Sigurno smo svi primijetili da u javnom sektoru često “nema novca” za razne stvari; izgradnju neke ceste potrebne lokalnom stanovništvu, nabavu medicinskog uređaja i slično.
Prikupljaju se donacije građana, organiziraju humanitarne akcije kako bi se nabavilo nešto što bi država trebala financirati iz prikupljenih poreza tih istih građana. Istovremeno, svako malo imamo primjer da novac iz javnih institucija, poduzeća i lokalnih jedinica, nevjerojatnom lakoćom nestaje, bez da itko primijeti.
Na temelju (lažnih) mailova isplaćuju se ogromne svote
Najnoviji takav slučaj, koji je jučer otkrio Telegramov Andrej Dimitrijević, imamo u Poliklinici za zaštitu djece i mladih u Zagrebu u kojoj je “nestalo” preko 100 tisuća eura. Ukratko, Poliklinika je izvršila nekoliko uplata, na račune u inozemstvo, a stvar je postala sumnjiva tek nakon dva mjeseca, kada su shvatili da nemaju dovoljno novca za isplatu plaća.
Do tada nitko nije primijetio da na računu nedostaje prilično velika svota novca. Sve se to događalo još 2018. godine, istraga Državnog odvjetništva još traje, a isplate je računovodstveni servis vršio na temelju poruka tadašnje ravnateljice, Gordane Buljan Flander, za koje ona tvrdi da su lažne.
Cijela priča jako podsjeća na slučaj iz Đakova, kada je gradski pročelnik za financije, također na temelju lažnih poruka, koje su izgledale kao da ih šalje gradonačelnik, nekome na inozemni račun uplatio 50 tisuća eura. Slučaj je prijavljen policiji, ali gdje je završio novac nikada nije otkriveno.
U Virovitici svojedobno ukradeno 17 milijuna kuna
Milijunsku štetu zbog “nestanka” novca s računa imao je i Grad Virovitica. Prije nekoliko godina otkriveno je da s računa Grada nestalo čak 17 milijuna kuna. Novac je s računa nestajao tijekom razdoblja od tri godine, a također nitko ništa nije posumnjao, iako se radilo o iznosu koji je zaista mogao ugroziti poslovanje grada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon što je krađa ipak otkrivena, pročelnik za financije pronađen je mrtav. Policija je utvrdila da se radilo o samoubojstvu. Kaznene prijave protiv gradonačelnika Ivice Kirina i dvoje suradnika, koje su podnijeli lokalni političari, kasnije su odbačene, tako da je sva krivnja pala na pročelnika.
Ovo je nekoliko ekstremnijih primjera kako se javni sektor odnosi prema novcu poreznih obveznika, koji bi trebao biti utrošen za javne potrebe. U ovim slučajevima novac je direktno ukraden s računa javnih institucija. Ima naravno, još bezbroj, nešto sofisticiranijih načina na koji se on preusmjerava u privatne džepove. Poput namještenih natječaja za nabavu raznih roba i usluga. Napuhavanje cijena kada javne institucije nešto nekome plaćaju itd.
Trošenje javnog novca se preslabo kontrolira
Sigurno postoji način da se kontrola trošenja javnog novca postroži, da se uspostave kontrolni mehanizmi kojim bi se ovakve i slične situacije spriječile, ali očito za to ne postoji volja. Pa onda imamo veliki nesrazmjer između kontrole naplate poreza i kontrole trošenja novca koji se putem naplate poreza prikupi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
S jedne strane, na primjer, imamo tzv. fiskalizaciju računa, kroz koju se praktički uživo kontrolira trošenje svakog eura, kako bi se naplatio porez. S druge strane imamo situacije gdje netko s par klikova mišem skine nekoliko stotina tisuća ili više milijuna eura, s računa neke javne institucije, općine ili grada i da to mjesecima ili godinama nitko ne primijeti.
Javni sektor očito ima previše novca, kad ne primijete da im nestane 100 tisuća eura s računa
Najnoviji takav slučaj, koji je jučer otkrio Telegram, imamo u Poliklinici za zaštitu djece i mladih u Zagrebu
S jedne strane imamo tzv. fiskalizaciju računa, kroz koju se praktički uživo kontrolira trošenje svakog eura, kako bi se naplatio porez. S druge strane imamo situacije gdje netko s par klikova mišem skine nekoliko stotina tisuća ili više milijuna eura, s računa neke javne institucije, općine ili grada i da to godinama nitko ne primijeti
Sigurno smo svi primijetili da u javnom sektoru često “nema novca” za razne stvari; izgradnju neke ceste potrebne lokalnom stanovništvu, nabavu medicinskog uređaja i slično.
Prikupljaju se donacije građana, organiziraju humanitarne akcije kako bi se nabavilo nešto što bi država trebala financirati iz prikupljenih poreza tih istih građana. Istovremeno, svako malo imamo primjer da novac iz javnih institucija, poduzeća i lokalnih jedinica, nevjerojatnom lakoćom nestaje, bez da itko primijeti.
Na temelju (lažnih) mailova isplaćuju se ogromne svote
Najnoviji takav slučaj, koji je jučer otkrio Telegramov Andrej Dimitrijević, imamo u Poliklinici za zaštitu djece i mladih u Zagrebu u kojoj je “nestalo” preko 100 tisuća eura. Ukratko, Poliklinika je izvršila nekoliko uplata, na račune u inozemstvo, a stvar je postala sumnjiva tek nakon dva mjeseca, kada su shvatili da nemaju dovoljno novca za isplatu plaća.
Do tada nitko nije primijetio da na računu nedostaje prilično velika svota novca. Sve se to događalo još 2018. godine, istraga Državnog odvjetništva još traje, a isplate je računovodstveni servis vršio na temelju poruka tadašnje ravnateljice, Gordane Buljan Flander, za koje ona tvrdi da su lažne.
Cijela priča jako podsjeća na slučaj iz Đakova, kada je gradski pročelnik za financije, također na temelju lažnih poruka, koje su izgledale kao da ih šalje gradonačelnik, nekome na inozemni račun uplatio 50 tisuća eura. Slučaj je prijavljen policiji, ali gdje je završio novac nikada nije otkriveno.
U Virovitici svojedobno ukradeno 17 milijuna kuna
Milijunsku štetu zbog “nestanka” novca s računa imao je i Grad Virovitica. Prije nekoliko godina otkriveno je da s računa Grada nestalo čak 17 milijuna kuna. Novac je s računa nestajao tijekom razdoblja od tri godine, a također nitko ništa nije posumnjao, iako se radilo o iznosu koji je zaista mogao ugroziti poslovanje grada.
Nakon što je krađa ipak otkrivena, pročelnik za financije pronađen je mrtav. Policija je utvrdila da se radilo o samoubojstvu. Kaznene prijave protiv gradonačelnika Ivice Kirina i dvoje suradnika, koje su podnijeli lokalni političari, kasnije su odbačene, tako da je sva krivnja pala na pročelnika.
Ovo je nekoliko ekstremnijih primjera kako se javni sektor odnosi prema novcu poreznih obveznika, koji bi trebao biti utrošen za javne potrebe. U ovim slučajevima novac je direktno ukraden s računa javnih institucija. Ima naravno, još bezbroj, nešto sofisticiranijih načina na koji se on preusmjerava u privatne džepove. Poput namještenih natječaja za nabavu raznih roba i usluga. Napuhavanje cijena kada javne institucije nešto nekome plaćaju itd.
Trošenje javnog novca se preslabo kontrolira
Sigurno postoji način da se kontrola trošenja javnog novca postroži, da se uspostave kontrolni mehanizmi kojim bi se ovakve i slične situacije spriječile, ali očito za to ne postoji volja. Pa onda imamo veliki nesrazmjer između kontrole naplate poreza i kontrole trošenja novca koji se putem naplate poreza prikupi.
S jedne strane, na primjer, imamo tzv. fiskalizaciju računa, kroz koju se praktički uživo kontrolira trošenje svakog eura, kako bi se naplatio porez. S druge strane imamo situacije gdje netko s par klikova mišem skine nekoliko stotina tisuća ili više milijuna eura, s računa neke javne institucije, općine ili grada i da to mjesecima ili godinama nitko ne primijeti.