Prijem Zelenskog kao američkog saveznika, iako Ukrajina to formalno nije, i njegov tretman kao državnika od povijesnog formata, što on bez sumnje jest, poslali su još jednu, ne manje važnu poruku: Vladimir Putin mora znati da će Ukrajina dobiti rat jer u ratovima pobjeđuju oni koji imaju (moćne) saveznike.
Podrška najmoćnije svjetske sile
Pa dok Putin lomi kruh s Aleksandrom Lukašenkom, Ukrajina ima podršku najmoćnije sile svijeta. Biden i Zelenski potvrdili su da nema sjene na dobrim odnosima Kijeva i Washingtona, u kojemu su Ukrajincima otvorena sva vrata. Prvo putovanje Zelenskog izvan zemlje od početka ruske agresije bilo je zbilja spektakularno i puno političke i povijesne simbolike.
Niti 24 sata prije nego što je osvanuo u predbožićnom Washingtonu, Zelenski je bio u obilasku boraca na prvoj liniji fronte. Borbeni stijeg, koji su mu branitelji dali u Bahmutu, donio je u Kongres i darovao Nancy Pelosi, predsjednici Zastupničkog doma na odlasku. Prizor dviju najmoćnijih žena američke politike – potpredsjednice Kamale Harris i Pelosi – kako vijore ukrajinsku dvobojnicu dok puna dvorana stoji na nogama u ovacijama za Zelenskog dokaz je koliko su odnosi Amerike i Ukrajine napredovali u par godina.
U toj istoj dvorani prije svega tri godine, također u kasnom prosincu, izglasan je prvi “impeachment” bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, zbog pokušaja da od Zelenskog iznudi političku prljavštinu protiv Bidena. Zelenski je tad molio Trumpa za dvije stvari: prodaju protutenkovskih raketa Javelin, koje je Ukrajina tad plaćala svojim novcem, te prijem u Bijeloj kući, da Moskvi pokaže kako Ukrajina ima američku podršku. Trump ga je odbio i blokirao pomoć Ukrajini.
Paralele s Churchillom nisu nategnute
Jučer je Zelenski konačno dobio što je davno zaslužio: prijem u Bijeloj kući i priliku da održi govor pred oba doma Kongresa. To je čast koja se ukazuje političarima iz Americi bliskih zemalja – u posljednjih desetak godina u Kongresu su govorili Emmanuel Macron, Narendra Modi, Benjamin Netanjahu i papa Franjo – ali je ovaj nastup bio drukčiji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zelenski je prvi državnik zemlje u ratu koji je pred američki Kongres došao zahvaliti za pomoć i zatražiti daljnju podršku – još od Winstona Churchilla koji je prosinac 1941. proveo u Washingtonu s upravo takvom misijom. “Dajte nam alat i mi ćemo završiti posao!”, apelirao je Churchill u Kongresu, još u strahu da će se Amerika, netom nakon napada Japana na Pearl Harbor, posvetiti isključivo Pacifičkom bojištu i zanemariti Europu.
Paralele između Churchilla i Zelenskog možda zvuče nategnuto, ali samo na prvi pogled. Istina, rat u Ukrajini regionalni je, a ne svjetski rat, ali je Zelenski posve u pravu kad kaže da će “o ishodu rata u Ukrajini ovisiti u kakvom će svijetu živjeti naša djeca i unuci”. To ne vrijedi samo za Ukrajince, niti samo za nas Europljane, nego i za Amerikance.
Zelenski održao impresivan govor
Putinov rat ima dvije dimenzije. Prva nesumnjivo smjera uništenju ukrajinske države, naroda i kulture, te ima obilježja genocida. No, druga dimenzija usmjerena je na rušenje postojećeg liberalnog međunarodnog poretka, a Putinov eventualni uspjeh značio bi pobjedu i jačanje reakcionarnih, autoritarnih i ekstremističkih pokreta diljem svijeta. Zelenski zvoni na uzbunu u Ukrajini, ali to zvono zvoni za sve nas.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Konačno, predsjednik Ukrajine održao je – na svom tvrdom engleskom – govor dostojan Churchilla. Motiviran i prkosan, uvjerljiv i dirljiv, Zelenski je u puni pogon stavio svoj glumački zanat, vještinu koja ga je pripremila za izazov života. Zbilja, rijetki su se, još od vremena Winstona Churchilla, morali suočiti s izazovom kakav je zapao tog simpatičnog židovskog glumca iz Krivog Roga.
Isto tako, rijetko je koji političar svojom osobnom hrabrošću i spremnošću da riskira život tako snažno utjecao na sudbinu svoje nacije. Da je Zelenski 24. veljače pobjegao iz zemlje, kako je Putin očekivao, Biden bi možda danas primio vođu ukrajinskog pokreta otpora, ali bi Ukrajina bila pod ruskom čizmom. Volodimir Zelenski sam je zaradio priliku da održi ovaj govor.
Nijedna riječ nije bila suvišna
Prekidan višestrukim ovacijama, ukrajinski predsjednik na američkom je Capitolu primljen kao junak našeg doba, osobito kad je pred kongresnicima i senatorima ustvrdio da “unatoč strahovima i slutnjama, Ukrajina nije pala nego je živa i zdrava!” Iako srčan, bio je to politički mudar govor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Niti jedna riječ u njemu nije bila suvišna, iako se obratio desetak različitih publika. “Vaš novac nije milostinja. On je investicija u globalnu sigurnost i demokraciju, a mi njime rukujemo na najodgovorniji način”, poručio je Trumpovim republikancima, među kojima pro-putinovsko krilo traži da Amerika ukine pomoć Ukrajini.
Zelenski ima odlične savjetnike koji razumiju američku politiku i to se vidjelo u majstorskoj minijaturi oko Irana. U posvemašnjem rasulu ruske vojne tehnike i naoružanja u Ukrajini, Putin je morao kupiti dronove od režima u Teheranu – njih sad koristi za uništavanje trafostanica i druge kritične infrastrukture po ukrajinskim gradovima.
Iskoristio znanje o povijesti SAD-a
U govoru, Zelenski je činjenicu da su dronovi iranskog podrijetla malo napuhao, pa je zvučalo kao da je Iran maltene napao Ukrajinu. “Jedan terorist pronašao je drugoga”, rekao je ukrajinski predsjednik. “Samo je pitanje trenutka kad će napasti druge američke saveznike.”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pametan je ovo manevar usmjeren na najtvrđu republikansku desnicu. Ako ste protiv Ukrajine, hoće reći Zelenski, znači da puštate Iranu da radi što hoće, a to u krajnjoj konzekvenci znači da će Iran napasti Izrael i vi ćete biti krivi jer niste htjeli pomoći Ukrajini. Trumpovska desnica može biti za koješta, ali ne može biti za Iran i protiv Izraela; zato je ovo briljantan mali uteg koji je Zelenski vezao oko noge Kevina McCarthyja.
Nastojao se svidjeti i široj javnosti, iako je tu vjerojatno precijenio upućenost Amerikanaca u vlastitu povijest. Borbu svoga naroda za nezavisnost usporedio je s presudnom pobjedom američkih kolonista kod Saratoge u Revolucionarnom ratu, kad je slabija strana prevagnula upravo zahvaljujući vanjskoj, tad francuskoj pomoći. (Sad strepimo od istraživanja javnosti koji će pokazati koliko Amerikanaca zna što se dogodilo kod Saratoge).
Jasno rekao tko je kriv za rat
Ukrajinsku ustrajnost u nadolazećem zimskom ratu protiv Putinove vojske Zelenski je usporedio s ustrajnošću američkih vojnika u bitki u Ardenima u prosincu 1944. protiv Hitlerova Wehrmachta, s jasnim paralelama tko je tu tko. Zahvalio je na dosadašnjih 65 milijardi dolara pomoći i izrazio nadu da će u idućih par dana Kongres potvrditi novi paket od 45 milijardi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, nije glumatao nego jasno rekao: “Imamo li rakete? Imamo. Je li to dovoljno? Vjerojatno nije, i tražit ćemo vas ponovno”. Zelenski nudi čisti deal: Ukrajina ne traži da američki vojnici sudjeluju u njenom ratu protiv Rusije, ali zato od Amerike traži da joj omogući da u tom ratu pobijedi. “Ukrajinci mogu sami upravljati američkim tenkovima i avionima”, signalizirao je što će dalje tražiti.
“Naša borba se ne može odgoditi ili zamrznuti”, rekao je svima koji bi, preko volje Ukrajine, nametali diplomatska rješenja, tj. raščerečili tu državu u skladu s Putinovim željama. No, s druge strane, rekao je i da će “Rusi imati priliku da se oslobode tek kad u svojim glavama poraze tiraniju Kremlja”.
Pomoć je nužna, ali nije rješenje
Ta rečenica vjerojatno neće naići na velike simpatije u Ukrajini, gdje je ratna groznica mnoge uvjerila da su “svi Rusi isti” i podjednako krivi za rat. Zelenski je odgovornost jasno smjestio u Kremlj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Američka vojna pomoć je Ukrajini nužna, ali nije rješenje za sve probleme. Uostalom, američko oružje, vojnu opremu i obuku imala je i vlada u Kabulu, prije jedva dvije godine, pa smo vidjeli koliko je potrajala. Predsjednik Ashraf Ghani pobjegao je iz zemlje i talibani su se vratili na vlast do kraja tjedna.
Slično je bilo i s bivšim proruskim predsjednikom Ukrajine, Viktorom Janukovičem – nakon što je pobjegao iz zemlje, Putin više nikad nije uspio uspostaviti kontrolu nad cijelom Ukrajinom. Zelenski je učio iz tih primjera i u ključnom trenutku ostao sa svojim građanima. Ukrajinci su se digli u obranu zemlje i zaustavili Putinove kolone. To je spasilo Ukrajinu i omogućilo da Zelenski bude primljen sa ovakvim počastima.
Pobjeda je moguća, ali zima je teška
Ukrajinski predsjednik došao je osigurati nastavak američke pomoći i u tome je uspio. Pomogao je njegov impresivan nastup, ali su još više pomogli uspjesi njegovih vojnika. Poznavatelji američkog javnog mnijenja tvrde da se Amerikanci okrenu protiv nekog rata tek nakon što javnost postane uvjerena da se u tom ratu ne može pobijediti. Tako je bilo s Vijetnamom, tako je bilo s Afganistanom i s Irakom.
U skladu s tom tezom, jasno je zašto Amerikanci i dalje podržavaju borbu Ukrajinaca protiv ruskog osvajača. Pobjeda i dalje izgleda moguća, dapače – vjerojatna. No, pred njima je teška zima i teška bitka na proljeće. Među ukrajinskim adutima nije samo vrhunsko oružje i visok moral, nego i činjenica da ih vodi državnik koji je itekako zaradio titulu Timeove “osobe godine”, junak našeg doba Volodimir Zelenski.
Kakav trijumf Zelenskog u SAD-u. Motiviran i prkosan, uvjerljiv i dirljiv, poput Churchilla 1941., dobio je sve po što je došao
U puni pogon stavio je svoj glumački zanat, ali nije glumatao
Prekidan višestrukim ovacijama, ukrajinski predsjednik na američkom je Capitolu primljen kao junak našeg doba. Održao je politički mudar govor, i niti jedna riječ u njemu nije bila suvišna, iako se obratio desetak različitih publika
Na prvi dan zime koja će vjerojatno biti najteža u povijesti ukrajinske države, Volodimir Zelenski dobio je u Washingtonu sve po što je došao. Joe Biden dao mu je čvrsto jamstvo da na Ameriku može računati “do kraja”, Kongres mu je priredio doček dostojan heroja, a njegov srčan i nadahnut govor pogodio je sve točke na koje su Amerikanci i njihovi mediji slabi, te mu obnovio zalihu simpatija javnosti.
Prijem Zelenskog kao američkog saveznika, iako Ukrajina to formalno nije, i njegov tretman kao državnika od povijesnog formata, što on bez sumnje jest, poslali su još jednu, ne manje važnu poruku: Vladimir Putin mora znati da će Ukrajina dobiti rat jer u ratovima pobjeđuju oni koji imaju (moćne) saveznike.
Podrška najmoćnije svjetske sile
Pa dok Putin lomi kruh s Aleksandrom Lukašenkom, Ukrajina ima podršku najmoćnije sile svijeta. Biden i Zelenski potvrdili su da nema sjene na dobrim odnosima Kijeva i Washingtona, u kojemu su Ukrajincima otvorena sva vrata. Prvo putovanje Zelenskog izvan zemlje od početka ruske agresije bilo je zbilja spektakularno i puno političke i povijesne simbolike.
Niti 24 sata prije nego što je osvanuo u predbožićnom Washingtonu, Zelenski je bio u obilasku boraca na prvoj liniji fronte. Borbeni stijeg, koji su mu branitelji dali u Bahmutu, donio je u Kongres i darovao Nancy Pelosi, predsjednici Zastupničkog doma na odlasku. Prizor dviju najmoćnijih žena američke politike – potpredsjednice Kamale Harris i Pelosi – kako vijore ukrajinsku dvobojnicu dok puna dvorana stoji na nogama u ovacijama za Zelenskog dokaz je koliko su odnosi Amerike i Ukrajine napredovali u par godina.
U toj istoj dvorani prije svega tri godine, također u kasnom prosincu, izglasan je prvi “impeachment” bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, zbog pokušaja da od Zelenskog iznudi političku prljavštinu protiv Bidena. Zelenski je tad molio Trumpa za dvije stvari: prodaju protutenkovskih raketa Javelin, koje je Ukrajina tad plaćala svojim novcem, te prijem u Bijeloj kući, da Moskvi pokaže kako Ukrajina ima američku podršku. Trump ga je odbio i blokirao pomoć Ukrajini.
Paralele s Churchillom nisu nategnute
Jučer je Zelenski konačno dobio što je davno zaslužio: prijem u Bijeloj kući i priliku da održi govor pred oba doma Kongresa. To je čast koja se ukazuje političarima iz Americi bliskih zemalja – u posljednjih desetak godina u Kongresu su govorili Emmanuel Macron, Narendra Modi, Benjamin Netanjahu i papa Franjo – ali je ovaj nastup bio drukčiji.
Zelenski je prvi državnik zemlje u ratu koji je pred američki Kongres došao zahvaliti za pomoć i zatražiti daljnju podršku – još od Winstona Churchilla koji je prosinac 1941. proveo u Washingtonu s upravo takvom misijom. “Dajte nam alat i mi ćemo završiti posao!”, apelirao je Churchill u Kongresu, još u strahu da će se Amerika, netom nakon napada Japana na Pearl Harbor, posvetiti isključivo Pacifičkom bojištu i zanemariti Europu.
Paralele između Churchilla i Zelenskog možda zvuče nategnuto, ali samo na prvi pogled. Istina, rat u Ukrajini regionalni je, a ne svjetski rat, ali je Zelenski posve u pravu kad kaže da će “o ishodu rata u Ukrajini ovisiti u kakvom će svijetu živjeti naša djeca i unuci”. To ne vrijedi samo za Ukrajince, niti samo za nas Europljane, nego i za Amerikance.
Zelenski održao impresivan govor
Putinov rat ima dvije dimenzije. Prva nesumnjivo smjera uništenju ukrajinske države, naroda i kulture, te ima obilježja genocida. No, druga dimenzija usmjerena je na rušenje postojećeg liberalnog međunarodnog poretka, a Putinov eventualni uspjeh značio bi pobjedu i jačanje reakcionarnih, autoritarnih i ekstremističkih pokreta diljem svijeta. Zelenski zvoni na uzbunu u Ukrajini, ali to zvono zvoni za sve nas.
Konačno, predsjednik Ukrajine održao je – na svom tvrdom engleskom – govor dostojan Churchilla. Motiviran i prkosan, uvjerljiv i dirljiv, Zelenski je u puni pogon stavio svoj glumački zanat, vještinu koja ga je pripremila za izazov života. Zbilja, rijetki su se, još od vremena Winstona Churchilla, morali suočiti s izazovom kakav je zapao tog simpatičnog židovskog glumca iz Krivog Roga.
Isto tako, rijetko je koji političar svojom osobnom hrabrošću i spremnošću da riskira život tako snažno utjecao na sudbinu svoje nacije. Da je Zelenski 24. veljače pobjegao iz zemlje, kako je Putin očekivao, Biden bi možda danas primio vođu ukrajinskog pokreta otpora, ali bi Ukrajina bila pod ruskom čizmom. Volodimir Zelenski sam je zaradio priliku da održi ovaj govor.
Nijedna riječ nije bila suvišna
Prekidan višestrukim ovacijama, ukrajinski predsjednik na američkom je Capitolu primljen kao junak našeg doba, osobito kad je pred kongresnicima i senatorima ustvrdio da “unatoč strahovima i slutnjama, Ukrajina nije pala nego je živa i zdrava!” Iako srčan, bio je to politički mudar govor.
Niti jedna riječ u njemu nije bila suvišna, iako se obratio desetak različitih publika. “Vaš novac nije milostinja. On je investicija u globalnu sigurnost i demokraciju, a mi njime rukujemo na najodgovorniji način”, poručio je Trumpovim republikancima, među kojima pro-putinovsko krilo traži da Amerika ukine pomoć Ukrajini.
Zelenski ima odlične savjetnike koji razumiju američku politiku i to se vidjelo u majstorskoj minijaturi oko Irana. U posvemašnjem rasulu ruske vojne tehnike i naoružanja u Ukrajini, Putin je morao kupiti dronove od režima u Teheranu – njih sad koristi za uništavanje trafostanica i druge kritične infrastrukture po ukrajinskim gradovima.
Iskoristio znanje o povijesti SAD-a
U govoru, Zelenski je činjenicu da su dronovi iranskog podrijetla malo napuhao, pa je zvučalo kao da je Iran maltene napao Ukrajinu. “Jedan terorist pronašao je drugoga”, rekao je ukrajinski predsjednik. “Samo je pitanje trenutka kad će napasti druge američke saveznike.”
Pametan je ovo manevar usmjeren na najtvrđu republikansku desnicu. Ako ste protiv Ukrajine, hoće reći Zelenski, znači da puštate Iranu da radi što hoće, a to u krajnjoj konzekvenci znači da će Iran napasti Izrael i vi ćete biti krivi jer niste htjeli pomoći Ukrajini. Trumpovska desnica može biti za koješta, ali ne može biti za Iran i protiv Izraela; zato je ovo briljantan mali uteg koji je Zelenski vezao oko noge Kevina McCarthyja.
Nastojao se svidjeti i široj javnosti, iako je tu vjerojatno precijenio upućenost Amerikanaca u vlastitu povijest. Borbu svoga naroda za nezavisnost usporedio je s presudnom pobjedom američkih kolonista kod Saratoge u Revolucionarnom ratu, kad je slabija strana prevagnula upravo zahvaljujući vanjskoj, tad francuskoj pomoći. (Sad strepimo od istraživanja javnosti koji će pokazati koliko Amerikanaca zna što se dogodilo kod Saratoge).
Jasno rekao tko je kriv za rat
Ukrajinsku ustrajnost u nadolazećem zimskom ratu protiv Putinove vojske Zelenski je usporedio s ustrajnošću američkih vojnika u bitki u Ardenima u prosincu 1944. protiv Hitlerova Wehrmachta, s jasnim paralelama tko je tu tko. Zahvalio je na dosadašnjih 65 milijardi dolara pomoći i izrazio nadu da će u idućih par dana Kongres potvrditi novi paket od 45 milijardi.
No, nije glumatao nego jasno rekao: “Imamo li rakete? Imamo. Je li to dovoljno? Vjerojatno nije, i tražit ćemo vas ponovno”. Zelenski nudi čisti deal: Ukrajina ne traži da američki vojnici sudjeluju u njenom ratu protiv Rusije, ali zato od Amerike traži da joj omogući da u tom ratu pobijedi. “Ukrajinci mogu sami upravljati američkim tenkovima i avionima”, signalizirao je što će dalje tražiti.
“Naša borba se ne može odgoditi ili zamrznuti”, rekao je svima koji bi, preko volje Ukrajine, nametali diplomatska rješenja, tj. raščerečili tu državu u skladu s Putinovim željama. No, s druge strane, rekao je i da će “Rusi imati priliku da se oslobode tek kad u svojim glavama poraze tiraniju Kremlja”.
Pomoć je nužna, ali nije rješenje
Ta rečenica vjerojatno neće naići na velike simpatije u Ukrajini, gdje je ratna groznica mnoge uvjerila da su “svi Rusi isti” i podjednako krivi za rat. Zelenski je odgovornost jasno smjestio u Kremlj.
Američka vojna pomoć je Ukrajini nužna, ali nije rješenje za sve probleme. Uostalom, američko oružje, vojnu opremu i obuku imala je i vlada u Kabulu, prije jedva dvije godine, pa smo vidjeli koliko je potrajala. Predsjednik Ashraf Ghani pobjegao je iz zemlje i talibani su se vratili na vlast do kraja tjedna.
Slično je bilo i s bivšim proruskim predsjednikom Ukrajine, Viktorom Janukovičem – nakon što je pobjegao iz zemlje, Putin više nikad nije uspio uspostaviti kontrolu nad cijelom Ukrajinom. Zelenski je učio iz tih primjera i u ključnom trenutku ostao sa svojim građanima. Ukrajinci su se digli u obranu zemlje i zaustavili Putinove kolone. To je spasilo Ukrajinu i omogućilo da Zelenski bude primljen sa ovakvim počastima.
Pobjeda je moguća, ali zima je teška
Ukrajinski predsjednik došao je osigurati nastavak američke pomoći i u tome je uspio. Pomogao je njegov impresivan nastup, ali su još više pomogli uspjesi njegovih vojnika. Poznavatelji američkog javnog mnijenja tvrde da se Amerikanci okrenu protiv nekog rata tek nakon što javnost postane uvjerena da se u tom ratu ne može pobijediti. Tako je bilo s Vijetnamom, tako je bilo s Afganistanom i s Irakom.
U skladu s tom tezom, jasno je zašto Amerikanci i dalje podržavaju borbu Ukrajinaca protiv ruskog osvajača. Pobjeda i dalje izgleda moguća, dapače – vjerojatna. No, pred njima je teška zima i teška bitka na proljeće. Među ukrajinskim adutima nije samo vrhunsko oružje i visok moral, nego i činjenica da ih vodi državnik koji je itekako zaradio titulu Timeove “osobe godine”, junak našeg doba Volodimir Zelenski.