Poticaji koji se isplaćuju poljoprivrednicima, a koji sada dobrim dijelom dolaze iz EU fondova, sve manje služe za poticanje proizvodnje, a sve više se isplaćuju kao neka vrsta pomoći stanovništvu kako bi ostali na ruralnim prostorima. To nije stvar samo hrvatskog zakonodavstva, već cijeli sustav Zajedničke poljoprivredne politike EU ide u tom smjeru, a naši poljoprivredni proizvođači samo su se uklopili u ta pravila.
Neke zemlje, poput Poljske, zahvaljujući EU fondovima uspjele su značajno unaprijediti svoju poljoprivrednu proizvodnju, pa je sada europsko tržište preplavljeno poljskim voćem i povrćem. S druge strane, u Hrvatskoj je pozitivan utjecaj EU fondova na povećanje poljoprivredne proizvodnje izostao, pa radije primamo poticaje za neobrađenu zemlju, travnjake, pašnjake, zaštitu leptira i slično.
Poticaji za 29 tisuća hektara neobrađene zemlje
Tako smo 2012. godine, prije ulaska u Europsku uniju, imali 11 tisuća hektara zemlja na ugaru. Radi se o obradivom zemljištu na kojem nema poljoprivredne proizvodnje, ali se za njega, iz ekoloških razloga, posljednjih pet godina mogu dobiti poticaji. Prošle godine imali smo čak 29 tisuća hektara zemlje na ugaru. Znači, porast od 18 tisuća hektara u odnosu na razdoblje prije ulaska u EU.
Ako znamo da poticaji po hektaru za držanje zemlje na ugaru prelaze 2600 kuna računica je jasna. Za, na primjer, 30 hektara zemlje, poljoprivrednik može dobiti 78 tisuća kuna poticaja, nit’ orao, nit’ kopao – doslovno.
Ideja ugara je da se dio zemlje ostavi da se malo “odmori”, kako bi kasnije urod na toj površini bio kvalitetniji. No, dio poljoprivrednika nakon pojave poticaja počeo je to zloupotrebljavati, pa većinu zemlje drži na ugaru i za to dobiva novac. O tome su već ranije pisali i mediji specijalizirani za poljoprivredu.
Tko pase svu tu ekološku travu?
Također, postoje i potpore za ekološku proizvodnju, od koje su hrvatskim poljoprivrednicima, sudeći po brojkama, najatraktivniji ekološki travnjaci. Najveći rast površina pod ekološkom proizvodnjom imali smo kod trajnih travnjaka, koji su prije ulaska u EU, 2012. godine, bili na oko 7,6 tisuća hektara, da bi 2018. dogurali do gotovo 40 tisuća hektara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje je čemu ti travnjaci zapravo služe s obzirom na to da njihov rast nije pratila proizvodnja mesa iz ekološkog uzgoja, a proizvodnja ekoloških mliječnih proizvoda je praktički zanemariva. Tko onda pase ekološku travu, ako ne ekološke krave?
Velike površine za uzgoj oraha, a mala proizvodnja
Konzultantska kuća Smarter, koja je specijalizirana za poljoprivredu i prehrambenu industriju, jučer je objavila rezultate zanimljive analize koja pokazuje da posljednjih godina imamo snažan porast površina nasada oraha, koji ne prati rast proizvodnje.
Navode da su poticaji za sadnju oraha postali sinonim za poticanje poljoprivrede bez proizvodnje. Prema njihovim podacima, proizvodnja oraha u Hrvatskoj prošle godine iznosila je tek 448 tona, iako je pod orahom zasađeno preko 8000 hektara. Hrvatska bi po tome trebala biti nekakva velesila u proizvodnji oraha, jer imamo 10 posto svih površina pod orahom u Europskoj uniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Podaci nove analize su zabrinjavajući
“U Republici Hrvatskoj je, prema službenim podacima, 2008. godine proizvedeno čak 6828 tona oraha, a ogroman rast površina nakon ulaska u Europsku Uniju nije pratio i rast proizvodnje. Gledajući trenutne zasađene površine, Republika Hrvatska čini preko 10% svih površina u Europskoj uniji, jer, prema posljednjim podacima, površine pod orahom u Europskoj uniji iznose 70.155 hektara, pri čemu je proizvodnja Europske unije nešto veća od 128.000 tona.
Kad se uzme omjere hrvatske proizvodnje, u odnosu na proizvodnju Europske unije, ispada da činimo zanemarivih 0,35% uroda oraha”, navodi se u analizi Smartera
Dodaju i da su ovi podaci zabrinjavajući te da potvrđuju da je sadnja oraha u Hrvatskoj bila stihijska, bez uvažavanja mišljenja struke, a pod utjecajem ogromnih mogućnosti dobivanja potpora po različitim osnovama za ovu proizvodnju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina o poticajima u poljoprivredi: Hrvatska drži 10 posto svih nasada oraha u EU, a proizvodimo skandalozno malo
Kako poticaji uništavaju poljoprivrednu proizvodnju
Neke zemlje, poput Poljske, zahvaljujući EU fondovima uspjele su značajno unaprijediti svoju poljoprivrednu proizvodnju, pa je sada europsko tržište preplavljeno poljskim voćem i povrćem. S druge strane, u Hrvatskoj je pozitivan utjecaj EU fondova na povećanje poljoprivredne proizvodnje izostao, pa radije primamo poticaje za neobrađenu zemlju, travnjake, pašnjake, zaštitu leptira i slično
Poticaji koji se isplaćuju poljoprivrednicima, a koji sada dobrim dijelom dolaze iz EU fondova, sve manje služe za poticanje proizvodnje, a sve više se isplaćuju kao neka vrsta pomoći stanovništvu kako bi ostali na ruralnim prostorima. To nije stvar samo hrvatskog zakonodavstva, već cijeli sustav Zajedničke poljoprivredne politike EU ide u tom smjeru, a naši poljoprivredni proizvođači samo su se uklopili u ta pravila.
Neke zemlje, poput Poljske, zahvaljujući EU fondovima uspjele su značajno unaprijediti svoju poljoprivrednu proizvodnju, pa je sada europsko tržište preplavljeno poljskim voćem i povrćem. S druge strane, u Hrvatskoj je pozitivan utjecaj EU fondova na povećanje poljoprivredne proizvodnje izostao, pa radije primamo poticaje za neobrađenu zemlju, travnjake, pašnjake, zaštitu leptira i slično.
Poticaji za 29 tisuća hektara neobrađene zemlje
Tako smo 2012. godine, prije ulaska u Europsku uniju, imali 11 tisuća hektara zemlja na ugaru. Radi se o obradivom zemljištu na kojem nema poljoprivredne proizvodnje, ali se za njega, iz ekoloških razloga, posljednjih pet godina mogu dobiti poticaji. Prošle godine imali smo čak 29 tisuća hektara zemlje na ugaru. Znači, porast od 18 tisuća hektara u odnosu na razdoblje prije ulaska u EU.
Ako znamo da poticaji po hektaru za držanje zemlje na ugaru prelaze 2600 kuna računica je jasna. Za, na primjer, 30 hektara zemlje, poljoprivrednik može dobiti 78 tisuća kuna poticaja, nit’ orao, nit’ kopao – doslovno.
Ideja ugara je da se dio zemlje ostavi da se malo “odmori”, kako bi kasnije urod na toj površini bio kvalitetniji. No, dio poljoprivrednika nakon pojave poticaja počeo je to zloupotrebljavati, pa većinu zemlje drži na ugaru i za to dobiva novac. O tome su već ranije pisali i mediji specijalizirani za poljoprivredu.
Tko pase svu tu ekološku travu?
Također, postoje i potpore za ekološku proizvodnju, od koje su hrvatskim poljoprivrednicima, sudeći po brojkama, najatraktivniji ekološki travnjaci. Najveći rast površina pod ekološkom proizvodnjom imali smo kod trajnih travnjaka, koji su prije ulaska u EU, 2012. godine, bili na oko 7,6 tisuća hektara, da bi 2018. dogurali do gotovo 40 tisuća hektara.
Pitanje je čemu ti travnjaci zapravo služe s obzirom na to da njihov rast nije pratila proizvodnja mesa iz ekološkog uzgoja, a proizvodnja ekoloških mliječnih proizvoda je praktički zanemariva. Tko onda pase ekološku travu, ako ne ekološke krave?
Velike površine za uzgoj oraha, a mala proizvodnja
Konzultantska kuća Smarter, koja je specijalizirana za poljoprivredu i prehrambenu industriju, jučer je objavila rezultate zanimljive analize koja pokazuje da posljednjih godina imamo snažan porast površina nasada oraha, koji ne prati rast proizvodnje.
Navode da su poticaji za sadnju oraha postali sinonim za poticanje poljoprivrede bez proizvodnje. Prema njihovim podacima, proizvodnja oraha u Hrvatskoj prošle godine iznosila je tek 448 tona, iako je pod orahom zasađeno preko 8000 hektara. Hrvatska bi po tome trebala biti nekakva velesila u proizvodnji oraha, jer imamo 10 posto svih površina pod orahom u Europskoj uniji.
Podaci nove analize su zabrinjavajući
“U Republici Hrvatskoj je, prema službenim podacima, 2008. godine proizvedeno čak 6828 tona oraha, a ogroman rast površina nakon ulaska u Europsku Uniju nije pratio i rast proizvodnje. Gledajući trenutne zasađene površine, Republika Hrvatska čini preko 10% svih površina u Europskoj uniji, jer, prema posljednjim podacima, površine pod orahom u Europskoj uniji iznose 70.155 hektara, pri čemu je proizvodnja Europske unije nešto veća od 128.000 tona.
Kad se uzme omjere hrvatske proizvodnje, u odnosu na proizvodnju Europske unije, ispada da činimo zanemarivih 0,35% uroda oraha”, navodi se u analizi Smartera
Dodaju i da su ovi podaci zabrinjavajući te da potvrđuju da je sadnja oraha u Hrvatskoj bila stihijska, bez uvažavanja mišljenja struke, a pod utjecajem ogromnih mogućnosti dobivanja potpora po različitim osnovama za ovu proizvodnju.