Japanci su obavljali eksperimente na živim američkim zarobljenicima (i danas se sve može vidjeti na izložbi)
Japanski ratni zločini iz Drugog svjetskog rata još uvijek su tabu-tema
Japansko sveučilište u gradu Kyushu je nedavno otvorilo muzej u kojem su izloženi dokazi o disekciji zarobljenih američkih pilota u Drugom svjetskom ratu.
Kako piše Daily Mail, u novootvorenom muzeju na Sveučilištu Kyushu je otvorena izložba koja detaljno pokazuje kako su osmorica zarobljenih Amerikanaca dovedeni u medicinsku školu u gradu Fukuoka nakon što je njihov avion srušen iznad Japana u svibnju 1945. godine. U toj školi su bili podvrgnuti groznim eksperimentima pa su jednom vojniku odstranjivani dijelovi mozga kako bi se testirao utjecaj takve operacije na epilepsiju.
Bombarder B-29 supertvrđava pod zapovjedništvom kapetana Marvina Watkinsa je imao 12 članova posade kada je krenuo u napad na zračnu luku kod grada Fukuoke. Avion je srušen kad se japanski lovac zabio u američkog bombardera. Nakon toga su svi članovi posade iskočili iz aviona ali je jedan poginuo kad se japanski lovac zaletio u njegov padobran. Ostali članovi posade su sletjeli ali su ih japanski civili napali. Jedan od članova posade je počinio samoubojstvo prije nego je zarobljen a jednoga su ubili civili. Ostali članovi posade su odvedeni u zarobljeništvo gdje su na njima vršeni razni eksperimenti.
Jezivi eksperimenti na živim pacijentima
Jedini preživjeli je bio kapetan Watkins koji je 1995. ispričao sudbinu suborca Teddya Ponczka. Ponczka je ranjen pri zarobljavanju i kad su ga japanski liječnici odveli u operacijsku dvoranu svi su mislili da će sanirati njegove rane. Japanski liječnici su umjesto toga Ponzcki izvadili jedno plućno krilo kako bi vidjeli kako funkcionira oštećeni dišni sustav.
Dokazi ovih eksperimenata su prvi put izneseni na suđenju protiv 30 liječnika i ostalog sveučilišnog osoblja 1948. godine. 23 osobe su proglašene krivima za vivisekciju (disekcija i operacije osoba koje su pri svijesti) a pet od njih je osuđeno na smrt.
Japanski zločini o kojima se ne priča
Ovakvi jezivi eksponati su tek jedan od koraka u suočavanju Japana sa zločinima koje su japanski vojnici počinili u Drugom svjetskom ratu. Primjerice, u sjevernoj Kini je postojala tajnovita Jedinica 731 u sklopu koje su razvijana razna biološka oružja. Kineskim i ruskim ratnim zarobljenicima su davane razne bolesti kako bi se provjeravala najučinkovitija vrsta virusa za ubijanje velikog broja stanovništva. Poslije rata su zapovjednici te jedinice dobili imunitet u zamjenu za pomoć u razvoju biološkog oružja SAD-a i Sovjetskog saveza.
Jedan od najgorih zločina je bilo silovanje, mučenje i ubijanje kineskih civila u Nankingu. Nitko ne zna točan broj ubijenih u Nankingu, ali se procjene kreću između 40.000 i 300.000 žrtava masakriranih u šest tjedana. Brutalnost zločina najbolje pokazuje primjer dvojice časnika Toshiaki Mukai i Tsuyoshi Noda koji su imali natjecanje koji će prije ubiti stotinu ljudi.
Noda je poslije priznao da je ubio za vrijeme tog natjecanja ubio više od stotinu ljudi nakon što su zarobljeni, te je poslije Drugog svjetskog rata pogubljen zbog ratnih zločina. Možda i najgroznije od svega je što je to bilo uobičajeno. Prema riječima Shintara Una
Bilo je stotine tisuća vojnika poput Mukaia i Noda tokom tih pedeset godina rata Kine i Japana. Kako god bilo da bilo, takvi događaji su bili potpuno uobičajeni za vrijeme tog sukoba.