U subotu prošlog tjedna u luksuznom opatijskom hotelu naletjeli smo na niz ruskih TV kanala. Kako neprijatelja treba pokušati pratiti iz prve ruke, neko smo vrijeme gledali ruske programe na ruskom i na engleskom. Na jednom kanalu, na ruskom jeziku, emitirala se neka estradna reality emisija poput Zvijezde pjevaju ili Ples sa zvijezdama, kako se već takve stvari zovu.
Dvanaestak gospođa, glamurozno našminkanih, raznih godina – od vrlo mladih do matrona – sjedilo je za okruglim stolom i tiho, gotovo pobožno, pjevalo Kaćušu. Kaćuša je genijalna, romantična ruska pjesma napisana 1938. godine, koja je tijekom Drugog svjetskog rata postala svojevrsnom narodnom ratnom himnom. Kaćuša je nježni, mekani, “ženski”, ali nepogrešivi simbol rata. I to opravdanog, obrambenog, junačkog rata.
Taj prizor iz trivijalne estradne emisije, koja je sva bila prožeta ratnim duhom, i to duhom Drugog svjetskog rata na koji su Rusi opravdano ponosni, spada među najpotresnije ilustracije rata u Ukrajini. Ona govori koliko je rusko društvo kontaminirano ratom, i koliko se ruska agresija na Ukrajinu smatra pravednom.
Nevjerojatna podrška Putinu
Zatim smo, prije večere, prebacili na CNN, gdje je moskovski dopisnik New York Timesa baš komentirao Putinov najnoviji approval rating. Prema istraživanju velike ruske agencije, Putina je prije invazije podržavalo 63 posto Rusa. Sada ga podržava nevjerojatnih 89 posto Rusa.
CNN-ov voditelj pitao je dopisnika NYT-a, inače etničkog Rusa, jesu li rezultati istraživanja lažirani. Dopisnik je odgovorio da nisu, barem ne u bitnom trendu. “Radi se o tome da Rusi u istraživanjima daju odgovore koje smatraju društveno prihvatljivim. A potpora Vladimiru Putinu trenutno je najprihvatljiviji oblik javnog društvenog ponašanja”.
Bez obzira na brojne hrabre ljude koji u Rusiji prosvjeduju protiv rata, bojimo se kako nema nikakva smisla negirati činjenicu da velika većina Rusa podržava agresiju na Ukrajinu. Neki zato što misle da su Ukrajinci ustvari Rusi; drugi stoga što vjeruju u narativ o denacifikaciji, a treći zato što je takav stav društveno oportun.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinu je napala Putinova Rusija, a ne Vladimir Putin
Cijeli svijet mora se, nažalost, pomiriti s činjenicom da je Ukrajinu napala Putinova Rusija, a ne Vladimir Putin i neka njegova mala grupa oligarha, KGB-ovaca i ostalih civilnih i ratnih zločinaca, poput onog besprizornog tipa koji sjedi u ruskoj ambasadorskoj rezidenciji u Zagrebu. Ukrajinu je napala cijela Putinova Rusija. Putinova Rusija obuhvaća barem stotinjak milijuna ljudi. Vjerojatno i nešto više.
Ista ta Putinova Rusija može pronaći izgovor za napad na bivše sovjetske države Litvu, Latviju i Estoniju, za napad na Poljsku koja se s Rusijom ne trpi već stoljećima, ili za napad na Finsku koju je Rusija ionako djelomično okupirala uoči Drugog svjetskog rata. Sve je to moguće, ako Moskva procijeni da eventualne nove agresije neće dovesti do samog uništenja Rusije. A ovdje se radi upravo o tome.
Uništenje sadašnjeg ruskog sustava moći
Putinova Rusija nije samo zemlja koja je pokušala okupirati susjednu državu i koja je u Ukrajini, po svemu sudeći, počinila strašne ratne zločine, nego je Putinova Rusija zemlja koja će predstavljati trajni čimbenik fizičke nesigurnosti u Europi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga bi, ceterum censeo, Putinovu Rusiju trebalo uništiti. Uništiti Putinovu Rusiju znači da bi trebalo razoriti sadašnji sustav moći i vlasti do njegovih donjih stanica i Rusiji oduzeti strateško naoružanje, kojim prijeti cijelom svijetu.
Ovo je sve, naravno, posve nemoguće. Rusiju se ne može demilitarizirati, osim nakon nuklearnog rata do kojeg, nadamo se, ipak neće doći (do nuklearnog rata vjerojatno neće doći zato što Moskva zna da bi poslije nuklearnog rata Rusija ostala fizički razorena).
Najopasnije što se dogodilo Europi još od Hitlerove Njemačke
Putinov se režim ne može srušiti, osim atentatom na Putina, jer je Putinov režim tipična, školska despocija, čiji bi miran pad povukao sa sobom mnoge glavne stupove ruskog društva; on se može samo raspasti, ali nakon vrlo dugog ekonomskog krvarenja. Rat u Ukrajini možda bi mogao završiti za nekoliko mjeseci ili čak tjedana, pod uvjetom da Putin i njegovi suradnici izračunaju kako su im ekonomske sankcije preopasne i pod uvjetom da Ukrajina pristane na privremeni ili trajni gubitak dijela svog teritorija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, svatko, tko misli da bi eventualni kraj rata u Ukrajini predstavljao početak novog, dugog razdoblja mira i stabilnosti u Europi, u dubokoj je zabludi. Moramo se naviknuti da ćemo još dulje vrijeme živjeti u stanju trajne nesigurnosti, napetosti i mržnje, koje će biti nestabilnije i u stanovitom smislu opasnije od klasičnog američko ruskog hladnog rata iz prošlog stoljeća.
Putinova je Rusija nešto najopasnije što se dogodilo Europi još od Hitlerove Njemačke. Koja je, baš kao i Putinova Rusija, uživala masovnu potporu naroda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedino je rješenje uništiti Putinovu Rusiju. To je nemoguće pa ćemo još dugo živjeti u stanju mržnje i nesigurnosti
Cijeli svijet mora se, nažalost, pomiriti s činjenicom da je Ukrajinu napala Putinova Rusija, a ne Vladimir Putin i neka njegova grupica
Uništiti Putinovu Rusiju znači da bi trebalo razoriti sadašnji sustav moći i vlasti do njegovih donjih stanica i Rusiji oduzeti strateško naoružanje, kojim prijeti cijelom svijetu
U subotu prošlog tjedna u luksuznom opatijskom hotelu naletjeli smo na niz ruskih TV kanala. Kako neprijatelja treba pokušati pratiti iz prve ruke, neko smo vrijeme gledali ruske programe na ruskom i na engleskom. Na jednom kanalu, na ruskom jeziku, emitirala se neka estradna reality emisija poput Zvijezde pjevaju ili Ples sa zvijezdama, kako se već takve stvari zovu.
Dvanaestak gospođa, glamurozno našminkanih, raznih godina – od vrlo mladih do matrona – sjedilo je za okruglim stolom i tiho, gotovo pobožno, pjevalo Kaćušu. Kaćuša je genijalna, romantična ruska pjesma napisana 1938. godine, koja je tijekom Drugog svjetskog rata postala svojevrsnom narodnom ratnom himnom. Kaćuša je nježni, mekani, “ženski”, ali nepogrešivi simbol rata. I to opravdanog, obrambenog, junačkog rata.
Taj prizor iz trivijalne estradne emisije, koja je sva bila prožeta ratnim duhom, i to duhom Drugog svjetskog rata na koji su Rusi opravdano ponosni, spada među najpotresnije ilustracije rata u Ukrajini. Ona govori koliko je rusko društvo kontaminirano ratom, i koliko se ruska agresija na Ukrajinu smatra pravednom.
Nevjerojatna podrška Putinu
Zatim smo, prije večere, prebacili na CNN, gdje je moskovski dopisnik New York Timesa baš komentirao Putinov najnoviji approval rating. Prema istraživanju velike ruske agencije, Putina je prije invazije podržavalo 63 posto Rusa. Sada ga podržava nevjerojatnih 89 posto Rusa.
CNN-ov voditelj pitao je dopisnika NYT-a, inače etničkog Rusa, jesu li rezultati istraživanja lažirani. Dopisnik je odgovorio da nisu, barem ne u bitnom trendu. “Radi se o tome da Rusi u istraživanjima daju odgovore koje smatraju društveno prihvatljivim. A potpora Vladimiru Putinu trenutno je najprihvatljiviji oblik javnog društvenog ponašanja”.
Bez obzira na brojne hrabre ljude koji u Rusiji prosvjeduju protiv rata, bojimo se kako nema nikakva smisla negirati činjenicu da velika većina Rusa podržava agresiju na Ukrajinu. Neki zato što misle da su Ukrajinci ustvari Rusi; drugi stoga što vjeruju u narativ o denacifikaciji, a treći zato što je takav stav društveno oportun.
Ukrajinu je napala Putinova Rusija, a ne Vladimir Putin
Cijeli svijet mora se, nažalost, pomiriti s činjenicom da je Ukrajinu napala Putinova Rusija, a ne Vladimir Putin i neka njegova mala grupa oligarha, KGB-ovaca i ostalih civilnih i ratnih zločinaca, poput onog besprizornog tipa koji sjedi u ruskoj ambasadorskoj rezidenciji u Zagrebu. Ukrajinu je napala cijela Putinova Rusija. Putinova Rusija obuhvaća barem stotinjak milijuna ljudi. Vjerojatno i nešto više.
Ista ta Putinova Rusija može pronaći izgovor za napad na bivše sovjetske države Litvu, Latviju i Estoniju, za napad na Poljsku koja se s Rusijom ne trpi već stoljećima, ili za napad na Finsku koju je Rusija ionako djelomično okupirala uoči Drugog svjetskog rata. Sve je to moguće, ako Moskva procijeni da eventualne nove agresije neće dovesti do samog uništenja Rusije. A ovdje se radi upravo o tome.
Uništenje sadašnjeg ruskog sustava moći
Putinova Rusija nije samo zemlja koja je pokušala okupirati susjednu državu i koja je u Ukrajini, po svemu sudeći, počinila strašne ratne zločine, nego je Putinova Rusija zemlja koja će predstavljati trajni čimbenik fizičke nesigurnosti u Europi.
Stoga bi, ceterum censeo, Putinovu Rusiju trebalo uništiti. Uništiti Putinovu Rusiju znači da bi trebalo razoriti sadašnji sustav moći i vlasti do njegovih donjih stanica i Rusiji oduzeti strateško naoružanje, kojim prijeti cijelom svijetu.
Ovo je sve, naravno, posve nemoguće. Rusiju se ne može demilitarizirati, osim nakon nuklearnog rata do kojeg, nadamo se, ipak neće doći (do nuklearnog rata vjerojatno neće doći zato što Moskva zna da bi poslije nuklearnog rata Rusija ostala fizički razorena).
Najopasnije što se dogodilo Europi još od Hitlerove Njemačke
Putinov se režim ne može srušiti, osim atentatom na Putina, jer je Putinov režim tipična, školska despocija, čiji bi miran pad povukao sa sobom mnoge glavne stupove ruskog društva; on se može samo raspasti, ali nakon vrlo dugog ekonomskog krvarenja. Rat u Ukrajini možda bi mogao završiti za nekoliko mjeseci ili čak tjedana, pod uvjetom da Putin i njegovi suradnici izračunaju kako su im ekonomske sankcije preopasne i pod uvjetom da Ukrajina pristane na privremeni ili trajni gubitak dijela svog teritorija.
Međutim, svatko, tko misli da bi eventualni kraj rata u Ukrajini predstavljao početak novog, dugog razdoblja mira i stabilnosti u Europi, u dubokoj je zabludi. Moramo se naviknuti da ćemo još dulje vrijeme živjeti u stanju trajne nesigurnosti, napetosti i mržnje, koje će biti nestabilnije i u stanovitom smislu opasnije od klasičnog američko ruskog hladnog rata iz prošlog stoljeća.
Putinova je Rusija nešto najopasnije što se dogodilo Europi još od Hitlerove Njemačke. Koja je, baš kao i Putinova Rusija, uživala masovnu potporu naroda.