Jedan psiholog objasnio je zašto se ljudi ne zamaraju klimatskim promjenama (a to je zaista ozbiljan problem)
Kaže da bi više trebalo isticati pozitivne primjere i pokrenuti neke nove akcije
Premda godinama stižu ozbiljna predviđanja i analize o devastirajućim posljedicama klimatskih promjena na planet zemlju i čitavo čovječanstvo, čini se kako ljudi ta upozorenja ne doživljavaju ozbiljno. Taj je fenomen za Vice objasnio psiholog Per Espen Stoknes koji time nije iznenađen. Ovaj je sveučilišni profesor iz Osla autor knjige “O čemu mislimo kada pokušavamo ne misliti o globalnom zatopljenju”.
Stoknes je uočio fenomen u bogatim zemljama poput SAD-a, Kanade i Australije, gdje je zabrinutost o klimatskim promjenama smanjena, unatoč širokom konsenzusu znanstvenika da je opasnost od klimatskih promjena veća nego ikada prije. Stoknes to naziva “klimatskim paradoksom”, a na svoje zaključke bazira na socijalnom, evolucijskoj i kognitivno bihevioralnoj psihologiji.
Mediji stvaraju “lažnu ravnotežu”
Mnogi novinari citiraju i drugu stranu koja poriče globalno zatopljenje, kako bi glas dobile obje strane, što stvara “lažnu ravnotežu”, kaže Stoknes. Globalno zatopljenje je najveća neispričana priča današnjice. Mediji, tvrdi Stoknes uglavnom pišu o negativnim posljedicama globalnog zatopljenja, a ne onim pozitivnima koje bi donio ekološki osviješten način života, poput bolje kvalitete života ili prilike za zeleni rast.
Primjerice umjesto da ističemo primjere da što više vozimo, letimo ili koristimo energiju uništavamo prirodu, mogli bismo isticati pozitivne stvari kojima doprinosimo klimatskoj promjeni, poput vožnje električnih automobila, postavljanja solarnih panela na krov i slično.
Treba pokrenuti nove akcije
“Ako kažete ljudima, ne možete jesti meso, samo ćete povećati otpor, pa čak i ako ste ekološki “u pravu”, psihološke barijere su prisutne”, kaže Stoknes. Umjesto toga trebalo bi u javnosti formirati neka strukturalna rješenja, poput organskog uzgoja, smanjivanja bacanja hrane i slično.
Oni koji pokušavaju iskomunicirati klimatske promjene trebali bi postaviti jasne društvene norme i okvire, te formulirati jednostavne akcije, nove priče i bolje signale, kako bi svi problem globalnog zatopljenja shvatili ozbiljno.