Cijeli svijet, koji nije na Putinovoj strani, govori kako je ruski diktator proglašenjem aneksije dijelova Ukrajine i strateškim antizapadnim govorom u čast ovog geopolitičkog ratnog zločina, zapravo najavio eskalaciju rata. Takvi su komentari na prvi pogled logični.
Putin zna da ne može ujediniti sve antizapadne zemlje
No, čak ni Putin ne živi u tolikoj deluziji, da bi i u jednoj sekundi pomislio kako se sve nacije koje ne vole Zapad mogu ujediniti pod njegovom ili bilo čijom Rusijom, i tako stvoriti nove odnose u svijetu koji bi učinili Europu i Ameriku marginalnim ili, barem, bitno manje utjecajnim.
Putinov poziv na stvaranje novog, antizapadnog svjetskog poretka samo je pokušaj geopolitičkog i ideološkog opravdavanja ratnih zločina koje Rusija upravo čini, kao i pledoaje za obnovu Sovjetskog Saveza, čemu Putin zapravo teži. Sovjetski je Savez bio, podsjetimo, najrepresivnija i najbrutalnija državna formacija u Europi u dvadesetom stoljeću, uz Hitlerov Treći Reich.
Čemu ovaj patetični cirkus?
Ako Putin, dakle, svojim govorom u povodu aneksije dijelova Ukrajine nije najavio dugotrajni ideološki i oružani rat Zapadu, čemu je služio sav taj patetični cirkus u čast pripojenja i onih ukrajinskih teritorija koje Rusija zapravo ne kontrolira, nego ih iz dana u dan gubi?
Taj je cirkus mogao poslužiti završetku rata, ili barem ove ratne faze. Putin poslije proglašenja aneksije može tvrditi da je postigao glavni cilj intervencije u Ukrajini: “ruska” područja Ukrajine pripojena su Moskvi, a Rusima koji ondje žive više ne prijete “ukrajinski fašisti”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zato rat sada može završiti, a pred ruskom je diplomacijom višegodišnje nastojanje da uvjeri Europu kako se novo stanje više nikad neće moći mijenjati, kako je za sve najpametnije da prešutno priznaju aneksiju, polako počnu ukidati sankcije i pomire se sa sve većom Rusijom. I tako će prestati energetska kriza, prestat će kriza žitarica i šećera, smanjit će se inflacija, nitko se neće bojati nuklearnog rata, a život će normalno teći dalje, uz Ukrajinu koja će, doduše, što se tu sad može, imati 15 ili 18 posto manji teritorij.
Isti obrazac kao 2014. godine
Putin je posve isti obrazac rata i mira primijenio 2014. godine na Krimu. Usprkos ruskoj okupaciji Krima, Njemačka, na koju će Putin i sad igrati, nastavila se oslanjati gotovo isključivo na ruske energente, što je golema, strateška pogreška, koju povijest nikad neće oprostiti Angeli Merkel.
Putinova logika nije, dakle, neutemeljena; ovo što danas radi, Putin je već napravio prije osam godina, ali u manje dramatičnim okolnostima. Nadamo se, međutim, da Zapad ovaj puta neće popustiti Putinovu nasilju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zapad mora nastaviti podržavati Ukrajinu
Zapad ne samo da ne smije prešutno pristati na aneksiju dijelova Ukrajine, i ne samo da ne smije početi razmišljati o ukidanju sankcija, ako Putin proglasi završetak vojne intervencije, nego Zapad mora i dalje masovno naoružavati Ukrajinu i učiniti je sposobnom da oslobodi sva okupirana područja.
U suprotnom, u slučaju novog popuštanja Putinu, potpuno je jasno kako će za koju godinu na red doći Latvija, a zatim i druge države bivšeg Sovjetskog Saveza. Putinov vojni poraz i ekonomsko-politički slom jedino su jamstvo trajnog mira u Europi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pokušava li zapravo Putin aneksijom završiti rat? Zapad mu ovaj put ne smije popustiti
Ovo što Putin radi danas, napravio je i prije osam godina
Zapad ne smije prešutno pristati na aneksiju dijelova Ukrajine. U suprotnom, u slučaju novog popuštanju Putinu, potpuno je jasno kako će za koju godinu na red doći Latvija, a zatim i druge države bivšeg Sovjetskog Saveza
Cijeli svijet, koji nije na Putinovoj strani, govori kako je ruski diktator proglašenjem aneksije dijelova Ukrajine i strateškim antizapadnim govorom u čast ovog geopolitičkog ratnog zločina, zapravo najavio eskalaciju rata. Takvi su komentari na prvi pogled logični.
Putin u petak zaista jest predstavio nacrt novog svjetskog poretka pod vodstvom Rusije, koji se bazira na mržnji prema Europi i Americi. Putin je u svom pokušaju da Rusiju nametne kao lidera eksploatiranog svijeta išao toliko daleko da je Pokret nesvrstanih proglasio ruskim projektom i saveznikom, što je mračna povijesna laž, koja je Tita, Nehrua i Nasera natjerala da se odmah okrenu u grobu.
Putin zna da ne može ujediniti sve antizapadne zemlje
No, čak ni Putin ne živi u tolikoj deluziji, da bi i u jednoj sekundi pomislio kako se sve nacije koje ne vole Zapad mogu ujediniti pod njegovom ili bilo čijom Rusijom, i tako stvoriti nove odnose u svijetu koji bi učinili Europu i Ameriku marginalnim ili, barem, bitno manje utjecajnim.
Putinov poziv na stvaranje novog, antizapadnog svjetskog poretka samo je pokušaj geopolitičkog i ideološkog opravdavanja ratnih zločina koje Rusija upravo čini, kao i pledoaje za obnovu Sovjetskog Saveza, čemu Putin zapravo teži. Sovjetski je Savez bio, podsjetimo, najrepresivnija i najbrutalnija državna formacija u Europi u dvadesetom stoljeću, uz Hitlerov Treći Reich.
Čemu ovaj patetični cirkus?
Ako Putin, dakle, svojim govorom u povodu aneksije dijelova Ukrajine nije najavio dugotrajni ideološki i oružani rat Zapadu, čemu je služio sav taj patetični cirkus u čast pripojenja i onih ukrajinskih teritorija koje Rusija zapravo ne kontrolira, nego ih iz dana u dan gubi?
Taj je cirkus mogao poslužiti završetku rata, ili barem ove ratne faze. Putin poslije proglašenja aneksije može tvrditi da je postigao glavni cilj intervencije u Ukrajini: “ruska” područja Ukrajine pripojena su Moskvi, a Rusima koji ondje žive više ne prijete “ukrajinski fašisti”.
Zato rat sada može završiti, a pred ruskom je diplomacijom višegodišnje nastojanje da uvjeri Europu kako se novo stanje više nikad neće moći mijenjati, kako je za sve najpametnije da prešutno priznaju aneksiju, polako počnu ukidati sankcije i pomire se sa sve većom Rusijom. I tako će prestati energetska kriza, prestat će kriza žitarica i šećera, smanjit će se inflacija, nitko se neće bojati nuklearnog rata, a život će normalno teći dalje, uz Ukrajinu koja će, doduše, što se tu sad može, imati 15 ili 18 posto manji teritorij.
Isti obrazac kao 2014. godine
Putin je posve isti obrazac rata i mira primijenio 2014. godine na Krimu. Usprkos ruskoj okupaciji Krima, Njemačka, na koju će Putin i sad igrati, nastavila se oslanjati gotovo isključivo na ruske energente, što je golema, strateška pogreška, koju povijest nikad neće oprostiti Angeli Merkel.
Putinova logika nije, dakle, neutemeljena; ovo što danas radi, Putin je već napravio prije osam godina, ali u manje dramatičnim okolnostima. Nadamo se, međutim, da Zapad ovaj puta neće popustiti Putinovu nasilju.
Zapad mora nastaviti podržavati Ukrajinu
Zapad ne samo da ne smije prešutno pristati na aneksiju dijelova Ukrajine, i ne samo da ne smije početi razmišljati o ukidanju sankcija, ako Putin proglasi završetak vojne intervencije, nego Zapad mora i dalje masovno naoružavati Ukrajinu i učiniti je sposobnom da oslobodi sva okupirana područja.
U suprotnom, u slučaju novog popuštanja Putinu, potpuno je jasno kako će za koju godinu na red doći Latvija, a zatim i druge države bivšeg Sovjetskog Saveza. Putinov vojni poraz i ekonomsko-politički slom jedino su jamstvo trajnog mira u Europi.