informacije da je stradalo više vojnika RSF-a nego sudanske vojske. Govori i kako su diljem Kartuma svakodnevno čuli eksplozije i pucnjavu, a da se ovog ponedjeljka dogodio veliki zračni napad. Kaže kako su ranije zračne snage sudanske vojske takvim napadima u potpunosti uništile kasarne RSF-a. To je, kaže, stvorilo nove probleme.
“RSF više nema kasarne, ali idu od naselja do naselja, od ulice do ulice i vojska ih ne može napasti jer se kreću među civilima. Stvara se dojam kao da su neka naselja zapravo taoci snaga RSF-a. Po ulicama kruže njihovi pick-upovi koji su nakrcani oružjem, na nekima se nalazi i protuzračna obrana”, govori.
Pomoć bivšeg režima
Naš sugovornik priča kako korijeni RSF-a datiraju još iz 2003. godine, kada su djelovali pod nazivom Janjawid, a 2013. dobivaju službeni naziv Sudanske paravojne Snage za brzu potporu. U RSF-u, kaže, ima ponajviše vojnika iz zapadne Afrike, jedinica se s godinama povećavala, a na njihovom čelu je ranije spomenuti Mohamed Hamdan Dagalo kojeg, kako kaže, svi znaju pod nadimkom Hemedti.
“On nije star čovjek, rođen je 1976. godine. Nije završio neku vojnu akademiju ili fakultet, a njegovim snagama pomogao je bivši režim pod vodstvom Omara Al-Bašira“, govori. Osim što su imali potporu bivšeg režima, RSF je bio zadužen i za rudarenje zlata. “Oni su preuzeli kontrolu nad brdom Jebel Amer. Poznato je da je ono puno zlata, a oni su ga godinama rudarili i stvorili si bogatstvo”, priča.
Naš sugovornik kaže kako je RSF uzlet doživio 2019. godine. Hemedti je tada na području Kartuma imao 20 tisuća vojnika, a sada ih ima 100 tisuća. “On smatra da je iznimno snažan, velik i bogat i da polaže svo pravo da bude glavni u Sudanu”, govori.
Policija na ulicama
No, sumnja da će rat izaći van granica Kartuma i preliti se na cijeli Sudan iako trenutno ima žestokih borbi na području Darfura, ali čini se da su one više etnički motivirane. Po njegovim procjenama, 80 posto Kartuma je pod kontrolom sudanske vojske. “RSF je, kao što sam spomenuo, ostao samo na cestama. Oni tako žele pokazati da su još uvijek prisutni u Kartumu, ali da će uspjeti proširiti svoju vlast, u to sumnjam”, govori.
Tijekom proteklog vikenda, kaže, na ulice je izašla i sudanska policija. Ranije je nije bilo jer nije bila spremna za potencijalnu borbu protiv snaga RSF-a, no sada naoružani dugim cijevima kruže pick-upovima po cesti i pokušavaju uvesti red.
Tko je počeo sukob?
Kaže i kako je puno pitanja ostalo u zraku nakon prvog napada koji se dogodio 15. travnja. Jedno od njih je i tko je prvi počeo sa sukobom. “Sudanska vojska kaže da je RSF izveo državni udar, a oni pak tvrde da ih je napala sudanska vojska. Tog jutra došlo je do napada na kuću generala Abdela Fattaha al-Burhana koja se nalazi blizu sjedišta sudanske vojske. U tom napadu je ubijeno 35 njegovih čuvara. Je li on u trenutku napada bio u kući ili ne, to je informacija koja još uvijek nije razjašnjena”, govori.
Sudanska vojska, priča naš sugovornik, ima dosta jaku tajnu službu, pa smatra kako su zasigurno imali saznanja da će doći do napada te da su sklonili generala na sigurnije mjesto. A i naš sugovornik je odlučio potražiti sigurnije mjesto za sebe i svoju obitelj te je napustio Kartum i otišao u grad udaljen tristotinjak kilometara od Sjevernog Kartuma.
Bijeg u Egipat
U tom gradu, koji je postao tranzitna točka za sve koji bježe od sukoba, nalazi se dosta ljudi iz Kartuma, a život se tamo, priča naš sugovornik, odvija prilično normalno. Dućani su otvoreni, a u gradu ima struje i vode. No, neki su od rata odlučili otići još dalje, prema Egiptu. “Na granici s Egiptom čeka se i po 2-3 dana jer je granični prijelaz vrlo mali, a na ulaz u zemlju čeka stotine sudanskih autobusa. Iz Kartuma do granice treba putovati 12 do 15 sati”, priča.
Na pitanje je li u Kartumu ostalo još Hrvata, odgovara kako ih je tamo vrlo malo. Većinom se radi o ljudima koji su u miješanom braku. “Nekima sam uspio pomoći preko ambasade u Kairu, dio ih je otišao u Saudijsku Arabiju, a dio u Kairo”, kaže.
Ističe i kako je iznimno zahvalan veleposlaniku Bošnjaku i gospodinu Kapoviću iz hrvatske ambasade u Kairu, te gospođi Krpičak iz Uprave za konzularne poslove MVEP-a koji su pomogli hrvatskim državljanima u Sudanu. Na kraju razgovora naš sugovornik ističe kako osobno smatra da će situacija u Sudanu biti riješena i da će sudanska vojska u potpunosti preuzeti kontrolu nad Kartumom. Samo je pitanje kada. Posljednje informacije kojima raspolaže govore da bi Saudijska Arabija i Amerika mogle započeti pregovore sa zaraćenim frakcijama u Sudanu kako bi se okončao sukob koji bi zemlju mogao gurnuti u novi građanski rat.