“Vječitom” načelniku općine Seget, koji je tu dužnost obavljao u kontinuitetu od 1993. godine do lanjskih lokalnih izbora (nije se ni kandidirao) to nije bila prva afera, pisalo se i o navodno sumnjivim koncesijama, zapošljavanjima, sukobima, a tadašnji službeni vozač općine je tvrdio da je godinama Zulimovog sina vozio službenim automobilom na nogometne treninge.
‘Kvalitetna kombinacija najboljih ljudi’
Četrnaest mjeseci nakon što je objavljena priča o aferi zbog koje je danas Zulim uhapšen, HDZ je predao izborne liste za parlamentarne izbore. “Liste su kvalitetna kombinacija najboljih ljudi”, kazivao je Andrej Plenković najavljujući izbornu pobjedu.
Tada glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković je također pucao od ponosa: “Vodili smo računa o tome da HDZ predstavljaju najprepoznatljiviji naši ljudi”. Dvanaesti na listi HDZ-a u Devetoj izbornoj jedinici bio je čovjek koji je u jednom danu na hranu i piće potrošio skoro sedam tisuća kuna, Vinko Zulim.
Andrej Plenković je danas premijer, Gordan Jandroković predsjednik Sabora. Vinko Zulim je danas uhićen.
Urlanje u kafiću, šutnja u sabornici
Zahvaljujući uvjerljivoj pobjedi Plenkovićeve, Jandrokovićeve i Zulimove stranke, načelnik Općine Seget uspio je, kao zamjena, upasti i u Sabor. Tamo je odradio skoro godinu i pol mandata, dok se na svoje mjesto nije vratio dotadašnji splitsko-dalmatinski dožupan Luka Brčić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Odradio” je, doduše, možda prejaka riječ za Zulimov saborski mandat. Za riječ, repliku, bilo što, nije se u tih 17 i pol mjeseci javio niti jedan jedini put. Jedini zabilježeni istup imao je u saborskom kafiću, na dan konstituiranja Sabora, kad je urlao na Katarinu Peović iz Radničke fronte da su njezini preci bili koljači. Nakon toga – tišina.
Stranka ga se nije odrekla
Stranka ga se, međutim, nije odrekla. U kampanji za lokalne izbore žestoko je podržavao HDZ-ovog kandidata za splitsko-dalmatinskog župana Blaženka Bobana, a taman negdje u to vrijeme je u svojoj općini dijelio biračima i – uskrsnice od 500 kuna. Na ruke.
Sad kad je završio iza rešetaka, eto, dopalo je zlosretnog Branka Bačića da još jednom recitira kako je pozicija HDZ-a “nulta stopa tolerancije na korupciju”. Lako što je ta fraza već postala izlizana od silnog korištenja nakon svakog uhićenja nekog od članova njegove stranke, ali očito je da je i u njoj samoj ugrađena kobna logička greška.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Liste, osumnjičenici, optuženici…
Jer, kako se može imati “nultu stopu tolerancije na korupciju”, pa zviznuti Zulima na izbornu listu za parlamentarne izbore – nakon svega što je o njemu već objavljeno? Kako se može, ostanimo samo na parlamentarnim izborima, na listu staviti i bivšeg požeškog gradonačelnika Darka Puljašića?
Čovjeka protiv kojeg je pola godine prije izbora podignuta optužnica zbog malverzacije s EU fondovima? O osumnjičenicima, optuženicima i inima koji već dva mandata drže HDZ-ovu većinu u Saboru, da se ne govori.
Kad škljocnu lisice
Gdje onda počinje ta “nulta stopa tolerancije na korupciju” o kojoj mantraju u vladajućoj stranci? Pa oni glavne likove u očito masnim i teško obranjivim aferama do zadnjeg trenutka predstavljaju kao “naše najbolje ljude”. Do trenutka, očito, kad se lisice sklope oko zglobova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Onda “naši najbolji ljudi” u hipu postaju oni koji, eto, dokazuju neovisnost istražnih tijela. Stoga priča o Zulimu nije samo priča o jednom lokalnom šerifu koji se previše zaigrao. Nego i o pravom licu stranke koja “nultu stopu” odjednom otkrije tek kad se začuju policijske sirene.
Kad se uključuje ta nulta stopa tolerancije u HDZ-u? Očito tek kad se začuju policijske sirene i škljocnu lisice
Priča o uhićenom silniku iz Segeta priča je o Plenkoviću, Jandrokoviću, Bačiću. O HDZ-u
Godinama se znalo da je Zulim arčio sumnjive količine općinskog novca. Plenković ga je svejedno stavio na izborne liste za Sabor, koje je predstavljao kao "kvalitetnu kombinaciju najboljih ljudi"
Bilo je to prije gotovo pune tri godine. Danas nažalost pokojni novinar Indexa Vladimir Matijanić otkrio je kako je HDZ-ov načelnik općine Seget Vinko Zulim 2018. godine trošio nevjerojatne količine općinskog novca na ručkovima i večerama u lokalima i restoranima. Rekord je držao 13. ožujka, kad je Zulim na reprezentaciju u restoranima potrošio gotovo sedam tisuća kuna.
“Vječitom” načelniku općine Seget, koji je tu dužnost obavljao u kontinuitetu od 1993. godine do lanjskih lokalnih izbora (nije se ni kandidirao) to nije bila prva afera, pisalo se i o navodno sumnjivim koncesijama, zapošljavanjima, sukobima, a tadašnji službeni vozač općine je tvrdio da je godinama Zulimovog sina vozio službenim automobilom na nogometne treninge.
‘Kvalitetna kombinacija najboljih ljudi’
Četrnaest mjeseci nakon što je objavljena priča o aferi zbog koje je danas Zulim uhapšen, HDZ je predao izborne liste za parlamentarne izbore. “Liste su kvalitetna kombinacija najboljih ljudi”, kazivao je Andrej Plenković najavljujući izbornu pobjedu.
Tada glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković je također pucao od ponosa: “Vodili smo računa o tome da HDZ predstavljaju najprepoznatljiviji naši ljudi”. Dvanaesti na listi HDZ-a u Devetoj izbornoj jedinici bio je čovjek koji je u jednom danu na hranu i piće potrošio skoro sedam tisuća kuna, Vinko Zulim.
Andrej Plenković je danas premijer, Gordan Jandroković predsjednik Sabora. Vinko Zulim je danas uhićen.
Urlanje u kafiću, šutnja u sabornici
Zahvaljujući uvjerljivoj pobjedi Plenkovićeve, Jandrokovićeve i Zulimove stranke, načelnik Općine Seget uspio je, kao zamjena, upasti i u Sabor. Tamo je odradio skoro godinu i pol mandata, dok se na svoje mjesto nije vratio dotadašnji splitsko-dalmatinski dožupan Luka Brčić.
“Odradio” je, doduše, možda prejaka riječ za Zulimov saborski mandat. Za riječ, repliku, bilo što, nije se u tih 17 i pol mjeseci javio niti jedan jedini put. Jedini zabilježeni istup imao je u saborskom kafiću, na dan konstituiranja Sabora, kad je urlao na Katarinu Peović iz Radničke fronte da su njezini preci bili koljači. Nakon toga – tišina.
Stranka ga se nije odrekla
Stranka ga se, međutim, nije odrekla. U kampanji za lokalne izbore žestoko je podržavao HDZ-ovog kandidata za splitsko-dalmatinskog župana Blaženka Bobana, a taman negdje u to vrijeme je u svojoj općini dijelio biračima i – uskrsnice od 500 kuna. Na ruke.
Sad kad je završio iza rešetaka, eto, dopalo je zlosretnog Branka Bačića da još jednom recitira kako je pozicija HDZ-a “nulta stopa tolerancije na korupciju”. Lako što je ta fraza već postala izlizana od silnog korištenja nakon svakog uhićenja nekog od članova njegove stranke, ali očito je da je i u njoj samoj ugrađena kobna logička greška.
Liste, osumnjičenici, optuženici…
Jer, kako se može imati “nultu stopu tolerancije na korupciju”, pa zviznuti Zulima na izbornu listu za parlamentarne izbore – nakon svega što je o njemu već objavljeno? Kako se može, ostanimo samo na parlamentarnim izborima, na listu staviti i bivšeg požeškog gradonačelnika Darka Puljašića?
Čovjeka protiv kojeg je pola godine prije izbora podignuta optužnica zbog malverzacije s EU fondovima? O osumnjičenicima, optuženicima i inima koji već dva mandata drže HDZ-ovu većinu u Saboru, da se ne govori.
Kad škljocnu lisice
Gdje onda počinje ta “nulta stopa tolerancije na korupciju” o kojoj mantraju u vladajućoj stranci? Pa oni glavne likove u očito masnim i teško obranjivim aferama do zadnjeg trenutka predstavljaju kao “naše najbolje ljude”. Do trenutka, očito, kad se lisice sklope oko zglobova.
Onda “naši najbolji ljudi” u hipu postaju oni koji, eto, dokazuju neovisnost istražnih tijela. Stoga priča o Zulimu nije samo priča o jednom lokalnom šerifu koji se previše zaigrao. Nego i o pravom licu stranke koja “nultu stopu” odjednom otkrije tek kad se začuju policijske sirene.