Iza kulisa geopolitičkih napetosti o kontroverznoj povelji. Kakav je to svjetski pandemijski sporazum koji gura WHO?

Cilj sporazuma je pomoći vladama, državnim institucijama i stanovništvu da izbjegne pogreške iz upravo okončane pandemije koronavirusa, no postizanje sporazuma izazvalo je duboke podjele između dužnosnika.

Siromašnije zemlje pritišću bogatije

Razgovori su se vodili online i u Ženevi, u sjedištu WHO-a, a zemlje s niskim i srednjim dohotkom vrše pritisak na bogatije države i farmaceutske tvrtke da odu mnogo dalje nego dosad u dijeljenju zdravstvenih resursa koji spašavaju živote.

Američki konzervativci već su se požalili, pa su rekli da je sporazum “previše dalekosežan”. Primjerice, nakon što je posljednja runda pregovora okončana bez konkretnog dogovora, američki Fox News 28. ožujka objavio je članak naslova: “Bolest X: Kritičari kažu da je Bidenova administracija prodala suverenitet SAD-a sporazumom WHO-a”.

Geopolitičke napetosti između nekih od zemalja, kao i političke promjene unutar njih, mogle bi u konačnici poništiti smisao sporazuma. U središtu kaosa je glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus, koji je i dalje uvjeren da će zemlje dogovoriti neku verziju sporazuma prije isteka roka. “Svi znamo tko što želi. Dakle, vrijeme je za kompromise”, rekao je.

Sve bi moglo propasti

Druge pak više brine da bi ovaj povijesni dogovor, koji predstavlja jednu od najambicioznijih inicijativa za povećanje pripravnosti za pandemije, mogao propasti. Takav ishod naštetio bi naporima da se poprave neki ozbiljni propusti u praćenju, reakciji i međunarodnoj suradnji, koji su pridonijeli milijunima smrti i ozbiljnoj gospodarskoj i socijalnoj šteti koju je prouzročio covid-19, navodi Financial Times u svojoj velikoj analizi.

Richard Hatchett, izvršni direktor međunarodne Koalicije za inovacije pripravnosti na epidemiju (CEPI), kaže da se nada kako će “iskustvo prošle pandemije podsjetiti ljude da kada se tako nešto dogodi, u takvim razmjerima, to doista postane globalni sigurnosni problem”. “Zdravstvena sigurnost, ekonomska sigurnost, pa čak i nacionalna sigurnost ugroženi su kada zarazne bolesti izmaknu kontroli”, dodaje Hatchett.

Sad je trenutak za djelovanje

Ashley Bloomfield, bivši novozelandski zdravstveni dužnosnik koji trenutno supredsjeda komisijom za izmjene i dopune WHO-ovih međunarodnih zdravstvenih propisa, smatra da države moraju iskoristiti priliku za reviziju svjetske zdravstvene arhitekture, a ne jednostavno dopustiti da lekcije iz vremena covida-19 padnu u zaborav.

“Dosadašnje reakcije na izbijanje neke bolesti su, kroz povijest, bili ciklusi panike i zanemarivanja”, kaže Bloomfield. “Budući da smo kao čovječanstvo sjajni u bavljenju nekom novom temom – to je dio naše strategije preživljavanja – nastane gotovo kolektivna globalna amnezija. Ali, trenutno ipak postoji ogroman stupanj angažmana među državama koje prepoznaju svoju odgovornost. Sada je trenutak za djelovanje”, dodaje Bloomfield.

Salmoneloza, bjesnoća i ebola

Otkad zarazne bolesti među ljudima postoje, pitanje nije hoće li doći, nego kada će doći do nove pandemije. Ali covid-19 je pokazao koliko su se faktori rizika danas uvećali u odnosu na bilo koji trenutak u povijesti: svijet je najnaseljeniji dosad, a ljudi nikada nisu bili mobilni kao danas. Osim toga, stočarstvo se jako intenziviralo, a slabašna regulacija trgovine stokom povećala je opasnost od zoonoza, zaraznih bolesti koje prelaze sa životinja na ljude.

Prijetnje koje predstavljaju zoonoze, poput salmoneloze i bjesnoće, prisutne su jako dugo. One su odgovorne za niz novootkrivenih zaraza i neke od najopakijih zdravstvenih prijetnji u novije vrijeme, poput virusa ebole koji se pojavio u zapadnoj Africi.

Ti faktori, kao i loše iskustvo iz borbe s covidom-19, stvorili su ideju o potrebi međunarodnog sporazuma za pripravnost i odgovor na pandemije. Taj sporazum je također trebao popuniti praznine nastale jer su bogate zemlje kupovale milijarde doza cjepiva za sebe, dok je velik dio ostatka svijeta imao tek ograničen pristup cjepivima.

WHO optužuju za grabljenje moći

U zajedničkom članku objavljenom u ožujku 2021. godine, dvadeset čelnika zemalja, među kojima su Francuska, JAR, UK i Indonezija, predložili su stvaranje sporazuma koji bi “poticao sveobuhvatni pristup države i društva”. Cilj njihovih napora je poboljšati globalnu suradnju na sustavima uzbunjivanja, razmjeni podataka i istraživanju, ali i proizvodnji i distribuciji zdravstvenih “protumjera”, poput cjepiva, lijekova, dijagnostike i osobne zaštitne opreme.

Sporazum o pandemiji zamišljen je kao etička obveza, a ne pravna prisila. Specifični zahtjevi za financiranjem koji se u njemu navode su ograničeni i neće sadržavati mehanizam za pozivanje zemalja na odgovornost za njegovo kršenje.

Kritičari pak kažu da je sporazum zapravo način na koji si WHO želi prigrabiti veće ovlasti i moć, unatoč uvjeravanjima iz organizacije da to nema nikakve veze s istinom.

‘Suverenitet država nije ugrožen’

Sporazum je razjario i kritičare koji generalno gaje sumnjičavost prema multilateralnim institucijama kao takvima. Oni u pitanje dovode sposobnost WHO-a da se bori s još jednom pandemijom i ističu njegove propuste oko covida-19. Konkretno, upućuju na činjenicu da je WHO-u trebalo dugo vremena da prizna evidentno – da se koronavirus koji izaziva covid-19 prenosi zrakom. U svoju obranu, WHO tvrdi da je stav o tom pitanju “evoluirao” kako su pristizali novi dokazi i da je neprestano savjetovao ljude da budu na oprezu.

U veljači je Brad Wenstrup, republikanski predsjedatelj pododbora američkog Kongresa za pandemiju koronavirusa kritizirao moguće financijske posljedice koje bi sporazum izazvao u SAD-u. Posebno problematičnim smatra poziv tvrtkama da razmotre dijeljenje povjerljivih informacija. “Sporazum ne smije kršiti međunarodni suverenitet ili ugrožavati prava američkog naroda ili intelektualno vlasništvo Sjedinjenih Država”, rekao je Wenstrup.

Takve kritike već su oblikovale dijelove sporazuma, koji ima posebnu klauzulu s nabrojenim ovlastima koje nikako neće biti dodijeljene WHO-u, poput onih o “uvođenju zabrane putovanja, nametanju obaveze cijepljenja, terapijskih ili dijagnostičkih mjera, te uvođenju lockdowna”. “Takve formulacije pokazuju koliko su države članice stvarno zabrinute zbog dezinformacija o utjecaju sporazuma. Suverenitet zemalja neće biti ugrožen”, inzistira Ghebreyesus.

Pregovori suhoparni i dugotrajni

Premda su argumenti, odnosno bolje rečeno kritike, oko sporazuma i WHO-a bile prilično intenzivne, sami pregovori bili su prilično suhoparni i dugotrajni. Okvirni tekst sporazuma prikazuje se na ekranu, a dužnosnici potom zagradama označavaju što bi htjeli preformulirati ili unijeti neke druge izmjene.

“Tekst postaje vrlo težak za čitanje”, rekao je jedan dužnosnik, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti zbog osjetljivosti teme. “No, to je način na koji morate odlučiti, tako da bude transparentan za sve delegacije”, dodaje sugovornik Financial Timesa.

Jedan veliki izvor neslaganja bilo je otkrivanje i dijeljenje informacija o novim patogenima. “Grupa za jednakost”, sastavljena od niza azijskih, afričkih i latinoameričkih država, zalaže se za čvrsta pravila, koja bi uključivala pomoć farmaceutskih tvrtki u financiranju praćenja novih patogena – što je u nadležnosti državnih vlasti, a to bi zauzvrat ubrzalo napore u razvoju cjepiva – što je u nadležnosti kompanija. Zamisao je da se, primjerice, genetske informacije o patogenima dijele kroz mehanizam poznat kao Pathogen Access and Benefit-Sharing System (Pabs).

Što želi farmaceutska industrija?

No, taj prijedlog naišao je na protivljenje farmaceutske industrije. “U pregovorima postoji implicitna prijetnja da ako mi ne platimo, oni neće s nama dijeliti informacije. To bi bio pucanj u vlastitu nogu. Monetizacija pristupa patogenima je nedopustiva”, kaže uskoro bivši čelnik Međunarodne federacije farmaceutskih proizvođača i udruga, Thomas Cueni, koji dodaje da su farmaceutske tvrtke spremne poboljšati niz drugih aspekata pripremljenosti za pandemiju.

Primjerice, tvrtke bi bile spremne obvezati se na alokaciju cjepiva, antivirusnih i drugih lijekova organizacijama kao što su WHO, Alijansa za cjepiva Gavi i Unicef. To bi moglo uključivati donacije i “određivanje cijena po razredima koji bi se temeljili na poštenju”, odnosno sporazume koji bi omogućili niže cijene cjepiva ili drugih tretmana za siromašnije zemlje.

No, farmaceutska industrija želi izbjeći odricanje od prava na intelektualno vlasništvo na cjepiva, jer su ekskluzivna prava na lijekove temelj njihova poslovnog modela. Umjesto toga predlažu nastavak trenutne dobrovoljne suradnje, koja bi uključivala razmjenu informacija između tvrtki koje razvijaju cjepiva i velikih proizvođača generičkih lijekova koji ih mogu masovno proizvoditi, poput indijskog Instituta za serume.

Neka obećanja imala su slabe rezultate

Obećanja o izgradnji tvornica cjepiva izvan tradicionalnih lokacija, poput SAD-a i Europe, do sada su dala slabe rezultate. WHO je lani s Južnom Korejom potpisao sporazum koji bi od te zemlje stvorio globalno središte za obuku, kako bi se zemljama s niskim i srednjim dohotkom pomoglo u proizvodnji cjepiva i drugih lijekova.

U prosincu je BioNTech, njemačka tvrtka koja je razvila revolucionarno mRNA cjepivo protiv covida-19, a koje proizvodi Pfizer, objavila da do sljedeće godine planira otvoriti pogon u Ruandi, vrijedan 150 milijuna dolara i sastavljen od tzv. BioNTejnera, odnosno modularnih transportnih kontejnera preuređenih u laboratorije.

Teško je procijeniti troškove

Nakon što dobije licenciju, biotehnološka tvrtka Afrigen Biologics and Vaccines moći će u Južnoafričkoj Republici proizvesti oko 50 milijuna doza mRNA cjepiva godišnje ako dođe do nove pandemije, tvrdi njezin generalni direktor Petro Terblanche. “Premda je situacija na afričkom kontinentu puno bolja nego prije dvije ili tri godine, proizvodni kapaciteti su još uvijek mali s obzirom na više od 1,4 milijarde stanovnika”, dodaje Terblanche.

Tehničke poteškoće poput osiguravanja da se mRNA cjepiva mogu hladiti tijekom proizvodnje, distribucije i skladištenja, ostaju jedan od najvećih problema. “Najveći izazov ovom programu su investicije”, kaže Terblanche.

Financial Times ističe kako je teško odgovoriti na pitanje koliko se zapravo novca troši na poboljšanje pripravnosti za pandemiju. Svjetska banka, uz pomoć Svjetske zdravstvene organizacije, uspostavila je Fond za borbu protiv pandemije kako bi pomogla zemljama s niskim i srednjim dohotkom da poboljšaju svoju spremnost i odgovor. U veljači su objavili da su prikupili više od dvije milijarde dolara početnog kapitala od 27 donatora te da je na svaki dolar isplaćen u prvoj rundi financiranja projekata došlo novih šest dolara u investicijama.

Obećanja se često ne ostvare

Raspodjela sredstava za kontrolu bolesti ostaje i dalje vrlo sporno pitanje. Pandemija covida pokazala je kako se obećanja o dijeljenju vitalnih zaliha često nisu ispunjavala, budući da su bogate zemlje prioritet davale vlastitim građanima.

“Ako smo nešto naučili iz pandemije covida-19, to je da se dobre namjere često ne realiziraju u stvarno djelovanje kad dođe do krize”, kaže Ebere Okereke, izvršni direktor nevladine Afričke zaklade za javno zdravstvo i stručnjak za globalnu zdravstvenu sigurnost.

Bitna je međunarodna suradnja

Spor oko resursa dio je šireg problema geopolitičkih razlika koje se moraju prevladati, a u najmanju ruku nužno je pronaći način kako njima upravljati ako se želi da sporazum o pandemiji i širi napori na pripravnosti uspiju.

Jedan od velikih neriješenih misterija koja još uvijek izaziva kontroverze je pitanje kako se covid-19 uopće pojavio u Kini krajem 2019. godine. Međunarodni istražitelji imali su samo ograničen pristup, tako da su ključna pitanja i dalje bez odgovora – uključujući i ono je li virus iscurio iz kineskog laboratorija.

“WHO je prošli tjedan ponovno pisao Kini pozivajući je na bolju suradnju, budući da je spoznaja o podrijetlu virusa ključna iz znanstvenih, ali i moralnih razloga. Još uvijek ne znamo odgovor, i to bi nas na neki način moglo zaslijepiti kada dođe sljedeća pandemija”, kaže direktor WHO-a Ghebreyesus.

Kina želi očuvati svoj suverenitet

Peking je sudjelovao u razgovorima o sporazumu o pandemiji, tvrdeći da bi se on trebao usredotočiti na “praktične potrebe zemalja u razvoju i odražavati načela pravednosti, solidarnosti, konsenzusa i uključivosti”, prema kineskom državnom dnevnom listu China Daily.

Kina istovremeno, kao i neke druge velike sile, želi očuvati suverenitet i fleksibilnost djelovanja, navodi se u analizi motiva i postupaka te zemlje objavljene u siječnju u časopisu Frontiers in Public Health. “Dok podupire globalnu suradnju, Kina inzistira da se ona bazira na dobroj volji bez zadiranja u politički prostor”, pišu autori studije.

Što će biti ako na vlast dođe Trump?

Još jednu neizvjesnost za sporazum predstavlja i pitanje koliko će u sve biti uključen SAD. Zagovornici sporazuma kažu da se dogovor mora postići prije predsjedničkih izbora u studenome, odnosno prije mogućeg povratka Donalda Trumpa na vlast. Trump je u srpnju 2020. godine pokrenuo službeni proces za povlačenje svoje zemlje iz WHO-a, a već sljedećeg siječnja Joe Biden je promijenio tu odluku u jednom od svojih prvih poteza nakon što je postao predsjednik.

Druge države, poput Nigerije, Egipta i Pakistana, bore se s financijskim krizama, napominje Chikwe Ihekweazu, pomoćnik glavnog direktora WHO-a koji je vodio nigerijski Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) tijekom pandemije covida-19. “Sve to ima potencijalni utjecaj na niz čimbenika potrebnih za postizanje pripravnosti za pandemiju, uključujući radnu snagu, institucije, fiducijarne mehanizme i opskrbne lance”, kaže Ihekweazu.

On pozdravlja stvaranje institucionalne infrastrukture u više zemalja za suočavanje s velikim prijetnjama javnom zdravlju. WHO navodi da najmanje 114 zemalja ima ili razvija nacionalnu agenciju za javno zdravstvo, premda ih 80 još uvijek nema takve odredbe.

Otvoren veliki centar u Berlinu

Kao voditelja novog centra WHO-a za obavještavanje o pandemijama i epidemijama, sa sjedištem u Berlinu, Ihekweazuov glavni posao sada uključuje poboljšanje međunarodnog prikupljanja i razmjene podataka. On kaže da su se čak i države koje su saveznice mučile s razmjenom informacija tijekom pandemije, dok su neke federalne države imale problema s komunikacijom unutar vlastitih granica.

Berlinski centar sačinjen je od niza inicijativa čiji je cilj poboljšati razmjenu informacija relevantnih za pandemiju kao što su demografija, distribucija, mobilnost i opće zdravlje stanovništva. Jednu od njih, pod nazivom Epidemic Intelligence from Open Sources, sada koristi oko 70 zemalja. Drugi je međunarodna mreža za nadzor patogena za prikupljanje, sekvenciranje i analizu prijetnji u nastajanju.

Unatoč svemu tome, Ihekweazu vjeruje da napore za poboljšanje pripravnosti za neku sljedeću pandemiju još uvijek remete posljedice prethodne krize. “Imali smo univerzalni pristup informacijama, ali ne i pristup cjepivima”, prisjetio se pa dodao da je zbog toga bio suočen s “bijesom javnosti” u nigerijskom CDC-u. “Mislim da je to srž deficita povjerenja, a istovremeno i srž vrlo teških rasprava koje se vode”, rekao je.

Daleko smo od cilja

Vizija pristalica pandemijskog sporazuma o ciljanom, pravednom i usklađenom naporu u borbi protiv sljedeće globalne zdravstvene krize još je daleko od ostvarenja. Tek će završni pregovori biti pravi ispit mogu li zemlje ostaviti po strani zamjerke i u nekim slučajevima sve veće podjele.

“Čak i ako se neke od odredbi sporazuma razvodne, nadamo se da će napor svejedno dovesti do značajnih poboljšanja u odnosu na prethodni odgovor na pandemiju”, rekao je Ghebreyesus. Dodaje da bi države članice WHO-a mogle barem usvojiti “visoku razinu” teksta sporazuma, a detaljima se pozabaviti kasnije.

“Jasno je da su pripravnost za pandemiju i zdravstvena sigurnost sada vrlo važni za visoke dužnosnike i vlade diljem svijeta”, kaže Hatchett iz CEPI-ja, koji priznaje zabrinutost zbog globalne političke atmosfere, ali tvrdi da je u interesu svih da se bolje pripreme za neizbježnu sljedeću globalnu zdravstvenu katastrofu. “Presudno je da države rade zajedno i da to čine na svim poljima. Čak i u ovako fragmentiranome svijetu još ima prilika za suradnju”, zaključio je.