Kad tri suca završe zajedno u marici to nije eksces. To je simptom jezivog problema

Premijer očito ne vidi da će nas ovakvo strašno stanje u mreži djelitelja pravde odvesti skroz dođavola

Čime to predsjednik Vlade i njegov ministar mogu zatući realnu konstataciju da se ništa ne mijenja i ne reformira jer HDZ-ova klika spašava zatvoreni sustav u kome ''vladaju klijentelizam i nepotizam'

Članovi iz reda HDZ-a jučer su na sjednici saborskog Odbora za pravosuđe postavljali dr. Zlati Đurđević pitanja tipa: ”Koliko prstiju na obje noge ima predsjednik Vrhovnog suda”. Ishod glasanja temeljenoga na takvoj ”analizi” kompetencija ugledne profesorice zagrebačkog Pravnog fakulteta bio je očekivan i unaprijed zadan. Kandidatkinja jedinog po Ustavu ovlaštenog predlagača, a to je šef države Zoran Milanović, nije dobila prolaz jer je HDZ ne želi. I šlus.

Do prije nekoliko sati nismo znali da je tog istog dana, dakle jučer, Državno sudbeno vijeće skidalo i skinulo imunitet trojici sudaca Županijskog suda u Osijeku o kojima je osuđenik i bjegunac Zdravko Mamić – riječju i slikama – predstavio kompletnoj javnosti niz koruptivnih epiozoda s ljetovanjima, putovanjima u Dubai, cipelama Louis Vuitton, skupim satovima i novcu u golim novčanicama.

Danas je tu trojicu sudaca osječkog Županijskog suda privela policija i vodi ih na ispitivanja u DORH. Znači, samo dan nakon spomenute saborske lakrdije oko izbora novog šefa Vrhovnog suda u režiji Plenkovićeve parlamentarne većine, lisice su na rukama ne jednome, nego čak trojici sudaca s istog suda.

Slučaj iz Kerumove konobe

Nedugo prije ovoga jučer sa Zlatom Đurđević i zamalo paralelnog hapšenja sudaca Darka Krušlina, Zvonka Vekića i Ante Kvesića pod optužbama za primanje mita, zasjedalo je Etičko vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pred njih je došao slučaj petorice splitskih sudaca koji su zimus jeli, pili i gangali o stinama i maslinama s višestrukim klijentom splitskog i inog pravosuđa Željkom Kerumom, u njegovoj konobi i za vrijeme općeg korona lockdowna.

U toj veseloj družini našla su se čak dvojica predsjednika sudova, Bruno Klein, predsjednik Županijskog suda u Splitu, i Silvio Čović, predsjednik splitskog Upravnog suda, a ostala trojica Miho Mratović, Dinko Mešin i Tomislav Zlodre su suci. Sve skupa, u skandal su involvirani ljudi s tri suda, ova dva koja vode Klein i Čović te Općinskog suda u Splitu gdje procese vodi Zlodre.

Danas je s ovom trojicom sudaca iz Osijeka uhićen i osječki poduzetnik Drago Tadić koji je 2013. godine bio osuđen za ”pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda”, ali javnost nikad nije saznala kojih. Presuda mu je potvrđena 2017., a on je nakon toga pobjegao u BiH i svoj je zatvor otplatio novcem tako da rešetaka nije ni vidio osim u kinu.

Ima li netko da ne vidi problem?

Tadića su, kao što je poznato, uhvatili u ”pokušaju podmićivanja” javno neimenovanih sudaca Vrhovnog suda kako bi oni ishodili da se izmijeni ili sruši osuđujuća presuda Branimiru Glavašu za ratne zločine. Za taj je ”pokušaj” Tadić kažnjen kako-tako.

No, ako ne izgubimo iz vida širi scenarij, Tadiću se vruća želja svejedno ostvarila jer je Vrhovni sud u međuvremenu – u ljeto 2016. godine – doista ukinuo presudu Glavašu i ostalima u slučajevima Garaža i Selotejp i zatražio novo suđenje za ratne zločine nad osječkim Srbima. Popravni je trebao odraditi Županijski sud u Zagrebu, ali do danas se s tim nije odmaknulo dalje od početka. Slučaj je od početka ove godine kod opet novog suca Dražena Kevrića, ali još nije zakazano ni jedno ročište.

S ”kreativnim” tumačenjem cijele ove lakrdije, koja je njega navela na zaključak da se Glavaša mora tretirati kao neosuđivanog, čistog i slobodnog građanina, predsjednik Milanović mu je ovih dana vratio sva odlikovanja koja mu je nakon pravomoćne, a kasnije srušene presude oduzeo Ivo Josipović. Ako netko ne vidi da s pravosuđem imamo jezivi problem, onda je taj načisto slijep.

Privođenje sudaca nije običan eksces

Mogu se do besvijesti voditi akademske rasprave o tome je li blokiranje reformi ovakvog pravosuđa, u koje se stuštila lijepa sila nečasne vojske, pravi razlog što HDZ neće profesoricu Zlatu Đurđević na čelu Vrhovnog suda da to razbuca. Ili je preciznije objašnjenje to što baš nju želi Zoran Milanović?

Ili profesorica Đurđević ne valja zato što im ta neće niz dlaku i što s njom ne bi bilo dilova? Ili se na vladajuću većinu u totalu prenijela Plenkovićeva sinkopa, ona kakvu je svojedobno pronašla šibenska sutkinja Maja Šupe kod Tome Horvatinčića, a uslijed koje premijer očito ne vidi da će nas ovakvo strašno stanje u mreži djelitelja pravde odvesti skroz dođavola?

No, kad tri suca s istog suda zajedno završe u marici kao ovi danas, onda je to sigurno nije običan eksces, nego stvarno bomba. Simbol. Simptom. Završni račun. Dobro kaže odvjetnik Anto Nobilo.

HDZ-ova klika spašava ovakav sustav

I može onda Plenković do mile volje samodopadno kontrirati građanima koji o pravosuđu, gledajući sve ovo, misle sve najgore. Može posprdno dovoditi u pitanje značaj i integritet nekadašnjeg Tuđmanovog predsjednika Vrhovnog suda Krunislava Olujića. Ali čime doista može opovrgnuti Olujićevu ocjenu s kojom bi se valjda složilo 99 posto javnosti, a ta je da HDZ želi održati ”partijski režim u kojem će stranka odlučivati o svemu pa i o čelniku sudbene vlasti”?

Čime to predsjednik Vlade i njegov ministar mogu zatući realnu konstataciju da se ništa ne mijenja i ne reformira jer HDZ-ova klika spašava zatvoreni sustav u kome ”vladaju klijentelizam i nepotizam” i u kome smo do danas dobili to da je ”cjelokupno pravosuđe premreženo bračnim i izvanbračnim partnerima, konkubinama i konkubinatima, njihovom bračnom i izvanbračnom djecom”?

Tko ne želi vidjeti da kuća gori, naći će sutra samo pepeo. U toj vatri prže se i mnogi suci koji pošteno i časno rade svoj posao. Ali te nitko ne pita što bi trebalo. Kad ovima koji drmaju treba baš ovo što imamo.