Istražujemo: Kako je stan grofa Draskovicha, oduzet u komunizmu, Grad Zagreb prodao preminuloj ženi
Potomak plemićke obitelji vodi sudski spor u kojem je otkriveno niz kontroverzi
Grof Nikolaus Peter Draskovich godinama se bori za imovinu svoje plemićke obitelji koju je nacionalizirala jugoslavenska komunistička vlast. Priča o povratu imovine obitelji Drašković može se pratiti od početka 90-ih diljem Hrvatske – od Varaždinske županije i Slavonije do Like i Opatijske rivijere.
No, spor za nekretninu u Zagrebu, koju su gradske vlasti preprodale u vrijeme dok je bila upisana kao općenarodna imovina, pretvara se u neobičan krimić. Naime, ugovori o prodaji stanova sklopljeni su nakon smrti kupaca, zbog čega Draskovich sumnja u ozbiljno krivotvorenje. Telegram donosi ovaj kontroverzni slučaj koji otvara sumnje u manipulaciju imovinom koja je poznatoj obitelji oduzeta u vrijeme nekadašnje Jugoslavije.
Tko su bili grofovi Draškovići?
Draškovići su, uz knezove Zrinske, bili najpoznatija hrvatska plemićka obitelj iz koje su potekla četiri bana, brojni visoki časnici i vojskovođe Habsburške monarhije, biskupi, jedan kardinal, kraljevski savjetnici i brojni suci. Zasigurno najreprezentativnija nekretnina koju su imali u svom vlasništvu pred bijeg iz zemlje, bio je dvorac Trakošćan, koji je također završio u rukama države. U međuvremenu su ga uspjeli vratiti u svoje vlasništvo.
U Austriji danas imaju tvrtku za distribuciju električne energije, pilanu, pogon za izradu stolarije, tri autokuće s praonicama vozila, poljoprivredno zemljište i šume… Posjede imaju i u Mađarskoj.
Grof Karl Drašković Trakošćanski umro je posljednji dan prošle godine u Austriji. Njegov sin Nikolaus Peter u velikom intervjuu za Jutarnji list, nekoliko tjedana nakon očeve smrti, kazao je kako mu je želio za života pokloniti vlasnički list o povratu 100 hektara zemljišta u okolici Ludbrega, no nije to uspio učiniti zbog sporosti procesa.
Nacionalizacija u bivšoj Jugoslaviji
Inače, kuća u Martićevoj ulici većim dijelom vraćena je obitelji Drašković, što je vidljivo iz zemljišnih knjiga. Sam Nikolaus Peter Draskovich još je ranije u rijetkim medijskim istupima tvrdio kako ne želi izbaciti iz nje ljude koji tamo žive, no od formalnog povrata ne odustaje.
No, u sudskom sporu oko stana na drugom katu zgrade u Martićevoj 25 on i njegov odvjetnik Franjo Šebijan došli su do neobičnih otkrića. U pitanju je trosobni stan od nešto manje od 110 kvadrata. I taj stan, u sklopu cijele zgrade u Martićevoj ulici, bio je nacionaliziran Draškovićima.
Grad prodaje imovinu Draškovića
Nedugo nakon što su potomci plemićke obitelji u Hrvatskoj pokrenuli postupak za povrat imovine, taj stan Grad Zagreb odlučuje prodati. Točnije, prodao ga je Fond u stambenom gospodarstvu, ustanova, kako će se kasnije ispostaviti, koja je imala ovlasti prodavati nacionalizirane stanove.
Zahtjev za otkupom tog stana podnijet je 26. ožujka 1997. godine. Ugovor između Fonda u stambenom gospodarstvu i kupca stana, gospođe Suzane D’Elia sklopljen je 13. studenog 1997. godine. Dan kasnije je i ovjeren kod javnog bilježnika Janka Žitka. Iako se ugovor činio regularnim, Nikolaus Peter Draskovich će u nastavku procesa povrata doći do neugodnih otkrića.
Naime, kada su grof Draskovich i njegov odvjetnik krenuli u potragu za gospođom D’Eliom doznali su da je preminula i to osam mjeseci prije nego što je potpisala ugovor s Gradom Zagrebom. Umrla je i prije podnošenja zahtjeva za otkup stana. Kao datum njezine smrti upisan je 8. ožujak 1997. godine. Pokopana je u obiteljskoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju. U međuvremenu je preminuo i javni bilježnik koji je ugovor ovjerio.
Tko je uopće kupio grofov stan?
Nakon što se doznalo da vlasnica stana zapravo nikada nije mogla ni potpisati kupoprodajni ugovor, Draskovichev pravni zastupnik dolazi do još jednog uznemirujućeg podatka. Saznaje kako je upitna i punomoć za zastupanje Suzane D’Elie u dogovorima s Gradom Zagrebom. Naime, punomoć gospođe D’Elie imala je izvjesna Danijela Butorac. U pitanju je bila posrednica koja je navodno, prema punomoći, imala pravo potpisati ugovor s Gradom Zagrebom.
Kako bi provjerio punomoć, nakon saznanja da je ugovor potpisan nakon smrti Suzane D’Elie, Draskovichev odvjetnik uputio se ponovno u javnobilježnički ured. Tamo je pod oznakom ‘OV-4496/97’ trebala bilo evidentirana punomoć Danijele Butorac. No, utvrđuje kako se u evidenciji punomoći pod tim brojem nalazi neka sasvim druga punomoć s nekim sasvim drugim imenima, a ne imenima Danijele Butorac i Suzane D’Elie.
Zbog toga je protiv Danijele Butorac pokrenut kazneni postupak zbog sumnje u krivotvorenje. No, unatoč tim svim dubiozama, u zemljišnim knjigama doista je kao vlasnica stana na drugom katu zgrade u Martićevoj 25 upisana Suzana D’Elia.
Sudski postupak protiv Zagreba
Otkrivši sve to grof Draskovich traži da se ugovor o prodaji stana jednostavno poništi. Pokreće sudski postupak protiv Grada Zagreba i zahtjeva da se u zemljišnim knjigama stan u zgradi u Martićevoj ulici 25 ponovno upiše na njegovo ime. Naizgled je to trebala biti jednostavna procedura.
Međutim, iako je tijekom procesa pokazan ugovor sklopljen evidentno nakon smrti Suzene D’Elie, kao i podaci javnih bilježnika, Općinski građanski sud u Zagrebu nije prihvatio Draskovichevu tužbu. Zaključio je, naime, da je pogriješio kada je tužio Grad Zagreb koji je ovlasti za raspolaganje nacionaliziranim i konfisciranim stanovima dobio tek u lipnju 1998. godine. Do tada je sve bilo pod Fondom za naknadu oduzete imovine, protiv kojeg je, po stavu suda, Draskovich trebao pokrenuti proces.
On se s takvom odlukom ne miri već najavljuje žalbu. Tvrdi kako je evidentno da je Grad Zagreb odgovoran za sve jer je bio pravni sljednik Fonda u stambenom gospodarstvu.
Tko živi u Martićevoj ulici 25?
U međuvremenu, u stanu koji je oduzet njegovoj obitelji žive drugi ljudi. U više navrata pokušali smo ih kontaktirati ne bi li nam objasnili kako su došli do stana, te jesu li na bilo koji način povezani sa Suzanom D’Eliom koja je još uvijek u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica. Nismo uspjeli doći do njih ni nakon višestrukih pokušaja, a ostali stanari u zgradi također nas uvjeravaju da ih rijetko viđaju.
Jedan zagrebački odvjetnik koji je prema javno dostupnim podacima imao odvjetnički ured upravo u Martićevoj 25, a sada se na spornom stanu kao i na poštanskim sandučićima na ulazu nalazi prezime identično njegovom, kratko je za Telegram odgovorio kako nije točno da je ikada imao ured na toj adresi. Iako smo ga zamolili da nam kaže kako to da je njegovo prezime na ulaznim vratima stana, uzvratio nam je kako ne zna ništa o sudskom sporu koji se vodi.
Varalice koriste ovu neriješenu situaciju
Dok traje sudski spor za imovinu grofa Draskovicha, jedan od stanova u Martićevoj 25, vrlo izvjesno upravo ovaj čiji povrat on traži, našao se usred još jednog sudskog slučaja. Naime, skupina optuženih za seriju prevara predvođenih Ivicom Đolom nudila je na prodaju stanove, poslovne prostore i zemljišta na području Grada Zagreba.
Predstavljali su se ljudima kao suci i gradski službenici tvrdeći da im mogu srediti povoljnu kupnju nekretnina koje su ostavina iza osoba umrlih bez nasljednika i kao takve prelaze u vlasništvo Grada Zagreba ili su u vlasništvu Grada Zagreba. Izvukli su, kako je jedan od okrivljenih već priznao, gotovo devet milijuna kuna predujma za stanove i razne dugove koje je prije finalizacije ugovora o kupoprodaji trebalo podmiriti.