Prosječan BDP po stanovniku u županijama u kojima je pobijedio Zoran Milanović 23 posto iznad hrvatskoga, a u onima u kojima je najbolji rezultat ostvarila Kolinda Grabar-Kitarović zaostaje za 22 posto. Miroslav Škoro bio je relativni pobjednik u županijama čiji je prosječni BDP po stanovniku 29 posto manji od hrvatskoga.
U prvom krugu predsjedničkih izbora održanom u nedjelju Zoran Milanović bio je relativni pobjednik u onim županijama u kojima HDZ redovno gubi izbore. U tih sedam županija i Gradu Zagrebu živi više od polovine ukupnog stanovništva Hrvatske i u njima se stvara dvije trećine nacionalnoga BDP-a. Kolinda Grabar-Kitarović dobila je najviše glasova isto tako u osam županija, ali u njima živi gotovo upola manje stanovnika i nastaje manje od četvrtine hrvatskog BDP-a.
Ovoga puta HDZ i njegova predsjednička kandidatkinja morali su se zadovoljiti samo sa svojim tradicionalnim uporištima u dalmatinskim županijama jer je u slavonskim najveći broj glasova dobio Miroslav Škoro. U četiri slavonske županije i Bjelovarsko-bilogorskoj, gdje je Miroslav Škoro uspio zadobiti najveću podršku, ukupno živi 18 posto stanovnika Hrvatske, ali je njihov udio u BDP-u svega 12,94 posto.
Izborni potop u Slavoniji bio je neminovan
Iz priložene tabele vidljivo je kako je prosječan BDP po stanovniku u županijama u kojima je pobijedio Zoran Milanović 23 posto iznad hrvatskoga, a u onima u kojima je najbolji rezultat ostvarila Kolinda Grabar-Kitarović zaostaje za 22 posto. Miroslav Škoro bio je relativni pobjednik u županijama čiji je prosječni BDP po stanovniku 29 posto manji od hrvatskoga. Krajem listopada ove godine napravio sam analizu ekonomskog zaostajanja županija u kojima je HDZ na vlasti i u kojima redovno pobjeđuje na svim vrstama izbora.
Kako je ipak teško očekivati da će građani unedogled u dovoljnom broju iskazivati ljubav prema političkoj opciji koja je zaslužna za potpunu pauperizaciju i demografsko pustošenje cijelog istoka Hrvatske, račun za naplatu izgubljenih desetljeća stigao je u prvome krugu ovih predsjedničkih izbora Kolindi Grabar-Kitarović. HDZ i gospođa Grabar-Kitarović pokušali su i ovoga puta po oprobanome receptu neostvareni održivi razvoj supstituirati održivim nacionalizmom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uspjeh vjerojatno ne bi izostao da se nisu pojavili Miroslav Škoro i ekipa sa sličnom politikom održivoga nacionalizma, ali za razliku od HDZ-ove, ona nije imala nasljeđe gomile korupcijskih afera i neispunjenih obećanja. Ako se tome pridoda nemušta i diletantska, a na trenutke i tragikomična izvedba predizborne kampanje HDZ-ove kandidatkinje izborni potop u Slavoniji bio je neminovan.
Neprekinuti niz neobranjivih izjava predsjednice
Neprekinuti niz neobranjivih izjava Kolinde Grabar-Kitarović trajao je doslovno do zadnjega predizbornog skupa u Vukovaru, koji je završio nekoliko sati prije početka izborne šutnje. Zbog toga je gospođa Grabar-Kitarović bila spašena od potpunoga debakla koji bi uslijedio nakon govora u kojem je među ostalim kazala: “Sigurna sam da našim poginulima nije žao što su poginuli, jer Hrvatska je tu”.
Sve što je uspjela do tog trenutka izjaviti, počevši od NK Rijeke kao rezervnog beogradskog kluba, preko nošenja kolača omiljenome gradonačelniku u možebitnome zatvoru, prebacivanja Hrvatske iz “regiona” u srednju Europu, ugovaranja plaća od 8000 eura, sve to najednom je postalo samo niz banalnih nespretnosti jer je postalo neusporedivo s bešćutnošću prema mrtvima i njihovim najbližima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Smisao nekih predsjedničinih izjava ostat će nepoznat
Nakon što su u petak navečer internetski portali objavili tekst održanoga govora predsjednice Republike društvene mreže su eksplodirale. Ovaj put nije bilo moguće tražiti pojašnjenja izgovorenoga od premijera Andreja Plenkovića ili nekog od ministara zaduženih za tumačenja onoga što je pjesnikinja zapravo željela kazati. Tako će smisao izgovorenoga, a teško da tako nešto postoji, do daljnjega formalno i stvarno ostati nepoznat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bez obzira kada i kako završila politička karijera predsjednice Republike, 5. siječnja naredne godine, za pet ili pedeset godina, poginuli kojima nije žao da su poginuli pratit će je ustrajno. Politika je okrutan i nemilosrdan zanat u kojem je javno podsjećanje na sve izgovorene bedastoće političkih oponenata temeljno pravilo struke.
Predsjednica će morati pristati na barem jednu TV debatu
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović morat će pristati barem na jedno TV sučeljavanje sa svojim nevoljenim izazivačem u kojem, za razliku od onog jedinog održanog prije prvoga izbornog kruga, neće moći izbjeći odgovor na pitanje na što je stvarno potrošila pet godina svoga mandata.
Predsjednica Republike bila je ovih pet godina suodgovorna za vanjsku politiku i tajne službe. Kako je tijekom prvoga TV sučeljavanja priznala da su tajne službe opterećene korupcijom sada je idealna prilika da svima objasni zašto tijekom cijeloga mandata nije uspjela iskorijeniti korupciju i zašto misli da će to moći napraviti u narednih pet godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ključno unaprijeđenje položaja Hrvata u BiH
Republika Hrvatska kao mala država i članica Europske unije ima ograničene mogućnosti provođenja neke naročite samostalne vanjske politike. Iznimka su odnosi s nama susjednim državama koje su istovremeno i naša najvažnija izvozna tržišta. Kolinda Grabar-Kitarović bila je u proteklih pet godina više puta u BiH u posjetu našim sunarodnjacima koji žive u toj nama navodno prijateljskoj državi nego na zagrebačkome Trgu bana Jelačića.
Budući da je za gospođu Grabar-Kitarović unapređenje položaja Hrvata u BiH ključan element njezine predizborne kampanje bilo bi važno saznati je li se taj položaj u ovih pet godina popravio, ostao isti ili se možda čak i pogoršao. Ne treba biti neki naročiti ekspert za BiH pitanja da bi se zaključilo kako je u proteklih pet godina broj Hrvata u toj državi smanjen, a da je njihov “položaj” u najboljem slučaju i dalje isti ili čak i gori.
Čemu je predsjednica toliko puta išla u BiH
Ako je tome tako, a nema argumenata koji ukazuju na suprotno, čemu su onda služili silni posjeti i putovanja predsjednice Republike raznim mjestima u Bosni i Hercegovini u kojima je službeno Sarajevo bilo permanentno zaobilaženo i bahato ignorirano? Predstavljaju li Hrvati u BiH samo masu lojalnih birača na ovdašnjim izborima ili su i građani susjedne države gdje jedino mogu i trebaju rješavati sva svoja statusna i životna pitanja?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jesu li loši ili nepostojeći politički odnosi sa Srbijom, BiH i Slovenijom samo krivnja tamošnjih vlada ili i rezultat podređenosti tih odnosa našim unutarnjim političkim kalkulacijama i potrebama? I koliko takva politika šteti međusobnim gospodarskim odnosima te doprinosi učestalim međunacionalnim tenzijama i povremenim ekscesima?
Javnost je u skladu s boljim običajima u demokratskim državama trebala dobiti odgovor na sva ta pitanja najkasnije do samoga početka predizborne kampanje. Ali iz svih dobro poznatih i mnogo puta navedenih razloga predsjednica Republike uvijek je bila zauzeta važnim državničkim i inim obavezama te nije stigla odgovoriti na ta kao ni na mnoga druga pitanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Izvukli smo čiste brojke: Milanović je dobio u osam županija koje čine dvije trećine BDP-a, HDZ-ove su opustošene
Grabar-Kitarović slavila u županijama u kojima živi gotovo upola manje stanovnika i koje čine manje od četvrtine hrvatskog BDP-a
Prosječan BDP po stanovniku u županijama u kojima je pobijedio Zoran Milanović 23 posto iznad hrvatskoga, a u onima u kojima je najbolji rezultat ostvarila Kolinda Grabar-Kitarović zaostaje za 22 posto. Miroslav Škoro bio je relativni pobjednik u županijama čiji je prosječni BDP po stanovniku 29 posto manji od hrvatskoga.
U prvom krugu predsjedničkih izbora održanom u nedjelju Zoran Milanović bio je relativni pobjednik u onim županijama u kojima HDZ redovno gubi izbore. U tih sedam županija i Gradu Zagrebu živi više od polovine ukupnog stanovništva Hrvatske i u njima se stvara dvije trećine nacionalnoga BDP-a. Kolinda Grabar-Kitarović dobila je najviše glasova isto tako u osam županija, ali u njima živi gotovo upola manje stanovnika i nastaje manje od četvrtine hrvatskog BDP-a.
Ovoga puta HDZ i njegova predsjednička kandidatkinja morali su se zadovoljiti samo sa svojim tradicionalnim uporištima u dalmatinskim županijama jer je u slavonskim najveći broj glasova dobio Miroslav Škoro. U četiri slavonske županije i Bjelovarsko-bilogorskoj, gdje je Miroslav Škoro uspio zadobiti najveću podršku, ukupno živi 18 posto stanovnika Hrvatske, ali je njihov udio u BDP-u svega 12,94 posto.
Izborni potop u Slavoniji bio je neminovan
Iz priložene tabele vidljivo je kako je prosječan BDP po stanovniku u županijama u kojima je pobijedio Zoran Milanović 23 posto iznad hrvatskoga, a u onima u kojima je najbolji rezultat ostvarila Kolinda Grabar-Kitarović zaostaje za 22 posto. Miroslav Škoro bio je relativni pobjednik u županijama čiji je prosječni BDP po stanovniku 29 posto manji od hrvatskoga. Krajem listopada ove godine napravio sam analizu ekonomskog zaostajanja županija u kojima je HDZ na vlasti i u kojima redovno pobjeđuje na svim vrstama izbora.
Kako je ipak teško očekivati da će građani unedogled u dovoljnom broju iskazivati ljubav prema političkoj opciji koja je zaslužna za potpunu pauperizaciju i demografsko pustošenje cijelog istoka Hrvatske, račun za naplatu izgubljenih desetljeća stigao je u prvome krugu ovih predsjedničkih izbora Kolindi Grabar-Kitarović. HDZ i gospođa Grabar-Kitarović pokušali su i ovoga puta po oprobanome receptu neostvareni održivi razvoj supstituirati održivim nacionalizmom.
Uspjeh vjerojatno ne bi izostao da se nisu pojavili Miroslav Škoro i ekipa sa sličnom politikom održivoga nacionalizma, ali za razliku od HDZ-ove, ona nije imala nasljeđe gomile korupcijskih afera i neispunjenih obećanja. Ako se tome pridoda nemušta i diletantska, a na trenutke i tragikomična izvedba predizborne kampanje HDZ-ove kandidatkinje izborni potop u Slavoniji bio je neminovan.
Neprekinuti niz neobranjivih izjava predsjednice
Neprekinuti niz neobranjivih izjava Kolinde Grabar-Kitarović trajao je doslovno do zadnjega predizbornog skupa u Vukovaru, koji je završio nekoliko sati prije početka izborne šutnje. Zbog toga je gospođa Grabar-Kitarović bila spašena od potpunoga debakla koji bi uslijedio nakon govora u kojem je među ostalim kazala: “Sigurna sam da našim poginulima nije žao što su poginuli, jer Hrvatska je tu”.
Sve što je uspjela do tog trenutka izjaviti, počevši od NK Rijeke kao rezervnog beogradskog kluba, preko nošenja kolača omiljenome gradonačelniku u možebitnome zatvoru, prebacivanja Hrvatske iz “regiona” u srednju Europu, ugovaranja plaća od 8000 eura, sve to najednom je postalo samo niz banalnih nespretnosti jer je postalo neusporedivo s bešćutnošću prema mrtvima i njihovim najbližima.
Smisao nekih predsjedničinih izjava ostat će nepoznat
Nakon što su u petak navečer internetski portali objavili tekst održanoga govora predsjednice Republike društvene mreže su eksplodirale. Ovaj put nije bilo moguće tražiti pojašnjenja izgovorenoga od premijera Andreja Plenkovića ili nekog od ministara zaduženih za tumačenja onoga što je pjesnikinja zapravo željela kazati. Tako će smisao izgovorenoga, a teško da tako nešto postoji, do daljnjega formalno i stvarno ostati nepoznat.
Bez obzira kada i kako završila politička karijera predsjednice Republike, 5. siječnja naredne godine, za pet ili pedeset godina, poginuli kojima nije žao da su poginuli pratit će je ustrajno. Politika je okrutan i nemilosrdan zanat u kojem je javno podsjećanje na sve izgovorene bedastoće političkih oponenata temeljno pravilo struke.
Predsjednica će morati pristati na barem jednu TV debatu
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović morat će pristati barem na jedno TV sučeljavanje sa svojim nevoljenim izazivačem u kojem, za razliku od onog jedinog održanog prije prvoga izbornog kruga, neće moći izbjeći odgovor na pitanje na što je stvarno potrošila pet godina svoga mandata.
Predsjednica Republike bila je ovih pet godina suodgovorna za vanjsku politiku i tajne službe. Kako je tijekom prvoga TV sučeljavanja priznala da su tajne službe opterećene korupcijom sada je idealna prilika da svima objasni zašto tijekom cijeloga mandata nije uspjela iskorijeniti korupciju i zašto misli da će to moći napraviti u narednih pet godina.
Ključno unaprijeđenje položaja Hrvata u BiH
Republika Hrvatska kao mala država i članica Europske unije ima ograničene mogućnosti provođenja neke naročite samostalne vanjske politike. Iznimka su odnosi s nama susjednim državama koje su istovremeno i naša najvažnija izvozna tržišta. Kolinda Grabar-Kitarović bila je u proteklih pet godina više puta u BiH u posjetu našim sunarodnjacima koji žive u toj nama navodno prijateljskoj državi nego na zagrebačkome Trgu bana Jelačića.
Budući da je za gospođu Grabar-Kitarović unapređenje položaja Hrvata u BiH ključan element njezine predizborne kampanje bilo bi važno saznati je li se taj položaj u ovih pet godina popravio, ostao isti ili se možda čak i pogoršao. Ne treba biti neki naročiti ekspert za BiH pitanja da bi se zaključilo kako je u proteklih pet godina broj Hrvata u toj državi smanjen, a da je njihov “položaj” u najboljem slučaju i dalje isti ili čak i gori.
Čemu je predsjednica toliko puta išla u BiH
Ako je tome tako, a nema argumenata koji ukazuju na suprotno, čemu su onda služili silni posjeti i putovanja predsjednice Republike raznim mjestima u Bosni i Hercegovini u kojima je službeno Sarajevo bilo permanentno zaobilaženo i bahato ignorirano? Predstavljaju li Hrvati u BiH samo masu lojalnih birača na ovdašnjim izborima ili su i građani susjedne države gdje jedino mogu i trebaju rješavati sva svoja statusna i životna pitanja?
Jesu li loši ili nepostojeći politički odnosi sa Srbijom, BiH i Slovenijom samo krivnja tamošnjih vlada ili i rezultat podređenosti tih odnosa našim unutarnjim političkim kalkulacijama i potrebama? I koliko takva politika šteti međusobnim gospodarskim odnosima te doprinosi učestalim međunacionalnim tenzijama i povremenim ekscesima?
Javnost je u skladu s boljim običajima u demokratskim državama trebala dobiti odgovor na sva ta pitanja najkasnije do samoga početka predizborne kampanje. Ali iz svih dobro poznatih i mnogo puta navedenih razloga predsjednica Republike uvijek je bila zauzeta važnim državničkim i inim obavezama te nije stigla odgovoriti na ta kao ni na mnoga druga pitanja.