Hrvatska, za razliku od većine članica Europske unije, ne samo da ne prijavljuje ECDC-u broj hospitaliziranih na odjelima intenzivne njege, već je i broj ukupnih odnosno broj COVID kreveta na takvim odjelima još uvijek nepoznat javnosti
Početkom tjedna Ministarstvo zdravstva poslalo je uputu bolnicama prema kojoj je potrebno odrediti, a onda i tako prijaviti je li pacijent preminuo zbog komplikacija izazvanih COVID-om ili ipak od neke druge bolesti u vrijeme kada je bio samo pozitivan na COVID-19.
Da je takva uputa odaslana bolnicama u proljeće prošle godine nitko je ne bi ni primijetio, ali sada, nakon što je u svijetu preminulo više od 5 milijuna osoba, od čega u Europi 1,3 milijuna, a u Hrvatskoj njih 9220, ovakav čin najbolje pokazuje svu nesposobnost ministra zdravstva i njegovu predanost provedbi i najbedastijih pijarovskih naloga Banskih dvora.
Za obitelj je nevažno je li preminuo od ili s covidom
Na dan kada su bolnice zaprimile ministrovu uputu na covid odjelu intenzivne njege KB Dubrava preminuo je i moj prijatelj, kojega ću za ovu prigodu nazvati Andrija. Naše prijateljstvo započelo je na prvoj godini studija 1975. godine i trajalo je većim ili manjim intenzitetom sve do njegove prerane smrti.
Andrija je bio izuzetno ugodan i koncilijantan sugovornik – u gotovo pola stoljeća druženja porječkali smo se samo u dva navrata, od kojih je jedan bio krajem prošle godine zbog različitih pogleda na pandemiju i njene posljedice. U rujnu ove godine dijagnosticiran mu je vrlo ružan karcinom. Liječenje je započeo inovativnom terapijom u ukupnome trajanju od 12 tjedana. Nažalost, polovinom listopada Andrija je bio inficiran koronavirusom te je zbog upale pluća i poteškoća s disanjem primljen u KB Dubrava gdje je u utorak i preminuo.
Zbog čega se nije želio cijepiti protiv covida čak ni nakon što je saznao da mu je život neposredno ugrožen uznapredovalim karcinomom, jednostavno ne mogu razumjeti, a nakon one naše rasprave o pandemiji, nisam ga više želio gnjaviti bilo kakvim pitanjima o cijepljenju. Je li moj prijatelj Andrija preminuo od covida ili s covidom nevažno je za njegovu obitelj i za sve nas koji smo ga voljeli, ali su uzroci njegove smrti kao i smrti svih drugih u ovoj pandemiji itekako bitni u borbi za njeno uspješno okončanje.
Umjesto smislene politike – friziranje podataka
Propisani bolnički obrazac “Potvrda o smrti”, kojim se prijavljuje smrt pacijenta, preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) objavljene 16. travnja 2020. pod nazivom “International Guidelines for Certification and Classification (coding) of COVID-19 as Cause of Death” te upute Eurostata publicirane 20. svibnja iste godine sigurno ne daju previše prostora za ekstenzivnu primjenu ministrovog “naputka” bolnicama prema kojoj bi i smrt moga prijatelja mogla biti zabilježena drugačije nego dosad.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tako smo umjesto smislene politike zauzdavanja eksplozije novih slučajeva zaraze u četvrtom valu i efikasne kampanje cijepljenja dobili samo još jedan pokušaj friziranja podataka po uzoru na susjednu Srbiju gdje se o broju preminulih od covida službeno laže još od samoga početka pandemije.
13 posto više umrlih od petogodišnjeg prosjeka
Državni zavod za statistiku objavio je na svojim internetskim stranicama usporedbu broja preminulih po mjesecima od ožujka 2020. do rujna 2021. s petogodišnjim prosjekom (2015.-2019.). U Hrvatskoj je u tom razdoblju zabilježeno povećanje broja preminulih od 13 posto u odnosu na petogodišnji prosjek.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Budući da je do kraja rujna ove godine evidentirano 8640 preminulih od covida, a da je “višak” preminulih u odnosu na petogodišnji prosjek iznosio 10.736 nije teško zaključiti da su i hrvatske zdravstvene vlasti ili propustile zabilježiti sve umrle od covida ili je broj kolateralnih žrtava preopterećenoga i zagušenog zdravstvenog sustava bio vrlo velik bez obzira na službenu mantru prema kojoj takvih žrtava uopće nije bilo.
Hrvatska, za razliku od većine članica Europske unije, ne samo da ne prijavljuje ECDC-u broj hospitaliziranih na odjelima intenzivne njege, već je i broj ukupnih odnosno broj COVID kreveta na takvim odjelima još uvijek nepoznat javnosti.
Zašto se taji koliko je ljudi na intenzivnoj?
Prošle su nedjelje u austrijskim bolnicama bila 832 covid pacijenta, od čega njih 226 na odjelima intenzivne njege, u Češkoj je istog dana ukupno bilo 964 hospitaliziranih, od čega njih 146 na intenzivnoj, a u Sloveniji od 475 covid pacijenata u bolnicama njih 126 bilo je smješteno na odjele intenzivne njege. Zbog čega je taj podatak u Hrvatskoj tajna, nije previše teško odgonetnuti čak i ako se samo površno prati način rada Vlade Andreja Plenkovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prema najopsežnijem i najrelevantnijem istraživanju publiciranom u srpnju 2012. (The variability of critical care bed numbers in Europe; A. Rhodes…) Hrvatska je raspolagala sa 650 kreveta na bolničkim odjelima intenzivne njege i teško da je taj broj u međuvremenu uopće ili značajnije povećan. Prema subotnjem izvješću Stožera civilne zaštite na bolničkom liječenju bilo je 1330 covid pacijenata.
Temeljem austrijskih ili slovenskih podataka možemo pretpostaviti da barem četvrtina njih treba intenzivnu njegu što znači da je gotovo polovina svih raspoloživih bolničkih kapaciteta intenzivne njege u Hrvatskoj trenutačno zauzeta COVID pacijentima, ili ako kojim slučajem to nije tako, da svima onima kojima je takva njega potrebna ona nije i dostupna.
Uređene zemlje prate popunjenost intenzivnih
U razdoblju od druge polovine studenoga prošle godine do polovice siječnja ove godine broj hospitaliziranih bio je stalno veći od 2000, a kako je u trećem tjednu prosinca u bolnicama bilo smješteno gotovo 3000 covid pacijenata, ukupni kapaciteti svih odjela intenzivne njege u Hrvatskoj trebali su biti pretvoreni u covid odjele.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naravno da ni premijer Andrej Plenković ni njegov ministar zdravstva nisu tada ni ikada kasnije priznali da je hrvatski zdravstveni sustav bio u višetjednom kolapsu, ali bez obzira na njihovo negiranje te činjenice DZS je u studenome i prosincu prošle godine, te siječnju ove godine zabilježio ukupni “višak” od 5742 preminula u odnosu na petogodišnji prosjek.
Kako je u istom razdoblju službeno evidentirana 4481 covid smrt taj “višak” vrlo zorno pokazuje zbog čega uređene države i odgovorne vlade vode protuepidemijske politike ovisno o popunjenosti kapaciteta bolničkih odjela intenzivne njege, a hrvatska Vlada ne samo da takvu politiku nikada nije osmislila ili barem kopirala od drugih, ona je otišla korak dalje te je od vlastite javnosti i ECDC-a čak i zatajila ukupne kapacitete odjela intenzivne njege gdje se pod kapacitetima ne podrazumijevaju samo kreveti već i za njih obučeni specijalistički timovi.
Unaprijed smo osuđeni na prekobrojna umiranja
Zbog toga smo u svakom novom valu pandemije unaprijed osuđeni na prekobrojna umiranja, a kako ipak ne bismo bili među najgorima na europskim i svjetskim ljestvicama, ministar zdravstva naputkom protivnim preporukama SZO-a i Priručniku o popunjavanju potvrde o smrti koji je izdalo njegovo ministarstvo u prosincu 2011. traži smanjivanje broja evidentiranih COVID smrti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hoće li slučajni ministar Beroš biti uspješan u još jednom friziranju podataka, saznat ćemo kada DZS objavi svoje mjesečne podatke o preminulima i mogućim odstupanjima tih brojeva od višegodišnjih prosjeka.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Je li moj prijatelj umro od covida ili s covidom? Nebitno za one koji su ga voljeli, ali itekako bitno za okončanje pandemije
Hoće li slučajni ministar Beroš biti uspješan u još jednom friziranju podataka?
Hrvatska, za razliku od većine članica Europske unije, ne samo da ne prijavljuje ECDC-u broj hospitaliziranih na odjelima intenzivne njege, već je i broj ukupnih odnosno broj COVID kreveta na takvim odjelima još uvijek nepoznat javnosti
Početkom tjedna Ministarstvo zdravstva poslalo je uputu bolnicama prema kojoj je potrebno odrediti, a onda i tako prijaviti je li pacijent preminuo zbog komplikacija izazvanih COVID-om ili ipak od neke druge bolesti u vrijeme kada je bio samo pozitivan na COVID-19.
Da je takva uputa odaslana bolnicama u proljeće prošle godine nitko je ne bi ni primijetio, ali sada, nakon što je u svijetu preminulo više od 5 milijuna osoba, od čega u Europi 1,3 milijuna, a u Hrvatskoj njih 9220, ovakav čin najbolje pokazuje svu nesposobnost ministra zdravstva i njegovu predanost provedbi i najbedastijih pijarovskih naloga Banskih dvora.
Za obitelj je nevažno je li preminuo od ili s covidom
Na dan kada su bolnice zaprimile ministrovu uputu na covid odjelu intenzivne njege KB Dubrava preminuo je i moj prijatelj, kojega ću za ovu prigodu nazvati Andrija. Naše prijateljstvo započelo je na prvoj godini studija 1975. godine i trajalo je većim ili manjim intenzitetom sve do njegove prerane smrti.
Andrija je bio izuzetno ugodan i koncilijantan sugovornik – u gotovo pola stoljeća druženja porječkali smo se samo u dva navrata, od kojih je jedan bio krajem prošle godine zbog različitih pogleda na pandemiju i njene posljedice. U rujnu ove godine dijagnosticiran mu je vrlo ružan karcinom. Liječenje je započeo inovativnom terapijom u ukupnome trajanju od 12 tjedana. Nažalost, polovinom listopada Andrija je bio inficiran koronavirusom te je zbog upale pluća i poteškoća s disanjem primljen u KB Dubrava gdje je u utorak i preminuo.
Zbog čega se nije želio cijepiti protiv covida čak ni nakon što je saznao da mu je život neposredno ugrožen uznapredovalim karcinomom, jednostavno ne mogu razumjeti, a nakon one naše rasprave o pandemiji, nisam ga više želio gnjaviti bilo kakvim pitanjima o cijepljenju. Je li moj prijatelj Andrija preminuo od covida ili s covidom nevažno je za njegovu obitelj i za sve nas koji smo ga voljeli, ali su uzroci njegove smrti kao i smrti svih drugih u ovoj pandemiji itekako bitni u borbi za njeno uspješno okončanje.
Umjesto smislene politike – friziranje podataka
Propisani bolnički obrazac “Potvrda o smrti”, kojim se prijavljuje smrt pacijenta, preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) objavljene 16. travnja 2020. pod nazivom “International Guidelines for Certification and Classification (coding) of COVID-19 as Cause of Death” te upute Eurostata publicirane 20. svibnja iste godine sigurno ne daju previše prostora za ekstenzivnu primjenu ministrovog “naputka” bolnicama prema kojoj bi i smrt moga prijatelja mogla biti zabilježena drugačije nego dosad.
Tako smo umjesto smislene politike zauzdavanja eksplozije novih slučajeva zaraze u četvrtom valu i efikasne kampanje cijepljenja dobili samo još jedan pokušaj friziranja podataka po uzoru na susjednu Srbiju gdje se o broju preminulih od covida službeno laže još od samoga početka pandemije.
13 posto više umrlih od petogodišnjeg prosjeka
Državni zavod za statistiku objavio je na svojim internetskim stranicama usporedbu broja preminulih po mjesecima od ožujka 2020. do rujna 2021. s petogodišnjim prosjekom (2015.-2019.). U Hrvatskoj je u tom razdoblju zabilježeno povećanje broja preminulih od 13 posto u odnosu na petogodišnji prosjek.
Budući da je do kraja rujna ove godine evidentirano 8640 preminulih od covida, a da je “višak” preminulih u odnosu na petogodišnji prosjek iznosio 10.736 nije teško zaključiti da su i hrvatske zdravstvene vlasti ili propustile zabilježiti sve umrle od covida ili je broj kolateralnih žrtava preopterećenoga i zagušenog zdravstvenog sustava bio vrlo velik bez obzira na službenu mantru prema kojoj takvih žrtava uopće nije bilo.
Hrvatska, za razliku od većine članica Europske unije, ne samo da ne prijavljuje ECDC-u broj hospitaliziranih na odjelima intenzivne njege, već je i broj ukupnih odnosno broj COVID kreveta na takvim odjelima još uvijek nepoznat javnosti.
Zašto se taji koliko je ljudi na intenzivnoj?
Prošle su nedjelje u austrijskim bolnicama bila 832 covid pacijenta, od čega njih 226 na odjelima intenzivne njege, u Češkoj je istog dana ukupno bilo 964 hospitaliziranih, od čega njih 146 na intenzivnoj, a u Sloveniji od 475 covid pacijenata u bolnicama njih 126 bilo je smješteno na odjele intenzivne njege. Zbog čega je taj podatak u Hrvatskoj tajna, nije previše teško odgonetnuti čak i ako se samo površno prati način rada Vlade Andreja Plenkovića.
Prema najopsežnijem i najrelevantnijem istraživanju publiciranom u srpnju 2012. (The variability of critical care bed numbers in Europe; A. Rhodes…) Hrvatska je raspolagala sa 650 kreveta na bolničkim odjelima intenzivne njege i teško da je taj broj u međuvremenu uopće ili značajnije povećan. Prema subotnjem izvješću Stožera civilne zaštite na bolničkom liječenju bilo je 1330 covid pacijenata.
Temeljem austrijskih ili slovenskih podataka možemo pretpostaviti da barem četvrtina njih treba intenzivnu njegu što znači da je gotovo polovina svih raspoloživih bolničkih kapaciteta intenzivne njege u Hrvatskoj trenutačno zauzeta COVID pacijentima, ili ako kojim slučajem to nije tako, da svima onima kojima je takva njega potrebna ona nije i dostupna.
Uređene zemlje prate popunjenost intenzivnih
U razdoblju od druge polovine studenoga prošle godine do polovice siječnja ove godine broj hospitaliziranih bio je stalno veći od 2000, a kako je u trećem tjednu prosinca u bolnicama bilo smješteno gotovo 3000 covid pacijenata, ukupni kapaciteti svih odjela intenzivne njege u Hrvatskoj trebali su biti pretvoreni u covid odjele.
Naravno da ni premijer Andrej Plenković ni njegov ministar zdravstva nisu tada ni ikada kasnije priznali da je hrvatski zdravstveni sustav bio u višetjednom kolapsu, ali bez obzira na njihovo negiranje te činjenice DZS je u studenome i prosincu prošle godine, te siječnju ove godine zabilježio ukupni “višak” od 5742 preminula u odnosu na petogodišnji prosjek.
Kako je u istom razdoblju službeno evidentirana 4481 covid smrt taj “višak” vrlo zorno pokazuje zbog čega uređene države i odgovorne vlade vode protuepidemijske politike ovisno o popunjenosti kapaciteta bolničkih odjela intenzivne njege, a hrvatska Vlada ne samo da takvu politiku nikada nije osmislila ili barem kopirala od drugih, ona je otišla korak dalje te je od vlastite javnosti i ECDC-a čak i zatajila ukupne kapacitete odjela intenzivne njege gdje se pod kapacitetima ne podrazumijevaju samo kreveti već i za njih obučeni specijalistički timovi.
Unaprijed smo osuđeni na prekobrojna umiranja
Zbog toga smo u svakom novom valu pandemije unaprijed osuđeni na prekobrojna umiranja, a kako ipak ne bismo bili među najgorima na europskim i svjetskim ljestvicama, ministar zdravstva naputkom protivnim preporukama SZO-a i Priručniku o popunjavanju potvrde o smrti koji je izdalo njegovo ministarstvo u prosincu 2011. traži smanjivanje broja evidentiranih COVID smrti.
Hoće li slučajni ministar Beroš biti uspješan u još jednom friziranju podataka, saznat ćemo kada DZS objavi svoje mjesečne podatke o preminulima i mogućim odstupanjima tih brojeva od višegodišnjih prosjeka.