Našla sam neki ajvar, dosta dobar za razliku od svih drugih industrijskih koji ne valjaju, donedavno je koštao 36 kuna. Sada je 58. Staklenka ajvara poskupjela je, znači za skoro 60 posto. Onda kruh. Perolaki hljepčić, ne bih rekla da ima više od 35 deka, platila sam jučer malo manje od deset kuna. I tako sve.
Okej, mogu bez ajvara, neće nitko krepat’ ako ne jede ajvar. Mogu možda i bez kruha. Ili da ga mijesim sama kao što se 1936. godine mijesio u Sungeru, Gunji i u Glavicama. Ali ne možeš bez svega. Moraš živjeti. A život je jezivo poskupio.
Čini se da nas farbaju
Nemam nikakvu ekspertizu oko toga, ali idem u dućan i plaćam račune pa jako dobro vidim. Cijene su poludjele. Svi se proizvođači pravdaju cijenama energije. Ali energija nije poskupjela ni 60, ni 80, ni sto posto, a niz artikala i usluga jest. A nikako ne zaboravimo ni to da je trošak za energiju ipak samo jedna stavka u cijeni proizvoda.
Imam, dakle, dojam da nas mnogi u dobroj mjeri farbaju. Koriste gužvu. Imaju izgovor koji dobro zvuči: nafta, plin, struja, rat, Rusi, sankcije. Pa dokle ide. A građani nemaju kud.
S ajvara na ekstraprofit
I sad, s kruha i ajvara, dolazimo do pitanja ekstraprofita koga se Vlada sprema oporezovati, a čime su, kaže Hrvatska udruga poslodavaca, vlasnici tvrtki dovedeni u stanje ”razočaranosti i ogorčenosti”. Model je ovaj: sve firme koje zarađuju više od 300 milijuna kuna, a koje su u godinu dana ostvarile dobit najmanje za 20 posto veću nego prethodne godine, morat će državi izručiti 33 posto na ime ovog izvanrednog i jednokratnog poreza.
I niz drugih zemalja slično razmišlja. Ideja je da se u korist najugroženijih skupina preusmjeri dio ekscesnih profita, nastalih na krilima krize najviše kod energetskih kompanija, ali i mnogih drugih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlade, a evo i naša, smatraju da moraju reagirati prije nego se sve uruši i tu većina građana ne vidi ništa sporno, dapače. Ali zato se, dakako, bune oni koji će doći u ove nove redistribucijske škare jer svoj novac nitko ne daje bez galame i borbe.
Koga to porez oduševljava?
Nijedan porez nigdje se ne dočekuje s oduševljenjem i podrškom vlastima koji ga uvode. Pa znamo kakva se zaglušna dreka diže u Hrvatskoj svaki put kad se samo i spomene porez na nekretnine. Uvijek se ponavlja kako to ne bi bilo pravedno, ni tržišno, a možda ni ustavno. Isti refren pa u krug. Tako i ovdje.
No veliki zagovornici tržišta i slobodne ekonomije koja se zasniva, raste ili propada na principu sposobnosti, inovacija, prilagođavanja i organizacije, ti poslodavci i vlasnici koji sada uglas traže od Vlade da od ovoga odustane, istodobno hvataju svaku priliku da od društva izmuzu svaku pomoć i svaku pinku koju mogu ispregovarati. To je očekivano jer to je genska karta kapitalizma, ali neka nam se barem ne mažu oči.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nitko se ranije nije bunio
Kad je za vrijeme korone uskakala država da se javnim novcem pomogne gospodarstvu, ni iz jedne firme nije došla poruka da, hvala lijepo, njima to ne treba. Nitko nije odbio ni državne energetske subvencije, čak ni one tvrtke koje su, s obzirom na prihod, mogle sasvim mirno podnijeti ta poskupljenja.
Pa kako se onda to uklapa u pobunu protiv jednokratnog oporezivanja ekstraprofita? Bojim se jako slabo. Jer, kad njima paše, državna intervencija je fajn, ali kad ide protiv njih, humanisti i humanitarci iz HUP-a skaču na zadnje noge i na barikade oskvrnutog tržišta.
Tipične korporacijske magle
Ali nitko od njih koji su u ovoj gunguli digli cijene svojih proizvoda za 50 i 90 posto nije kadar pružiti egzaktna objašnjenja na temelju kojih navodnih poslovnih zadanosti su to učinili. Zašto, recimo, paket klozet papira košta 45 kuna, kao dvije kile svinjskog buta, ili kakve to odlučujuće veze ima poskupljenje energije sa skoro dvostrukom cijenom pasirane rajčice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina, Vlada ne bi smjela udarati kao maljem po svima paušalno i stvarno bi se moralo pripaziti na kriterije i razrede. To jest da se, na primjer, iz poreza na ekstraprofit isključe one tvrtke čija je dobit značajno skočila zbog toga što su finalizirale neki genijalni novi proizvod koji je onda donio visoku zaradu.
Ili jer su protekle godine prodale neki dio biznisa ili neke nekretnine pa im se to pripisalo u račun. Ali sve drugo su tipične korporacijske magle. Jer dok najobičniji kruh plaćamo kao da je zlatan jer su ga inovativno posuli chia sjemenkama, ma hajte, molim vas.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Istina, Vlada bi iz poreza na ekstraprofit neke trebala isključiti. No, mnogi se bune neopravdano, dok se bogate u krizi
Vlade, a evo i naša, smatraju da moraju reagirati prije nego se sve uruši i tu većina građana ne vidi ništa sporno, dapače
Vlada ne bi smjela udarati kao maljem po svima paušalno i stvarno bi se moralo pripaziti na kriterije i razrede. Da se, na primjer, iz poreza na ekstraprofit isključe one tvrtke čija je dobit značajno skočila zbog toga što su finalizirale neki genijalni novi proizvod. Ali sve drugo su tipične korporacijske magle
Našla sam neki ajvar, dosta dobar za razliku od svih drugih industrijskih koji ne valjaju, donedavno je koštao 36 kuna. Sada je 58. Staklenka ajvara poskupjela je, znači za skoro 60 posto. Onda kruh. Perolaki hljepčić, ne bih rekla da ima više od 35 deka, platila sam jučer malo manje od deset kuna. I tako sve.
Okej, mogu bez ajvara, neće nitko krepat’ ako ne jede ajvar. Mogu možda i bez kruha. Ili da ga mijesim sama kao što se 1936. godine mijesio u Sungeru, Gunji i u Glavicama. Ali ne možeš bez svega. Moraš živjeti. A život je jezivo poskupio.
Čini se da nas farbaju
Nemam nikakvu ekspertizu oko toga, ali idem u dućan i plaćam račune pa jako dobro vidim. Cijene su poludjele. Svi se proizvođači pravdaju cijenama energije. Ali energija nije poskupjela ni 60, ni 80, ni sto posto, a niz artikala i usluga jest. A nikako ne zaboravimo ni to da je trošak za energiju ipak samo jedna stavka u cijeni proizvoda.
Imam, dakle, dojam da nas mnogi u dobroj mjeri farbaju. Koriste gužvu. Imaju izgovor koji dobro zvuči: nafta, plin, struja, rat, Rusi, sankcije. Pa dokle ide. A građani nemaju kud.
S ajvara na ekstraprofit
I sad, s kruha i ajvara, dolazimo do pitanja ekstraprofita koga se Vlada sprema oporezovati, a čime su, kaže Hrvatska udruga poslodavaca, vlasnici tvrtki dovedeni u stanje ”razočaranosti i ogorčenosti”. Model je ovaj: sve firme koje zarađuju više od 300 milijuna kuna, a koje su u godinu dana ostvarile dobit najmanje za 20 posto veću nego prethodne godine, morat će državi izručiti 33 posto na ime ovog izvanrednog i jednokratnog poreza.
I niz drugih zemalja slično razmišlja. Ideja je da se u korist najugroženijih skupina preusmjeri dio ekscesnih profita, nastalih na krilima krize najviše kod energetskih kompanija, ali i mnogih drugih.
Vlade, a evo i naša, smatraju da moraju reagirati prije nego se sve uruši i tu većina građana ne vidi ništa sporno, dapače. Ali zato se, dakako, bune oni koji će doći u ove nove redistribucijske škare jer svoj novac nitko ne daje bez galame i borbe.
Koga to porez oduševljava?
Nijedan porez nigdje se ne dočekuje s oduševljenjem i podrškom vlastima koji ga uvode. Pa znamo kakva se zaglušna dreka diže u Hrvatskoj svaki put kad se samo i spomene porez na nekretnine. Uvijek se ponavlja kako to ne bi bilo pravedno, ni tržišno, a možda ni ustavno. Isti refren pa u krug. Tako i ovdje.
No veliki zagovornici tržišta i slobodne ekonomije koja se zasniva, raste ili propada na principu sposobnosti, inovacija, prilagođavanja i organizacije, ti poslodavci i vlasnici koji sada uglas traže od Vlade da od ovoga odustane, istodobno hvataju svaku priliku da od društva izmuzu svaku pomoć i svaku pinku koju mogu ispregovarati. To je očekivano jer to je genska karta kapitalizma, ali neka nam se barem ne mažu oči.
Nitko se ranije nije bunio
Kad je za vrijeme korone uskakala država da se javnim novcem pomogne gospodarstvu, ni iz jedne firme nije došla poruka da, hvala lijepo, njima to ne treba. Nitko nije odbio ni državne energetske subvencije, čak ni one tvrtke koje su, s obzirom na prihod, mogle sasvim mirno podnijeti ta poskupljenja.
Pa kako se onda to uklapa u pobunu protiv jednokratnog oporezivanja ekstraprofita? Bojim se jako slabo. Jer, kad njima paše, državna intervencija je fajn, ali kad ide protiv njih, humanisti i humanitarci iz HUP-a skaču na zadnje noge i na barikade oskvrnutog tržišta.
Tipične korporacijske magle
Ali nitko od njih koji su u ovoj gunguli digli cijene svojih proizvoda za 50 i 90 posto nije kadar pružiti egzaktna objašnjenja na temelju kojih navodnih poslovnih zadanosti su to učinili. Zašto, recimo, paket klozet papira košta 45 kuna, kao dvije kile svinjskog buta, ili kakve to odlučujuće veze ima poskupljenje energije sa skoro dvostrukom cijenom pasirane rajčice.
Istina, Vlada ne bi smjela udarati kao maljem po svima paušalno i stvarno bi se moralo pripaziti na kriterije i razrede. To jest da se, na primjer, iz poreza na ekstraprofit isključe one tvrtke čija je dobit značajno skočila zbog toga što su finalizirale neki genijalni novi proizvod koji je onda donio visoku zaradu.
Ili jer su protekle godine prodale neki dio biznisa ili neke nekretnine pa im se to pripisalo u račun. Ali sve drugo su tipične korporacijske magle. Jer dok najobičniji kruh plaćamo kao da je zlatan jer su ga inovativno posuli chia sjemenkama, ma hajte, molim vas.